Pređi na sadržaj

Zoran Pajić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Zoran Pajić
Zoran Pajić u 2. izvođenju predstave Strah od Leptira, Teatar Vuk, Beograd, 29. septembra 2019.
Lični podaci
Puno imeZoran Pajić
Datum rođenja(1981-10-07)7. oktobar 1981.(42 god.)
Mesto rođenjaPožarevac, SFRJ
Zanimanjeglumac
Rad
Bitna ulogaIstine i laži — Nikola Isidorović
Veza do IMDb-a

Zoran Pajić (Požarevac, 7. oktobar 1981) srpski je televizijski, filmski i pozorišni glumac i radijski voditelj.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Zoran Pajić je rođen 7. oktobra 1981. godine u Požarevcu. Glumu je diplomirao na Akademiji umetnosti u Beogradu, u klasi profesora Predraga Ejdusa sa predstavama „Viktor ili deca na vlasti“ i „Audicija“ u režiji profesora Vladimira Jevtovića.[1] Na Plej radiju je do 2017. godine vodio jutarnji program zajedno sa Unom Senić.[2] Najpoznatiji je po ulozi Nikole Isidorovića u TV seriji Istine i laži.[3][4]

Filmografija[uredi | uredi izvor]

God. Naziv Uloga
1990-e
1998. Svirač
2000-e
2004. Jelena Mladi Vuk Despotović
2004. Karađorđe i pozorište Kmet
2006. Bela lađa Zatvorenik
2008. Ponos Ratkajevih Pravi Nemanja Lazarević
2009. Jesen stiže, dunjo moja organizator zabave
2009. Plava grobnica Milutin Bojić
2010-e
2010. Triznakinje
2009—2010. U sosu Luka
2011. Koriolan vojnik
2012—2013. Ruža vjetrova Šimun Bartulović
2013. Tajno Inspektor
2014. Urgentni centar (srpska TV serija) Tarabić
2016. Despite the Falling Snow Čovek u farmerkama
2017. Mayhem Radnik obezbeđenja
2017—2019. Istine i laži Nikola Isidorović
2020-e
2021. Kolo sreće veroučitelj Ognjen

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „ruzavjetrova.rtl.hr”. Arhivirano iz originala 06. 05. 2013. g. Pristupljeno 14. 02. 2013. 
  2. ^ „Zoran Pajić: 10 stvari koje ne znate o meni”. Arhivirano iz originala 15. 02. 2013. g. Pristupljeno 14. 02. 2013. 
  3. ^ Tasovac, Mirjana (15. 9. 2018). „Zoran Pajić: Već godinu dana sam u stabilnoj i ozbiljnoj vezi sa…”. gloria.rs. Arhivirano iz originala 29. 01. 2019. g. Pristupljeno 29. 1. 2019. 
  4. ^ Zoran Pajić: Samo jedan minut sreće je dovoljan da osetiš šta je život i zašto vredi živeti („Večernje novosti”, 26. april 2019)

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]