Жена (časopis)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

ŽENA : mesečni časopis za žene
Naslovna strana
Format23 cm
VlasnikMilica J. Tomić
IzdavačMilica J. Tomić
Glavni urednikMilica J. Tomić, Od br. 1 (1918) odgovorni urednik Jaša Tomić
Osnivanje1911.
Jeziksrpski
Ukidanje1921.
SedišteNovi Sad[1]

Žena predstavlja veoma značajan, ako ne i najznačajniji, list namenjen ženama u prvim decenijam 20. veka.[2] Izlazio je u Novom Sadu, redovno i kontinuirano od 1911. do 1921. godine. Jedini prekid u izlaženju bio je tokom Prvog svetskog rata. Svojom delatnošću na polju emancipacije žena obeležio je ne samo period tokom koga je izlazio, već i drugu i treću deceniju 20. veka.[2]

O časopisu[uredi | uredi izvor]

Časopis Žena je pokrenula i uređivala Milica Tomić, ćerka Svetozara Miletića i Anke Milutinović i žena Jaše Tomića. Veoma je važna činjenica da je Milica Tomić bila jedina žena urednica među Srbima,[3] zato što je u Novom Sadu u to vreme važila druga pravna praksa.[4] Ostali ženski časopisi imali su za urednike muškarce, što je bio rezultat zakona na osnovu kog su žene bile lišene prava da se brinu o novcu i imovini ili da se pojavljuju pred sudom.[a][5] Časopis je pokrenut s namerom da se bavi svim pitanjima koja se tiču života žene.[6]

Prosečan broj stranica je između 65 i 75 strana. Ilustracije su retke, a pojavljuje se nekoliko fotografija znamenitih žena i poneka ilustracija u oglasima. Pretplata za Ugarsku, Austriju, Bosnu i Hercegovinu iznosi 8 K godišnje ili 2 K na tri meseca. Za sve druge države 10 dinara godišnje.[6] Pojedini brojevi koštaju 80 potura (1 dinar) za Crnu Goru i Srbiju.[1]

Kao posebno izdanje časopisa Žena izdaje Kalendar sa slikama za 1912, 1913, 1914. godinu. Urednica kalendara takođe je bila Milica Tomić.[1]

Istorijat[uredi | uredi izvor]

Ženski časopis Žena izlazio je od 1911. do 1921. godine u Novom Sadu. Izlazio je redovno svakog prvog dana u mesecu, sa prekidom tokom Prvog svetskog rata.[6]

Od prvog broja (God. 1, br. 1, jan. 1911) do početka rata (god. 4, br. 7, jul 1914) izlazio je sa podnaslovom „Mesečni časopis za žene”. Obnavljanjem časopisa po završetku rata (god. 5, br. 1, feb. 1918) časopis izlazi sa podnaslovom „Časopis za pouku i zabavu”.[1]

Časopis Žena prestao je da izlazi 1921. godine (god. 8, br. 9/10,nov./dec. 1921). U tom zadnjem broju urednik obaveštava čitaoce da će časopis prestati da izlazi zbog materijalnih poteškoća:[1]

Periodičnost izlaženja[uredi | uredi izvor]

Izlazi prvog svakog meseca[1]

Odgovorni urednici[uredi | uredi izvor]

Od osnivanja do početka Prvog svetskog rata časopis Žena uređuje osnivačica i vlasnica Milica Tomić. Promenom političke situacije po završetku Prvog svetskog rata, odgovorni urednik časopisa postaje Jaša Tomić.[1][2]

Autori priloga[uredi | uredi izvor]

Broj autora priloga varira od godine do godine, a najčešće je oko 30, pri čemu su među autorima zastupljene i žene i muškarci.[6]

Poslednji broj u 1911. (god. 1, br. 12, 1911) donosi fotografije i imena saradnika za tu godinu: Jelka Janjićka, Jelena Dimitrijević, Jovanka Vukalikćka, Zorka Sime-Lazićka, Vukica Mite Aleksijevića, Jovanka Hrvaćanin, Anka Milana Ćosića, Milica Jaše Tomića, Milan Mladenović, dr Nikola Đurđević, dr Đorđe Krasojević, Joca Jovanović, dr Stevan Ivanić, dr Kosta Hadži, dr Jovan Manojlović, dr Slavko Miletić, Đorđe Petrović, Mita Đorđević, Jovan Udicki, Branko Roler, Kosta Jorgović, Jaša Tomić, Mita Klicin, Jaša Janjić.[1]

Teme[uredi | uredi izvor]

Žena je ženski časopis opšteg tipa. Nije feministički u pravom smislu reči, pošto se žena najčešće smešta u okvire tradicionalno shvaćenih uloga majke, supruge, ćerke i Srpkinje, ali se ipak insistira na obrazovanju za žene. U Ženi se objavljuju članci različitog sadržaja, koji se bave ženskom ulogom u društvu, politici, kulturi i kući. Časopis je fokusiran na žene - Srpkinje, međutim, nudi dobru sliku i o ženskom pitanju u svetu.[b][6] Ukratko rečeno - Žena je bila ozbiljan časopis i odigrala je važnu ulogu u emancipaciji i edukaciji žena u srpskim krajevima.[3]

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Prema tadašnjim zakonima, koji su važili u Kneževini Srbiji, položaj udate žene bio je isti kao i položaj maloletnih ili umno poremećenih lica: žena je bila pod muževljevom zaštitom i nije imala pravo na nasleđivanje imovine. Neudate žene, udovice i razvedene žene zauzimale su nešto bolji pravni položaj u društvu. Nasuprot tome, položaj srpskih žena u Vojvodini bio je nešto povoljniji. Za razliku od žena u Kneževini Srbiji, prema ugarskom građanskom pravu žene u Vojvodini bile su skoro izjednačene s muškarcem: žena „nije bila pod tutorstvom muža, imala je poslovnu sposobnost, mogla je otvoriti radnju, nasleđivala je oca ravnopravno s braćom, slobodno je raspolagala svojom očevinom i delom zajedničke tečevine u braku”.[4]
  2. ^ U članku o časopisu „Žena”[6] u elektronskoj bazi podataka Knjiženstvo mogu se naći podaci o nekim člancima objavljenim u ovom publikaciji.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d đ e ž „zapis u Uzajamnoj baza podataka: COBIB.SR”. Žena : mesečni časopis za žene. COBISS.SR 22959628
  2. ^ a b v Milinković, Jelena. „Književnosti između emancipacije i nacionalnog : književni prilozi u časopisu Žena”. Knjiženstvo. Pristupljeno 20. 9. 2016. 
  3. ^ a b Pavić, Ivana. „Ne stoji kuća na zemlji – nego na ženi”. Srpski akademski krug. Arhivirano iz originala 31. 07. 2016. g. Pristupljeno 20. 9. 2016. 
  4. ^ a b Kolarić, Ana. Žena, domaćica, majka. Od te tri reči zavisi ceo svet” : analiza časopisa Žena (1911-1921)”. Knjiženstvo. Pristupljeno 20. 9. 2016. 
  5. ^ Peković, Slobodanka. „Ženski časopisi u Srbiji na početku 20. Veka” (PDF). L'università di Trieste. Universita degli studi di Trieste. Pristupljeno 20. 9. 2016. 
  6. ^ a b v g d đ Kolarić, Ana (decembar 2012). „Žena”. Knjiženstvo. Arhivirano iz originala 14. 08. 2017. g. Pristupljeno 20. 9. 2016. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]