Žene u Africi

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Žena iz Konga štiti i promoviše prava žena kroz odštampanu poruku na tkanini koju nosi, 2015.

Žene u Africi su žene koje su rođene i koji žive na afričkom kontinentu. Kultura, evolucija i istorija afričkih žena je povezana sa evolucijom i istorijom afričkog kontinenta.

Brojne kratke studije su se pojavile u vezi sa istorijom žena u afričkim zemljama.[1][2][3][4] [5][6] Pojavilo se nekoliko istraživanja koje su podsaharsku Afriku stavile u kontekst istorije žena.[7][8]

Postoje mnoga istraživanja za određene zemlje i regione, kao što su Egipat, Etiopija, Maroko, Nigerija.[9] i Lesoto.[10]


Istorija afričkih žena[uredi | uredi izvor]

Žena-vojnika iz oslobodilačke vojske Afričke partije za nezavisnost Gvineje i Zelenortskih Ostrva igra karte, Gvineja Bisao, 1973

Proučavanje istorije žena u Africi se pokrenulo relativno brzo nakon proučavanja Afrike u celini. Istoričari kao što su Jan Vansina i Valter Rodni su uticali na akademske krugove na zapadu da priznaju postojanje predkolonijalnih afričkih društava i država usled afričkih pokreta nezavisnosti 1960-ih, iako su se uglavnom fokusirali na istoriju muškaraca. Naučnica Ester Boserup je izazvala komešanje među istoričarima svojom knjigom Uloga žena u ekonomskom razvoju, koja je pokazala centralnu ulogu koju žene imaju tokom duge istorije Afrike. Do osamdesetih godina prošlog veka, naučnici su prikupljali podatke o afričkim ženama širom kontinenta uključujući studiju žena Džordža Bruksa iz 1976. godine o ženskim trgovcima u prekolonijalnom Senegalu, studiju Margaret Džin Hais o tome kako su ekonomske promene u kolonijalnoj Keniji pogodile Luo žene, kao i studiju Kristin Man iz 1985. godine o braku u Nigeriji. Tokom vremena, istoričari su raspravljali o ulozi i statusu žena u prekolonijalnom i kolonijalnom društvu. Vršena su istraživanja kako su se žene borile sa promenom oblika ugnjetavanja, kako su kućni poslovi postali ženski poslovi, koja je uloga žena u nacionalnim borbama za nezavisnost (Šikola, 1998; Prisli, 1992). Čak su tvrdili da se kategorija "žena" u nekim slučajevima ne može se primeniti u prekolonijalnom kontekstu (Ojvumi, 1997). Uočeno je da su žene bili glavni akteri u pogledu istorije, ekonomije i društva u skoro svim regionima Afrike tokom milenijuma.

Tokom Alžirskog rata za nezavisnost, žene iz Alžira su se borili ravnopravno i zajedno sa muškarcima. Na taj način postignut je novi osećaj sopstvenog identiteta i stepen prihvatanja od strane muškaraca. Posle rata, žene su počele aktivnije da učestvuju u razvoju nove države.[11]

Tradicionalne uloge[uredi | uredi izvor]

Od 1940-ih do Marokanske deklaracije o nezavisnosti 1956. godine, Marokanske žene su živeli u porodicama, koje su bile "zatvorena dvorišta" ili harem. Tradicija haremskog načina života za žene postepeno se završava kada Maroko postaje nezavistan.[12]

Tradicionalna podela rada u Senegalu podrazumevala je da su žene odgovorne za obavljanje kućnih poslova, kao što su kuvanje, čišćenje, čuvanje dece. One su bile odgovorne za veliki deo poljoprivrednih radova, uključujući setvu i žetvu riže. U poslednjih nekoliko decenija, ekonomske reforme i urbanizacija doveli su do migriranja mladih ljudi u gradove, kao što je Dakar. Žene u ruralnim delovima preuzimaju sve više aktivno učešće u upravljanju šumskih resursa i gajenju prosa i pirinča.[13] Međutim, u tradicionalnim društvima koja su živela na mestu gde je sada Senegal, žene plemstva su bile uticajne na političkoj sceni. To je delimično zato što je nasleđivanje po majčinoj liniji bilo sredstavo za princa da postane kralj.

Više prava za žene[uredi | uredi izvor]

Grupa žena iz grada Limuru u centralnoj Keniji, 2010.

Alžir se smatra relativno liberalnom zemljom i status žene to pokazuje.[14] Za razliku od drugih zemalja u oblasti ravnopravnosti, žene iz Alžira su obuhvaćene zakonima i Ustavom.  One mogu da glasaju i da se kandiduje za političke pozicije.[15]

Žena iz oslobođeme Gvineje Bisao, 1974.

Stanje prava za žene u Beninu je znatno poboljšano nakon obnove demokratije i donošenja Ustava, i usvajanje Zakona o ličnosti i porodici u 2004. godini. Međutim, nejednakost i diskriminacija još uvek postoje. Mnogoženstvo i prisilni brakovi su nezakoniti, ali ipak postoje.[16]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ For a brief guide to the historiography see HIST 4310, Twentieth Century African Women's History by J. M. Chadya
  2. ^ Nancy Rose Hunt, "Placing African women's history and locating gender." Social. History (1989) 14#3, 359-379.
  3. ^ Penelope Hetherington, ."Women in South Africa: the historiography in English." International Journal of African Historical Studies 26#2 (1993): 241-269.
  4. ^ Kathleen Sheldon, Historical dictionary of women in Sub-Saharan Africa (Scarecrow press, 2005).
  5. ^ Margaret Jena Hay, "Queens, Prostitutes and Peasants: Historical Perspectives on African Women, 1971-1986," Canadian Journal of African Studies 23#3 (1988): 431-447.
  6. ^ Nancy Rose Hunt, "Introduction: Gendered Colonialisms in African History," Gender and History 8#3 (1996): 323-337.
  7. ^ Catherine Coquery-Vidrovitch, African Women: A Modern History (1997)
  8. ^ M.J. Hay and Sharon Stitcher, Women in Africa South Of the Sahara (1995).
  9. ^ Bolanle Awe, Nigerian women in historical perspective (IbDn: Sankore, 1992).
  10. ^ Elizabeth A. Eldredge, "Women in production: the economic role of women in nineteenth-century Lesotho." Signs 16.4 (1991): 707-731. in JSTOR
  11. ^ Amrane, Djamila; Abu-Haidar, Farida (1. 10. 1999). „Women and Politics in Algeria from the War of Independence to Our Day”. Research in African Literatures. 30 (3): 62—77. ISSN 1527-2044. doi:10.1353/ral.1999.0003. 
  12. ^ „Women in Morocco”. THIRDEYEMOM. Pristupljeno 9. 11. 2013. 
  13. ^ „Culture of Senegal”. Pristupljeno 13. 8. 2011. 
  14. ^ Lowe, Christian (6. 8. 2009). „Algeria's women police defy danger and stereotypes”. Reuters. Arhivirano iz originala 01. 02. 2014. g. Pristupljeno 29. 1. 2012. 
  15. ^ Slackman, Michael (26. 5. 2007). „Algeria's quiet revolution: Gains by women”. The New York Times. Pristupljeno 29. 1. 2012. 
  16. ^ „Human Rights Violations in Benin”. ALTERNATIVE REPORT TO THE UNITED NATIONS COMMITTEE AGAINST TORTURE. Arhivirano iz originala 26. 04. 2020. g. Pristupljeno 11. 1. 2013. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]