Zagrej

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Zagrej

Zagrej (grč. Zagreus) — Prvobitno drevni bog prirode, izjednačen vremenom sa bogom vina Dionisom.[1]

Mitologija[uredi | uredi izvor]

Prema mitu, Zagrej je bio sin Zevsa i Persefone, a nasuprot tome Dionis je sin Zevsa i tebanske kraljice Semele.

Kada se Zagrej rodio, njegov otac Zevs ga je sakrio u pećinu na ostrvu Kritu, bojeći se osvete svoje žene Here. To je bila ista ona pećina gde je i on bio sakriven i u kojoj je odrastao. Tu, na ostrvu je, na čuvanje predao Zagreja kuretima, ostrvskim gorskim demonima.[2]

Po Zevsovoj zamisli Zagrej je trebalo da vlada nebom, ali je Hera uspela da nagovori titane da Zagreja ubiju i iščupaju mu srce, ali je boginja Atina uspela da stigne na vreme, i dok je srce još kucalo da ga odnese do Zevsa.[3]Zevs je, uspeo da oživi Zagreja i da ga pošalje u Had, da dočekuje duše umrlih i da pomaže Hadu u postupku pročišćenja. Najranije delo koje povezuje Zagreja sa podzemnim svetom je stih iz epa Alkameonis, iz 6. veka p. n. e.:

Gospodarica Zemlje (Geja), a Zagreus najviši od svih bogova.”

U ovom stihu se misli na najvišeg boga podzemnog sveta, ne u celom panteonu bogova.

Upravo oživljavanje Zagreja je trenutak u kome se neki mitovi razlikuju i po kojima je, Zevs, progutao živo Zagrejevo srce i ugradio ga u novog sina koga je sjedinio sa Dionisem u Semeli, pa je ostalo samo ime Zegraj kao dodatak uz Dionisa.

Kult Zagreja[uredi | uredi izvor]

Zagrejev se kult proširio među mističnim pripadnicima verskih učenja, „orficima”, koji su u njegovu smrt i ponovno rođenje tumačili kao simbol novog i lepšeg života. I mada je kult Zagreja trajao dosta dugo, sve do helenskog doba, aspekti kulta su ostali nejasni i veoma teško shvatljivi.

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Zamarovski, Vojteh (1985). Junaci antičkih mitova: Leksikon grčke i rimske mitologije. Zagreb. 
  • Robert Grevs, Grčki mitovi, Nolit, Beograd i Jedinstvo, Priština 1987, pp. 106.