Pređi na sadržaj

Žan Dime

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Žan Dime
Datum rođenja1660.
Mesto rođenjaPariz
Datum smrti1706.

Žan Dime (1660, Pariz – 1706.) bila je francuski astronom i autor astronomskog teksta Entretiens sur l’opinion de Copernic touchant la mobilité de la terre (Razgovori o Kopernikovom mišljenju o kretanju Zemlje).

Dime, rođena u Parizu, bila je zainteresovana za astronomiju od detinjstva.[1] Udala se mlada i ostala udovica sa 17 godina, kada je njen muž poginuo u borbi u Nemačkoj na čelu čete kojom je komandovao.[1][2] Bila je poznata i po svom feminizmu, jer je podržavala ideju da su žene jednako pametne i korisne u svetu nauke kao i muškarci.

Obrazovanje[uredi | uredi izvor]

Iako se ne zna mnogo o njenom detinjstvu ili obrazovanju, mnoge žene njenih godina školovale su roditelji kod kuće, privatni učitelji ili čak njihovi muževi nakon što su se udale, u zavisnosti od situacije u kojoj su se nalazile. „Mariju Kunic je školovao otac kod kuće. Učila je jezike, klasiku, nauku i umetnost. Zatim se udala za lekara i astronoma amatera. Ubrzo je postala glavni astronom u porodici. Sa trideset godina, objavila je skup astronomskih tabela“.[3] Situacija za Žan Dime je možda bila slična. Možda je bila obrazovana u svim potrebnim oblastima u svom domu, a zatim je postala glavni astronom u svom domaćinstvu nakon što joj je muž umro. Bila je poznata po svom objavljenom delu Entretiens sur l’opinion de Copernic touchant la mobilité de la terre, kao i po svojim feminističkim idejama koje je ubacila u svoju publikaciju.

Porodični život[uredi | uredi izvor]

O njenom porodičnom životu se ne zna mnogo, osim činjenice da se udala prilično mlada, a potom ostala udovica sa sedamnaest godina kada je njen muž poginuo u borbi u Nemačkoj na čelu jedinice kojom je zapovedao.[4][5] Međutim, to je nije odvratilo od ispitivanja, pa je postala objavljivani autor i poznati astronom. Međutim, porodični život u Francuskoj tokom njenog života bio je veoma konzervativan. Muškarci su obično bili glave domaćinstava, a žene su ili ostajale kod kuće ili im je bila potrebna dozvola muža pre odlaska na posao. Porodični život u mnogim kulturama tokom ovog vremenskog perioda uključivao je proširenu porodicu koja živi zajedno pod jednim krovom, što znači bračni par i/ili mladini ili mladoženjini roditelji, a zatim i sva deca koju su mlada i mladoženja imali. U jednom domaćinstvu su mogle da žive i do četiri generacije. Nije poznato da li je to bila situacija u kojoj se Žan Dime našla pre smrti svog muža, ali je to situacija koja je bila uobičajena za većinu žena i porodica tog perioda.[6]

Karijera i sličnosti sa drugim ženama[uredi | uredi izvor]

Dime je bila astronom sa iskustvom i obukom u matematici i drugim naukama. Iako se o njenoj karijeri ne zna mnogo osim objavljivanja njene knjige Entretiens sur l’opinion de Copernic touchant la mobilité de la terre, mnogo se može reći o drugim astronomkama njenog doba sa kojima je delila neke sličnosti. Na primer, Marija Kunic iz Nemačke je bila objavljivani autor kao i astronom, i bila je neverovatno poznata po svojim radovima u svojoj oblasti. Po njoj je nazvan krater Kunic na Veneri. Drugi primer bi bila Marija Klara Elmart koja je bila astronom krajem 17. veka. Bila je poznata po svojim astronomskim ilustracijama.[7] Ove žene, poput Dime, bile su i objavljene i poznate u svom polju rada i bile su poznate po svojoj ljubavi prema astronomiji.

Pisano delo[uredi | uredi izvor]

Dime je bila autor Razgovora o Kopernikovom mišljenju o kretanju Zemlje, napisanog 1680.[8] Njen rad objašnjava Kopernikov sistem. Rukopis je podržavao Kopernikovu i Galilejevu teoriju o kretanju Zemlje, a svrha njenog pisanja bila je da se raspravlja o razlozima zbog kojih je sam Kopernik branio svoje doktrine.[9][8] Takođe je pisala o svojim zapažanjima Venere i Jupiterovih meseca.[10] Knjiga nikada nije objavljena u celini, ali je poznata kao oličenje kvaliteta u Journal des sçavans. Bila je priznata i hvaljena zbog svoje jasnoće.[1] Pisala je u vreme kada su poznati astronomi bili predmet nasilnih i strastvenih napada nekoliko naučnika.[11]

U svom tekstu, Dime je uključila izvinjenje zbog pisanja o temi koja se u to vreme smatrala „previše delikatnim poslom za osobe njenog pola“.[12] Napisala je da su žene njenog vremena sebe smatrale nesposobnim za učenje i objasnila da se nada da će ih sopstveni primer uveriti da nema razlike između mozga žene i mozga muškarca.[13]

Feminizam[uredi | uredi izvor]

Žan Dime je izražavala svoje feminističke stavove u vremenskom periodu u kojem je živela, kao i svoje nade za žene u njenoj oblasti ispitivanja, kao i za mnoge druge, jer je verovala da su žene jednako sposobne za naučne studije i istraživanja kao i svaki muškarac. Verovala je da žene nisu ni na koji način lošije od muškaraca, posebno kada je reč o obrazovanju i stvaranju imena, i to osećanje je prilično jasno zabeleženo u njenom pisanju ženama u njenom tekstu.

Rodna nejednakost[uredi | uredi izvor]

Tokom njenog života, bilo je dosta rodne nejednakosti, posebno u njenom polju. Muškarci su dominirali na polju astronomije, a Dime je rečeno da je posao uključen u astronomiju „previše delikatan posao za osobe njenog pola.”[14] Uprkos tome, ona nije odustala od svog rada ili učenja, te je objavila svoju knjigu i postala poznata po jasnoći svog rada.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v Ogilvie, Marilyn Bailey (1986). Women in science: antiquity through the nineteenth century : a biographical dictionary with annotated bibliographyNeophodna slobodna registracija. Cambridge, Massachusetts: MIT Press. str. 78. 
  2. ^ Tooke, William (1798). A new and general biographical dictionary: containing an historical and critical account of the lives and writings of the most eminent persons in every nation; particularly the British and Irish; from the earliest accounts of time to the present period. G. G. and J. Robinson. str. 213. 
  3. ^ Lienhard, John H. „Women In Astronomy”. Women in Astronomy. Arhivirano iz originala 31. 8. 2000. g. Pristupljeno 29. 4. 2016. 
  4. ^ Ogilvie, Marilyn Bailey (1986). Women in science: antiquity through the nineteenth century : a biographical dictionary with annotated bibliographyNeophodna slobodna registracija. Cambridge, Massachusetts: MIT Press. str. 78. 
  5. ^ Tooke, William (1798). A new and general biographical dictionary: containing an historical and critical account of the lives and writings of the most eminent persons in every nation; particularly the British and Irish; from the earliest accounts of time to the present period. G. G. and J. Robinson. str. 213. 
  6. ^ „European Life in the Eighteenth Century - Family Life and Education”. historydoctor. Pristupljeno 13. 4. 2021. 
  7. ^ Schiebinger, Londa (1991). The mind has no sex? women in the origins of modern science. Cambridge, Massachusetts: Harvard University Press. 
  8. ^ a b Caminer Turra, Elisabetta (2003). Selected writings of an eighteenth-century Venetian woman of letters. Edited and Translated by Catherine M. Sama. Chicago: University of Chicago Press. str. 177. ISBN 9780226817699. 
  9. ^ Ogilvie, Marilyn Bailey (1986). Women in science: antiquity through the nineteenth century : a biographical dictionary with annotated bibliographyNeophodna slobodna registracija. Cambridge, Massachusetts: MIT Press. str. 78. 
  10. ^ Noble, David F. (1992). A world without women: the Christian clerical culture of Western science (1. izd.). New York: Knopf. ISBN 039455650X. 
  11. ^ Finot, Jean (1913). Problems of the sexes. New York and London: G. P. Putnam's sons. str. 111–112. 
  12. ^ Finot, Jean (1913). Problems of the sexes. New York and London: G. P. Putnam's sons. str. 111–112. 
  13. ^ Ogilvie, Marilyn Bailey (1986). Women in science: antiquity through the nineteenth century : a biographical dictionary with annotated bibliographyNeophodna slobodna registracija. Cambridge, Massachusetts: MIT Press. str. 78. 
  14. ^ Finot, Jean (1913). Problems of the sexes. New York and London: G. P. Putnam's sons. str. 111–112. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Aubin, David (2016). „Jeanne Dumée as Astronomer and Woman in Seventeenth-Century France: The Myth and Her Lost Voice” (PDF). Journal for the History of Astronomy. 47 (3): 231—255. Bibcode:2016JHA....47..231A. doi:10.1177/0021828616660049. ).
  • Oglive, Marilyn Bailey (1986). Women in science: antiquity through the nineteenth century: a biographical dictionary with annotated bibliography. Cambridge, Massachusetts: MIT Press.
  • Tooke, William (1789). A new and general biographical dictionary: containing an historical and critical account of the lives and writings of the most eminent persons in every nation; particularly the British and Irish; from the earliest accounts of time to the present period. G. G. and J. Robinson.
  • Lienhard, John H. "No. 407: Women in Astronomy." No. 407: Women in Astronomy. Accessed April 29, 2016. http://www.uh.edu/engines/epi407.htm.
  • "European Life in the Eighteenth Century - Family Life and Education." European Life in the Eighteenth. Accessed April 29, 2016. http://www.historydoctor.net/Advanced[mrtva veza] Placement European History/Notes/european_life_in_the_eighteenth_century_family_life.htm.
  • "The International Astronomical Union Minor Planet Center." Discovery Circumstances: Numbered Minor Planets (10001)-(15000). Accessed April 29, 2016. http://www.minorplanetcenter.net/iau/lists/NumberedMPs010001.html.
  • Schiebinger, Londa (1991). The mind has no sex?: women in the origins of modern science (1st Harvard pbk. ed.). Cambridge, Massachusetts: Harvard University Press.
  • Caminer Turra, Elisabetta (2003). Selected writings of an eighteenth-century Venetian woman of letters. Edited and Translated by Catherine M. Sama. Chicago: University of Chicago Press.
  • "« Entretien Sur L'opinion De Copernic Touchant La Mobilité De La Terre », Dédié Au Chancelier Boucherat, Par Jeanne DUMEE, De Paris." Gallica. Accessed April 29, 2016. http://gallica.bnf.fr/ark:/12148/btv1b9062028n/f5.image.
  • Noble, David F. (1992). A world without women: the Christian clerical culture of Western science (1. ed.). New York: Knopf.
  • Finot, Jean (1913). Problems of the sexes. New York and London: G. P. Putnam's sons.