Zaječarsko čitalište

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Zaječarsko čitalište
Osnivanje1866.
LokacijaZaječar
 Kneževina Srbija

Zaječarsko čitalište je čitaonica koja je osnovana krajem decembra 1866. godine, na inicijativu okružnih i sreskih načelnika. Vremenom je čitalište preraslo u javnu biblioteku grada Zaječara, a danas je to Matična biblioteka ,,Svetozar Marković“.

Istorijat[uredi | uredi izvor]

Čitalište je počelo sa radom 27. novembra 1866. godine. Čitaonici je bila ustupljena besplatna državna zgrada u kojoj je ona ostala do 1867. godine. Tada joj je opština ustupila stan u zgradi u kojoj je bila polugimnazija i tu je ostala do 1869. Čitalište je primalo pomoć od opštine u vidu besplatnog smeštaja sve do 1869. Od 1869. godine pa do danas, Čitaonica je o svom trošku izdržavala ovaj stan.[1] Čitaonicu 1874. godine nije pomagala ni opština ni druga građanska zajednica, dakle ni esnafi, ali je namirivala svoje potrebe ulozima svojih redovnih članova i prihodom od priređenih večernjih zabava. Čitaonica je neprestano radila do prvog srpsko-turskog rata, kada je usled napuštanja Zaječara od strane srpske vojske prestala da postoji. S tim je ujedno propalo i sve ono što je Čitaonica do tada nabavila (biblioteka, slike, mape, nameštaj), zatim je posle ratova opet otvorena u avgustu 1879. godine i od tada neprestano radi. [2] Danas, Matična biblioteka „Svetozar Marković" nastavlja tradiciju Zaječarske čitaonice, osnovane 1866. godine.[3]

Fond knjiga i izgled čitaonice[uredi | uredi izvor]

Čitaonica je bila valjano uređena za potrebe svojih korisnika, sa nameštajem (ormani za knjige, stolovi, stolice, klupe) u dve sobe, malom bibliotekom, koja je na početku imala 113 knjiga, a nešto kasnije oko 300. Veliki deo knjiga je dobijen na poklon.[2]

Periodika[uredi | uredi izvor]

Čitaonica je tokom 1874. godine sadržala svega 24 lista kako srpskih tako i stranih.[2]

Srpski časopisi[uredi | uredi izvor]

  • Srpske novine
  • Vidovdan
  • Istok
  • Budućnost
  • Novo doba
  • Vreme
  • Zastava
  • Glas javnosti
  • Nezavisnost
  • Obzor
  • Škola
  • Težak
  • Rad
  • Glas naroda
  • Javor
  • Venac
  • Pozorište
  • Žiža
  • Sion
  • Srbadija
  • Bazar

Strani časopisi[uredi | uredi izvor]

  • Korespodencija (bugarske novine)
  • Jedne nemačke novine
  • Jedne francuske novine

Članovi[uredi | uredi izvor]

Zaječarsko čitalište kao javna i prosvetna ustanova, koja i danas još postoji i u 1874. godine brojala je svega 105 članova, koji su davali po 60 groša. Prihod se sastojao od redovnih uloga članova, interesa na kapital. Čitalište je 1880. godine imalo 84 članova i svaki član je plaćao 12 dinara godišnje, a 1884. godine 120 članova.[2]

Galerija slika[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Stamatović, Desanka (2011). Čitališta u Srbiji u XIX veku. Pančevo. str. 216. 
  2. ^ a b v g Kovijanić, Gavrilo (1986). Tragom čitališta u Srbiji. Beograd: Narodna knjiga. str. 246—250. 
  3. ^ „Gradska biblioteka”. Grad Zaječar. Pristupljeno 4. 4. 2016. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Stamatović, Desanka (2011). Čitališta u Srbiji u XIX veku. Pančevo. str. 216. 
  • Čitališta u Srbiji / Desanka Stamatović. - U: Bibliotekarstvo. - ISSN 0006-1832. - br. 30 (1984), str: 5-14.COBISS.SR 632079
  • Čitališta - duhovne oaze / Mila Medigović Stefanović. - Prikaz knjige: Stamatović, Desanka: Čitalište u Srbiji u XIX veku, Pančevo, 2011. - U: Čitalište. - ISSN 2217-5555. - God. 11, br. 20 (maj 2012), str. 102-104.COBISS.SR 271834119
  • Od čitališta do Narodne biblioteke u Zaječaru : (1866—1996) / Slavoljub Gacović, Stevan Veljković ; [indeks imena Darinka Gacović]. - Zaječar : Matična biblioteka "Svetozar Marković", 2001 (Zaječar : Kairos). - 300 str.COBISS.SR 178208775