Pređi na sadržaj

Zbirka preparata Srpskog lekarskog društva

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Zbirka preparata Srpskog lekarskog društva
Osnivanje1872.
Zatvaranje1899
LokacijaBeograd
 Kneževina Srbija
Vrstamuzej
Kolekcija110 (1898)
DirektorJosif Pančić
AdresaVelika škola u Beogradu

Zbirka preparata Srpskog lekarskog društva, bila je to druga po redu naučno obrazovna medicinska kolekcija osnovana u Beogradu, tada u Kneževini Srbiji. Njeno osnivanje započeto je 1872. godine, zahvaljujući pretežno patološkim preparatima koji su bili pokloni članova Srpskog lekarskog društva. Zbirka od 110 eksponata je postojala u kontinuitetu 26 godina i korišćena je u naučne i obrazovne svrhe.[1]

Uslovi koji su prethodili osnivanju Zbirke

[uredi | uredi izvor]

U obnovljenoj Srbiji prvi pokušaj da se osnuje strukovna lekarska organizacija učinjen je 1842. godine, kada je dr Karlo Pacek osnovano Lekarsko čitalište u Beogradu, zamišljeno kao mesto gde bi lekari mogli da budu u toku sa savremenim dostignućima struke putem medicinskih časopisa i novih izdanja stručnih knjiga. Čitalište nije bilo dugog veka – ugasilo se krajem prve vladavine Mihaila Obrenovića i Pacekovim odlaskom iz zemlje iste godine.

Vođen sličnom idejom, dr Lindenmajer je pet godina kasnije osnovao Lekarsku ručnu biblioteku pri Sanitetskom odeljenju Ministarstva unutrašnjih dela. Biblioteka je trebalo da služi prvenstveno lekarima u unutrašnjosti kojima bi se slale knjige iz bibliotečkog fonda stvorenog od poklona lekara koji su „stupili u društvo“ (biblioteku).[2] Kupovinu knjiga za Biblioteku finansiralo je i Ministarstvo unutrašnjih dela.[3][4]

Kada je dr Aćim Medović 1859. godine predložio da se u Beogradu osnuje lekarsko društvo do ostvarenja ove zamisli došlo je sa zakašnjenjem više od jedne decenije, tek 1872. godine, kada se na tom zadatku angažovao dr Vladan Đorđević. Njegovu inicijativu podržalo je četrnaest beogradskih lekara (dr Jovan Valenta, dr Petar Ostojić, dr Sava Petrović, dr Josif Pančić, dr Aćim Medović, dr Karlo Beloni, dr Jovan Mašin, dr Đorđe Klinkovski, dr Platon Papakostopulos, dr Josif Holec, dr Bernard Bril, dr Julijus Lenk, dr Marko Polak i zubni lekar Ilija Ranimir), i tako je 22. aprila 1872. godine osnovano Srpsko lekarsko društvo (SLD).[3]

Prema ideji osnivača SLD je obuhvatilo lekare koji su radili u Srbiji, lekare Srbe koji su živeli van njenih tadašnjih granica, strane lekare i naučnike svetskog ugleda, koji su imali status počasnih članova, kao i nelekare – prijatelje i saradnike Društva u Srbiji, civilne i vojne, državne i privatne lekare. Ovako široka osnova bila je temelj za stvaranje ugleda i uticaja, koje Društvo izgrađivalo i izgrađuje do današnjih dana. Zadatke svog rada Društvo je definisalo Ustavom na sledeći način:

„da prati svojim radom suvremeno razvijanje medicinske nauke i onih grana jestastvenice, koje su joj pomoćnice; da napreduje sa postepenim razvitkom lekarstva; da se usavršava svagdašnjim njegovim iskustvom, da rasprostire to iskustvo pismenim i usmenim saopštenjima, a ujedno da se stara i o razvitku srpske naučne terminologije u medicinskoj nauci i njenim jestasveničkim pomoćnicama. Da naročito radi na štatistici bolesti u zemljama u kojima srpski narod živi, da traži uzroke tim bolestima u koliko su oni u narodnim i geografskim osobinama, i da proučava sretstva, kojima bi se ti uzroci najpouzdanije uklanjali.“[3][5]

Istorija

[uredi | uredi izvor]

Prvim Ustavom Srpskog lekarskog društva bila je predviđena i sabirna delatnost Društva, kao jedno od sredstava za vršenje njegovih zadataka. U drugoj glavi ovog dokumenta, koja govori o sredstvima za ispunjavanje zadataka Društva, pored usmenih saopštenja (referata) na sastancima i književno-naučnog rada, navodi se i:

„povremeno pribiranje knjiga, časopisa i dnevnika medicinske i savezne jestastveničke književnosti, pribavljanje patološko-anatomskih preparata, najzad nabavljanje i najvažnijih lekarskih instrumenata“.[3][6]

Razvoj Zbirke moguće je pratiti kroz zapisnike sa sastanaka Društva i kroz izveštaje sa glavnih godišnjih skupova, koji su štampani u Srpskom arhivu za celokup nolekarstvo do godine 1898, kada se zbirka poslednji put pominje.

Od osnivanja Srpskog lekarskog društva do sredine 1879. godine, sedište Društva je bilo u Kapetan-Mišinom zdanju, u prostoru Srpskog učenog društva, koje je tu bilo smešteno pored Velike škole, Narodne biblioteke, Narodnog muzeja i Prve beogradske gimnazije. U toj zgradi je 2. septembra 1872. godine održan Treći redovan sastanak Društva, na kojem je osnovana Zbirka preparata, o čemu je zabeleženo sledeće:

„Sekretar predaje od strane redovnog člana dr–a Holeca, koji nije mogao da dođe na sednicu, jedan čovečji začedak u četvrtom mesecu, koji je pobacila jedna od bolesnica iz njegove privatne prakse. Društvo sa zahvalnošću prima taj poklon, kojim se polaže temelj njegovoj zbirci anatomskih preparata i odlučuje, da zamoli g. prof. dr. Josifa Pančića, da prima na čuvanje u svome jestastveničkom kabinetu za neko izvesno vreme i preparate, koje društvo bude dobijalo. G. prof. dr. Josif Pančić izjavljuje, da se on s radošću prima tog čuvanja i obećava, da će on odvojiti iz svojega kabineta sve preparate, koji strogo spadaju u lekarstvo, te ih sastaviti sa preparatima srpskog lekarskog društva o kojima će on voditi naročiti registar“.[3][7]

Tako je prvi čuvar zbirke postao dr Josif Pančić, ličnost sa iskustvom u vođenju prirodnjačkih zbirki. Iz tih razloga zbirka je bila smeštena u Jestastveničkom kabinetu Velike škole, kojim je Pančić upravljao. Iako je staranje o Zbirci Srpskog lekarskog društva za Pančića bilo dodatno opterećenje, budući da je u to vreme vršio i dužnost rektora Velike škole, međutim, kako Zbirka nije bila velika – jer je do svog preseljenja posle srpsko-turskih ratova sadržala 25 predmeta, Pančić se nije mnogo žalio.[3]

Nakon Pančićeve smrti 1888. godine, već naredne godine u Društvu su tražena nova rešenja za zbirku pa su donete i dve odluke.[3]

Prva odluka — se odnosila na teratološke preparate – „zbirku nakaza“, koja je predata „zoološkom muzeju na čuvanje“.[8] Staratelj ovog muzeja bio je dr Đorđe P. Jovanović, član SLD i profesor zoologije na Velikoj školi.

Druga odluka — se odnosila na „patološku zbirku“. Po predlogu dr Vladana Đorđevića, koji je Društvo usvojilo, pokrenuta je inicijativa da se osnuje kabinet za patološke preparate pri Opštoj državnoj bolnici, odnosno „Patološki muzej“.[9] Za izradu projekta Muzeja određeni su dr Vojislav Subbotić, dr Milan Jovanović Batut i dr Đorđe P. Jovanović. Osim toga, po ideji dr Subbotića, Društvo je uputilo predlog ministru unutrašnjih dela da se jedan lekar uputi, kao državni stipendista, na specijalizaciju iz oblasti patološke anatomije, patološke histologije i sudske medicine.[3][10]

Društvo je „unapred“, još 1889. godine, donelo odluku da svoju patološku zbirku pokloni (budućem) patološkom kabinetu, odnosno muzeju.[11] Iako se kroz zapisnike ne pominju dalje odluke, vrlo je verovatno da je patološka zbirka po povratku dr Eduarda Mihela sa specijalizacije 1897. godine, i osnivanja Prosekture Opšte državne bolnice, ustupljena za zbirku Prosekture i da je jedan broj preparata koji su demonstrirani na sastancima Društva nadalje čuvan u okviru te zbirke.[3][12]

Osim toga, ideja dr Vladana Đorđevića je bila da preparati iz Patološke zbirke, odnosno Muzeja pri Opštoj državnoj bolnici, budu korišćeni i kao „primerci za nastavu“. Po svom sadržaju i načinu korišćenja, ova zbirka po klasifikaciji medicinskih zbirki i muzeja Kena Arnolda, spada u grupu muzeja medicinskog obrazovanja, koji su se tokom 18. i 19. veka razvili pri evropskim medicinskim fakultetima i strukovnim društvima lekara, hirurga i farmaceuta.[3]

Smeštaj i sadržaj zbirke

[uredi | uredi izvor]
Smeštaj

Zbirka je bila smeštena u Jestastveničkom kabinetu Velike škole, kojim je upravljao Josif Pančić. Takvo rešenje za njen smeštaj pronađeno je iz dva razloga:

  • Društvo je raspolagalo malim prostorom za svoj rad, jer je prvih godina svog postojanja koristilo prostoriju koju mu je ustupilo Srpsko učeno društvo u Kapetan-Mišinom zdanju,[3]
  • dr Pančić je bio ličnost sa najvećim iskustvom u Kneževini Srbiji u vođenju zbirki.
Zbirka

Zbirka preparata Srpskog lekarskog društva se pretežno sastojala od patoloških preparata koje su poklanjali članovi Društva, ali su u njoj bili zastupljeni i drugi predmeti, kao što su mokraćni kamenci, jedan ljudski skelet, nekoliko operativno odstranjenih stranih tela, kolekcija projektila, fotografije patoloških promena, fotografije bolesnika i dva veterinarska preparata.

Preparati koji su poklanjani uglavnom su bili propraćeni kratkom istorijom bolesti i redovno su demonstrirani na sastancima, a često su o njima vođene i diskusije.[3]

Zbirka u kojoj je do 1898. godine bilo sakupljeno oko 110 predmeta, po svom sadržaju i načinu korišćenja, i po klasifikaciji medicinskih zbirki i muzeja Kena Arnolda, spada u grupu muzeja medicinskog obrazovanja, koji su se tokom 18. i 19. veka razvili pri evropskim medicinskim fakultetima i strukovnim društvima lekara, hirurga i farmaceuta.[3][13]

Vidi još

[uredi | uredi izvor]

Izvori

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Jelena Jovanović Simić, MUZEJ SRPSKE MEDICINE SRPSKOG LEKARSKOG DRUŠTVA, Povijesnomedicinski muzeji, Acta med-hist Adriat 2006;4(2);323-330
  2. ^ „Muzeum redkost i lekarska biblioteka u Beogradu“, Srbske novine, br. 97, 26. avgust 1852, 359.
  3. ^ a b v g d đ e ž z i j k l Jovanović Simić, Jelena T. Musealisation of the history of medicine in Serbia, Disertacija, Datum odbrane disertacije: 23.09.2015.
  4. ^ AS, MUD – S, F V 1849 R№ 38.
  5. ^ Srpski arhiv za celokupno lekarstvo Knjiga I (1874): 70, 71.
  6. ^ 1 „O srestvima za vršenje društvenog zadatka“, Ustav Srpskog lekarskog društva, Srpske novine br. 88, utorak 25. 07. 1872, 520.
  7. ^ „Treći redovan sastanak SLD, držan 2. Septembra 1872“, Srpski arhiv za celokupno lekarstvo Knjiga I (1874): 15.
  8. ^ Glavni godišnji skup Srpskog lekarskog društva održan 4. Februara 1890. Srpski arhiv za celokupno lekarstvo 1895 I; (12):140
  9. ^ Peti redovni sastanak 1. Juna 1889. Srpski arhiv za celokupno lekarstvo 1895 I; (12):106
  10. ^ Jedanaesti redovan sastanak 18. Novembra 1889. Srpski arhiv za celokupno lekarstvo 1895 I; (12):110
  11. ^ Treći redovan sastanak održan 6. Maja 1889. Srpski arhiv za celokup- no lekarstvo 1895 I; (12):83
  12. ^ Veljković S. Hronika sudske medicine u Beogradu. Beograd: Medicinski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2009:47.
  13. ^ Arnold K. Museums and the making of medical history. In: Manifesting Medicine: Bodies and Machines. Bud R, Finn S. M, Trischler H. (Ed), London: NMSI Trading Ltd, Science Museum; 2004:148-149

Literatura

[uredi | uredi izvor]
  • Jelena Jovanović Simić, Muzealizacija istorije medicine u Srbiji - doktorska disertacija, Univerzitet u Beogradu, 2015.

Spoljašnje veze

[uredi | uredi izvor]