Živadin Stevanović

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Živadin Stevanović
Živadin M. Stevanović
Datum rođenja(1903-08-01)1. avgust 1903.
Mesto rođenjaBrestovac Kraljevina Srbija
Datum smrti16. april 1981.(1981-04-16) (77 god.)
Mesto smrtiBrestovac FNRJ

Živadin Stevanović (Brestovac, 1. avgust 1903Brestovac, 16. april 1981) bio je prvi srpski poznati pesnik sa sela, barjaktar gružanskih pesnika, član Udruženja književnika Srbije.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Pesnik Živadin M. Stevanović je rođen 1. avgusta 1903. godine u selu Brestovac (Knić) u Gruži. Počeo je osnovnu školu 1911. godine u Vraćevšnici, a završio 1914. u Konjuši. Te godine je počeo Prvi svetski rat i Živadin se nije dalje školovao.

Još kao dete voleo je da čita, a iz te ljubavi proistekla je ljubav i za pisanje. Prva Živadinova pesma je objavljena u jednom listu u Kragujevcu 1923. godine. Sarađivao je u više književnih listova i časopisa od Venca (1924) do Raskovnika; i organizovao je više književnih večeri pesnika seljaka pre i posle Drugog svetskog rata. Štampao je niz knjiga o svom trošku, i tri u izdanju Dečjih novina: Celokupnu liriku, Sto dana u Americi i izabrane pesme Davni dani. Zastupljen je u antologijama Orfej među šljivama i Povelja ljubavi za zamlju. Bio je član Udruženja književnika Srbije.[1]

Pored pisanja poezije i proze tokom svog života, rodonačelnik Gružanske pesničke škole seljaka, dosta je i putovao po svetu. Pre Drugog svetskog rata putovao je po Francuskoj, Španiji i Americi, a posle rata po Grčkoj, Turskoj, Bugarskoj, Austriji, Mađarskoj, Rumuniji i Sovjetskom Savezu.[2] Ceo život je živeo u svom rodnom selu Brestovcu, gde su ga posećivale mnoge kulturne i javne ličnosti iz zemlje i inostranstva.

Živadin Stevanović je bio čovek sa izvišenim osećanjima za otadžbinu i u svojim stihovima je opevao praistinsku težnju našeg čoveka za slobodom. Njegova poezija je čovekoljubiva, opevana punim srcem, duhovno neodvojiva od naroda. Čist jezik, lep stil, jasnoća i jezgrovitost odlika su njegovog poetskog izraza. Njegova reč, jezik, izraz o čoveku o kome piše, povezuju ga sa najboljim predstavnicima realizma. Istrajan lirski letopisac seoskog života, zavičajnih gružanskih predela, ljudi, običaja, ostao je tradicionalan u izrazu nalazeći put do ljudskih srca. Radost življenja i radost saznanja srodili su tvrdu seljačku ruku sa hartijom, pa su tako nastala i Živadinova dela rodnoj Gruži. Brilijantnog uma i ličnosti, kosmopolita uživao je ugled velikih ljudi toga vremena. Očarao je Nušića, Rastka Petrovića. Zavredio je pažnju Bogdana Popovića i Sime Pandurovića. Vodio je razgovore sa Ivom Andrićem. Prijatelj mu je bio vrsni novinar tog vremena Predrag Milojević. Par komplimenata je dobio od pesnikinje Desanke Maksimović. U kuću ga je primio Miroslav Krleža i sjajni hrvatski pesnik Jure Kaštelan koji mu je pisao predgovor za knjigu. Upoznao je Iliju Erneburga, Maksima Rilskog, Nikolu Teslu.

Živadin je imao u svom dvorištu jednu kućicu sa posebnom prostorijom u kojoj je bio krevet, sto, stolica i biblioteka sa mnogo knjiga. Govorio je da se ta kućica nikada ne zaključava, da u nju može da uđe svaki putnik, namernik, da se odmori, da pročita šta ga interesuje a u kući će se uvek naći nešto da se pojede i popije. Veliku biblioteku od 1.388 knjiga poklonio je biblioteci u Kniću svojoj rodnoj Gruži na dar. Pored velike strasti za knjige i putovanja imao je još jednu veliku strast, ljubav prema svojoj rodnoj grudi Gruži.

Živadinu nije bila strana ni politička aktivnost. Kao banski većnik Dunavske banovine za Srez gružanski, izabran je 1938. godine i za predsednika opštine Konjuške (sela Konjuša i Brestovac) i na toj funkciji ostao i u vreme okupacije sve do jeseni 1944. godine. Kao predsednik opštine Konjuške pre Drugog svetskog rata posetio je svetsku izložbu u Americi. Bila je to prilika u ono vreme za zanimljiv i simboličan međudržavni gest. U Njujorku su se sastali predsednik opštine Konjuške i gradonačelnik Njujorka Lagvardi (Fiorello H.La Guardia). Drugim rečima, sastali su se predsednici najmanje i najveće opštine na svetu. Sve američke novine u to vreme donosile su fotografije tog susreta, ističući kršnog i naočitog Gružanina u šumadijskoj narodnoj nošnji u Njujorku. Tom prilikom Živadin se u Americi sastao i sa Nikolom Teslom. Amerikanci nisu zaboravili Živadinu posetu Njujorku, tako da su uzvratili posetom Gruži predstavnika američke ambasade u Beogradu. Tako je na Badnji dan 1940. godine Američka ambasada delegirala ambasadora da bude položajnik za Božić Živadinu Stevanoviću u Brestovcu. I taj događaj je svakako ostao zabeležen u analima Američke administracije. Živadin Stevanović je zaslužan i za podizanje spomenika tj. biste — poprsja kralja Aleksandra I Karađorđevića 1938. godine između zgrade opštine i škole u Konjuši.

„Barjaktar gružanskih pesnika i lirskih letopisac seljačkog života i seljakove duše, bio je i ostao (sem u retkim izuzecima) veran tradicionalnom duhu i ruhu pesme, koja mu nikad ne beše nasušna svakodnevnica već nešto lepše i veće kao blagdan, kao nedelja.“ (D. Erić)

Dela — objavljeni radovi[uredi | uredi izvor]

  • “GRUŽA I GRUŽANI KROZ ISTORIJU” — prvo izdanje štampano u 4.000 primeraka 1956. godine (rasprodato).
  • “PESME” — predgovor napisao Tanasije Mladenović, književnik, štampano u 4.000 primeraka 1958. godine (rasprodato).
  • “CRTICE IZ GRUŽE” — pripovetke predgovor napisao Dragiša Vitošević, književnik; štampano u 8.000 primeraka u dva izdanja, 1962. godine (rasprodato).
  • “PESME MOGA ZAVIČAJA” — predgovor napisao Mića Danojlić, književnik; štampano u 4.000 primeraka 1964. godine (rasprodato).
  • “GRUŽA I GRUŽANI KROZ ISTORIJU” — (drugo, dopunjeno izdanje) 1965; predgovor napisao Petar Ž. Petrović, profesor i naučni saradnik Srpske akademije nauka i umetnosti (rasprodato).
  • “POSTANAK I RAZVITAK GORNjEG MILANOVCA” — istorijska monografija; NIP “DEČJE NOVINE”, štampano u 5.000 primeraka 1968. (rasprodato).
  • “LIKOVI I SUSRETI” — pripovtke; predgovor napisao dr Jure Kaštelan, književnik i profesor Zagrebačkog sveučilišta (rasprodato).
  • “CELOKUPNA LIRIKA” — predgovor napisao Oskar Davičo, književnik; NIP “DEČJE NOVINE”, štampano u 5.000 primeraka 1974. godine (rasprodato).
  • “STO DANA U AMERICI” — predgovor napisao Borislav Mihajlović Mihiz; štampano u 3.000 primeraka 1976. (rasprodato).
  • “DAVNI DANI” — izbor poezije, izvršio Dragiša Vitošević; štampano u 3.000 primeraka (rasprodato).
  • "POZNI DANI” — poezija, štampano u 300 primeraka, — posthumno izdanje, izdavači: Srpska knjiga – Ruma i biblioteka dr Dragiša Vitošević Knić, 2008. godine.

Književni klub „Živadin Stevanović“[uredi | uredi izvor]

U čast rodonačelnika gružanskog pesništva i njegovih sledbenika osnovan je književni klub „Živadin Stevanović“ 1. avgusta 2008. godine na dan rođenja gružanskog pesnika Živadina Stevanovića. Književni klub ima 30 članova zajedno sa počasnim članovima Dobricom Erić i Nevenom Vitošević.

Karakteristično za klub je da su svi članovi iz gružanskog kraja ili su im koreni sa područja Gruže. Okuplja članove različitog životnog doba, među kojima ima dosta mladih po čemu je inače književni klub poznat.

Književni klub je u saradnji sa bibliotekom „Dr Dragiša Vitošević“ iz Knića objavio i posthumnu knjigu — zbirku pesama Živadina Stevanovića „Pozni dani“, kao i zbornike pesama članova književnog kluba navedenih u odeljku Izdanja. Njihovu saradnju karakteriše i organizovanje Petrovdanskih pesničkih susreta (12. jula) u gružanskom selu Borač. Tom prilikom se okuplja veliki broj pesnika iz svih krajeva Srbije.[3] .[4]


Izdanja književnog kluba[uredi | uredi izvor]

  • „Srce što u srcu bije: gružanska pesnička šarenica“, Književni klub „Živadin Stevanović“ Knić, Narodna biblioteka Dr Dragiša Vitošević Knić, urednik Dobrica Erić, Ruma: Srpska knjiga M, 2011.
  • „Dvorac od reči“ — pesnički sabornik Književnog kluba „Živadin Stevanović“ Knić, priredila Magda Đorđević, Narodna biblioteka „Dr Dragiša Vitošević“ Knić, urednik Milijan Despotović, Svitak, Požega, 2014.
  • „Kazivanja ispod Boračkog krša"- pesnički sabornik književnog kluba „Živadin Stevanović“ Knić, priredila Magda Đorđević, Narodna biblioteka „Dr Dragiša Vitošević“ Knić, urednik Milijan Despotović, Svitak, Požega, 2015.
  • „Pesničko vrelo Gruže"- sabornik Književnog kluba „Živadin Stevanović“ Knić, priredila Magda Đorđević; Centar za kulturu, turizam i sport- Knić, urednik Milijan Despotović, Svitak, Požega, 2016.
  • „Gružansko blagodarje"- sabornik Književnog kluba „Živadin Stevanović“ Knić, priredila Magda Đorđević; Centar za kulturu, turizam i sport- Knić, urednik Milijan Despotović, Svitak, Požega, 2017.
  • „Vila sa Boračkog krša" : sabornik Književnog kluba „Živadin Stevanović“ Knić, i manifestacije „Petrovdanski pesnički susreti" u Borču, priredila Magda Đorđević,Centar za kulturu i biblioteka opštine Knić, Svitak, Požega, 2018.
  • „Gruža pesmom zakićena" : poetski sabornik manifestacije „Petrovdanski pesnički susreti" u Borču i Književnog kluba „Živadin Stevanović" Knić, priredila Magda Đorđević, Centar za kulturu i biblioteka opštine Knić,2019.
  • ,,Gružanskim sokakom": poetski sabornik manifestacije „Petrovdanski pesnički susreti" u Borču i Književnog kluba „Živadin Stevanović" Knić, priredila Magda Đorđević, Centar za kulturu i biblioteka opštine Knić,2020.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Dobrica Erić — „Čudesna puža Gruža: Ogrlica gružanskih pesnika od Živadina do Nevene“, Beograd, „Vuk Karadžić“, 1981.
  2. ^ Živadin Stevanović „Pozni dani“ — poezija (posthumno izdanje), Srpska knjiga — Ruma, biblioteka dr Dragiša Vitošević Knić. 2008. ISBN 978-86-7564-502-3. str. 113—118.
  3. ^ „Susreti pesnika u gružanskom selu Borač 12.07.2012.”. Arhivirano iz originala 14. 07. 2014. g. Pristupljeno 04. 07. 2014. 
  4. ^ „Kazivanja ispod Boračkog krša 12.07.2015.”. Arhivirano iz originala 15. 07. 2015. g. Pristupljeno 14. 07. 2015.