Pređi na sadržaj

Izla (planina)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Pl. Izla na karti Turske
Pl. Izla
Pl. Izla
Planina Izla u Turskoj

Planina Izla (sirijski: ܛܘܪ ܐܝܙܠܐ‎ Ṭūr Īzlā'), takođe poznata kao planina Nisibis, ili skraćeno od 9. veka pod nazivom planina Kašjari, ona spada u niže planine ili prevoje u blizini Nisibisa na području koje je nekada bilo pod vlašću Sasanidske Persije, danas se nalazi na jugoistoku moderne Turske, duž granice sa Sirijom. Na ovoj planini (prevoju) nalaze se stotine drevnih manastira koji su izgrađeni u prvim vekovima hrišćanstva. U današnje vreme, većina manastira pretvorena je u ruševine osim manastira Svetog arhangela Mihajla i manastir Sveti Malke.

Pravi naziv planine je u stvari vezan za prevoj dugačak 77 km koji se pruža od istoka prema zapadu, sa platoa na severu sa turske strane, i ravnicama na jugu, prema Siriji. Na jedanom od prevoja nalazi se drevni mesopotamijski i vizantijski grad Dara, nekadašnje rimsko utvrđenje. Sa druge strane je Servan (Sisaraon), položaj na kome je smešteno utvrđenje Tur Abdin, koje je izgradio Konstantin II u 4. veku.

Veruje se da su najstariji manastiri osnovani još u 4. veku među kojima su Sveti Avgin, Sveti Malke i Sveti Samuil. A najpoznatiji je manastir Svetog Avrama od Kaškara, koji je takođe poznat i kao Veliki manastir, koji je osnovan u drugoj polovini 6. veka. Među kasnije izgrađenim manastirima izdvajaju se Raban Sapra, Sveti Jaret, Sveti Kudahvi, Zafran (Safron), Svetog Jonatana Arapina i Svetog Jakoba. Na svom vrhuncu, ovu planinu je nastanjivalo 40.000 monaha.

Značajni stanovnici[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Johnson, Dale A. (2004). Monks of Mount Izla. Lulu.com. ISBN 978-1-4116-1949-4. 
  • Wigram, W. A. (2004). An introduction to the history of the Assyrian Church, or, The Church of the Sassanid Persian Empire, 100–640 A.D. Gorgias Press. ISBN 978-1-59333-103-0. 
  • Wilmshurst, David (2000). The ecclesiastical organisation of the Church of the East. Peeters Publishers. ISBN 978-90-429-0876-5. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]