Ivan Sabolić
Ivan Sabolić | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 24. avgust 1921. |
Mesto rođenja | Peteranec, Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca |
Datum smrti | 25. jun 1986.64 god.) ( |
Mesto smrti | Zagreb, SFR Jugoslavija |
Ivan Sabolić (Peteranec, 24. avgust 1921 — Zagreb, 25. jun 1986) je bio akademski vajar, redovni profesor i dekan Akademije likovnih umetnosti u Zagrebu, a od 1975. godine voditelj Majstorske radionice.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Rođen je u Peterancu u porodici samoukog kipara i graditelja violina uz kojeg je izradio prve radove u glini, među kojima su portreti oca, majke i deda najstariji sačuvani radovi. Zanatsku školu pohađa u Zagrebu. Diplomirao je 1944. na Akademiji likovnih umetnosti u Zagrebu. Radio je u klasi Ive Lozice i Frana Kršinića a do 1946, pohađao specijalku kod Antuna Augustinčića.
Prvi izloženi radovi, verni školi i tradiciji, anilaze povoljan prijem kod kritika i publike. (Udovica 1948, Glava starca za koju dobija nagradu vlade NR Hrvatske). Rastrgan između traženja nove vlastite forme i zadataka na skulpturama spomenicima, Sabolić 1955. prolazi kroz stvaralačku krizu. U međuvremenu nastaju spomenici posvećeni temama oslobodilačke borbe i revolucije:spomenik palim borcima na Ugljanu 1949/50, spomenik husinskim rudarima 1953, spomenik žrtvama fašističkog terora, Rovilj 1953/56, spomenik palim borcima Izvidnica u Koprivnici 1955, Ustanak Kostajnica.
Ivan Sabolić je pripadnik posleratne generacije kipara koji su sredinom 20. veka tragali za izlazom iz strogih okvira socrealizma i angažovane umetnosti, pri čemu je Sabolić sintezom i svođenjem oblika na znak i čisti geometrijski nivo ostao veran Podravini i tradiciji hrvatske skulpture. Bio je redovni član HAZU.
Stvaralaštvo[uredi | uredi izvor]
Autor je spomenika „Tri pesnice“ (Tri šake) na Bubnju, brdu kod Niša,[1] spomenika husinskim rudarima palima u Husinskoj buni i NOB-u (Tuzla, 1956),[2] spomenika palim borcima NOB-a u Koprivnici i ostalo.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „Palilula, Kultura: Istorijski spomenici”. Arhivirano iz originala 20. 07. 2011. g. Pristupljeno 01. 06. 2010.
- ^ Revolucionarno kiparstvo. „Spektar“, Zagreb 1977, 112. str.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Vujčić, Davorin (2007). „Majstorske radionice likovnih umjetnosti: Majstorska radionica Antuna Augustinčića” (PDF). Anali Galerije Antuna Augustinčića. Klanjec: Galerija Antuna Augustinčića. XXVI (2006.) (26): 35—86.
- Radulović, Milica (2012). „Spomenička plastika”. poglavlje u katalogu: Refleksije vremena 1945.-1955, 12. prosinca 2012. — 10. ožujka 2013. Galerija Klovićevi dvori (ur. Jasmina Bavoljak). Zagreb: Galerija Klovićevi dvori. str. 106—126.