Iž (ostrvo)
Iž (ital. Eso), nem. Esе) je ostrvo u Srednjem kanalu Zadarskog arhipelaga u Jadranskom moru, površine 17,60 km², dužine 12,1 km.
Južna strana je izgrađena od krečnjaka, a severna pretežno od dolomita, pa je tu i više obradivih površina. Najviši vrh je Korinjak 168 m. U Portu je izvor vode Vrulja. Naselja su Veli Iž i Mali Iž sa 557 stanovnika (popis 2001).
Ime mu je predromansko (Konstantin Porfirogenit piše Ez). Bio je naseljen još u praistorijsko doba. U srednjem veku i kasnije bio je u posedu zadarskih plemića i građana. Posle 1948. broj stanovnika vidno opada.
Osim poljoprivrede, u prošlosti je bilo razvijeno ribarstvo i brodogradnja, a mnogo se Veloižana bavilo i grnčarstvom. Danas je jedino važno maslinarstvo. Aktivno stanovništvo se bavi pomorstvom, a na samom ostrvu brodogradnjom i turizmom.
Od kulturno-istorijskih spomenika treba pomenuti Župnu crkvu Sv. Petra u Velom Ižu iz 14. veka, ali ona nije sačuvana u prvobitnom obliku. Sačuvan je dvorac zadarske porodice Canagietti; dvorac porodice Fanfogna, sagrađen prvo u romaničkom stilu, ali je kasnije preuređivan, pretvoren je u 19. veku u školu. Iznad sela Mali Iž je predromanička crkvica (iz 11. veka) kružnog oblika sa polukružnom apsidom kojoj je u 17. veku dograđen pravougaoni brod. Nedaleko od nje je utvrđeni dvorac.
Veli Iž ima sačuvano staro jezgro, a u središtu mesta je obnovljena crkva Sv. Petra i Pavla. Etnografska zbirka Velog Iža čuva brojne primerke autentične iške keramike i alata tradicionalnog lončarskog zanata.
Svake godine 29. jula održava se Iška fešta. Meštani se tada oblače u tradicionalne nošnje, izvode se stari ostrvski plasovi, pesme i pripremaju domaća jela. Vrhunac svečanosti je izbor "iškog kralja" s mandatom od godinu dana.
Okolna ostrva[uredi | uredi izvor]
Okolna ostrva: |
Reference[uredi | uredi izvor]
Literatura[uredi | uredi izvor]
- V. Cvitanović: Otoci Iž i Premuda, Radovi Instituta JAZU u Zadru 1954 1.