Imagava Jošimoto
Imagava Jošimoto | |
---|---|
Datum rođenja | 1519 |
Mesto rođenja | Šizuoka, Provincija Suruga |
Datum smrti | 12. jun 1560 |
Mesto smrti | Toyoake |
Imagava Jošimoto (1519-1560) bio je istaknuti japanski velikaš i vojskovođa u periodu Sengoku. U istoriji je ostao zapamćen kao neprijatelj Oda Nobunage, prvog ujedinitelja Japana, u bici kod Okehazame (1560).[1]
Biografija[uredi | uredi izvor]
Imagava Jošimoto bio je sin Imagava Udžičike, guvernera provincija Suruga, Totomi i Mikava, iz stare aristokratske porodice sa prestonicom u zamku Sumpu u Surugi, koja je bila u srodstvu sa šogunima iz porodice Ašikaga. Nasledio je oca 1536. nakon kratke borbe za vlast unutar klana.
Rat sa klanom Oda[uredi | uredi izvor]
Godine 1542. pokušao je da proširi porodične posede na zapad, u provinciju Ovari, ali je odbijen u prvoj bici kod Azukizake od snaga koje je predvodio Oda Nobuhide, otac Oda Nobunage. Zauzvrat, Nobuhide je opustošio zapadne oblasti provincije Mikava i opseo zamak Ueno, koji se s mukom odbranio.[1]
1549. Oda Nobuhide je opseo zamak Okazaki u zapadnoj Mikavi, prestonicu klana Macudaira, saveznika klana Imagava. Vođa klana, Macudaira Hirotada, zatražio je pomoć od Jošimota i zauzvrat mu poslao za taoca svog šestogodišnjeg sina, Macudaira Motojasua, koga su usput oteli Nobuhideovi ljudi, ali Hirotada nije pristao da preda Okazaki u zamenu za sina. Imagava Jošimoto mu je ipak došao sa vojskom u pomoć i iste godine naneo je Nobuhideu težak poraz u drugoj bici kod Azukizake, uz pomoć svog strica, talentovanog vojskovođe i Zen monaha Sesai Čoro-a, koji je zaposeo Okazaki nakon Hirotadine smrti (1549). Nakon Nobuhideove smrti (1552), Sesai je opseo zamak Andžu i zarobio Nobuhideovog (vanbračnog) sina Oda Nobuhiro-a, koga je razmenio za mladog Macudaira Motojasua. Devetogodišnji Motojasu, koji je sada bio zakoniti vođa svog klana, poslat je kao počasni talac u Sunpu, dok su njegovim posedima za to vreme upravljali Jošimotovi namesnici.[1]
Mali Kjoto[uredi | uredi izvor]
Jošimoto je bio čovek velikih ambicija i široke kulture, koji je štitio pesnike i umetnike i uživao u ceremoniji čaja: njegov zamak Sunpu na obali mora, u podnožju planine Fudži, bio je zbog svoje raskoši i oponašanja dvorskog ceremonijala poznat kao Mali Kjoto. Sam Jošimoto bio je više političar nego ratnik: on je pravio planove i sklapao saveze, dok je borbu prepuštao rođacima i odanim vazalima. Kada je Sesai Čoro umro (1555), mladi Macudaira Motojasu počeo je da se bori u Jošimotovoj službi: prvu pobedu postigao je 1558, kada je preoteo zamak Terabe od pobunjenih vazala koji su prešli na Nobunaginu stranu.[1]
Pohod na Kjoto i smrt[uredi | uredi izvor]
Do 1560. Jošimoto se osetio dovoljno snažnim da ostvari svoju ambiciju: da osvoji Kjoto i postavi svog kandidata na mesto šoguna. U proleće 1560. njegova vojska, sakupljena iz tri provincije i u to vreme daleko najveća u Japanu, krenula je na zapad i prodrla u Ovari, koji je u to vreme posle sedmogodišnje borbe upravo ujedinio Nobuhideov naslednik, Oda Nobunaga. Lako zauzimanje pograničnih tvrđava uspavalo je Jošimotovu opreznost, i on je neoprezno zaustavio svoju vojsku i naredio odmor u maloj pošumljenoj dolini ispod brda zvanog Okehazama, usred neprijateljske teritorije, kako bi uživao u ceremoniji pregledanja neprijateljskih glava. Tu ga je 19. maja oko 14 časova usred iznenadne oluje napala mala, ali izvanredno pokretna i disciplinovana Nobunagina vojska: logor je zauzet na prepad i većina vojske rasterana, a Jošitomo je ubijen u borbi nakon hrabrog otpora nekoliko stotina najvernijih sledbenika.[1]
Reference[uredi | uredi izvor]
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Turnbull, Stephen R. (2005). Samurai commanders. Oxford: Osprey Publishing. str. 50-52. ISBN 1-84176-743-3. OCLC 60834971.