Isak Komnin Kiparski

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Isak Komnin Kiparski
Lični podaci
Datum rođenja1155.
Datum smrti1190e
Mesto smrtiMargat,
Porodica
RoditeljiIrena Komnin
Grb Isaka Komnina

Isak Komnin Kiparski (grčki: Ἰσαάκιος Κομνηνός; oko 1155—1195/6) je bio vladar Kipra tokom Trećeg krstaškog rata. Uzurpirao je carsku krunu 1185. godine tokom vladavine Andronika I Komnina.

Dolazak na vlast[uredi | uredi izvor]

Vizantijski istoričar Nikita Honijat ostavio je podatke o životu Isaka Komnina. Bio je sin člana porodice Duka Kamater koji je bio oženjen Irinom Komnin, ćerkom Isaka Komnina, mlađeg sina Jovana II. Isak se oženio jermenskom princezom. Car Manojlo I Komnin (1143-1180) ga je postavio za guvernera Izaurije i grada Tarsa. Tamo je Isak otpočeo rat sa Jermenskim kraljevstvom Kilikijom. U ratu je zarobljen. Nakon Manojlove smrti, niko nije bio zainteresovan za Isakovu sudbinu. Dugo vremena proveo je u zatvoru. Na kraju je njegova tetka, Teodora Komnin, kraljica Jerusalima, tokom afere sa Andronikom I Komninom (1183-1185) ubedila novog cara da plati otkup za Isaka. Konstantin Makroduka, carev pristalica i Isakov ujak, platio je deo otkupa. Jermeni su 1185. godine oslobodili Isaka. Deo novca Isak je iskoristio da angažuje plaćeničke trupe sa kojima je otišao na Kipar. Tamo je, preko falsifikovanih pisama, ubedio lokalnu administraciju da je on novu upravnik ostrva. Andronik je naredio da se Isak i Konstantin Makroduka uhapse zbog izdaje. Isak je na Kipru osnovao nezavisnu patrijaršiju. Patrijarh ga je 1185. godine krunisao za cara. Novi car, Isak II Anđeo, je po dolasku na vlast poslao flotu od 70 brodova pod komandom Jovana Kontostefana i Aleksija Komnina da uklone Isaka. Međutim, pošto su se vojnici iskrcali na ostrvo, Margaret od Brindizija, gusar u službi sicilijanskog kralja Viljema II, zaplenio je njihove brodove. Isak ili Margarit porazili su vizantijsku vojsku i na kopnu i zarobili vođe koji su odvedeni na Siciliju.

Isak je nakon preuzimanja vlasti, prema Honijatu, započeo sa pljačkom Kipra, silovanjem žena, nametanjem drakonskih kazni za sitne zločine i krađom imovine građana Kipra. Honijat opisuje da je "ključao od besa kao čajnik na vatri". Viljem Sicilijanski pomagao mu je da se održi na vlasti, a takođe je Isak bio blisko povezan sa Saladinom, ajubidskim vladarem Egipta i Sirije.

Treći krstaški rat[uredi | uredi izvor]

Engleski kralj Ričard I Plantagenet je 1189. godine krenuo u krstaški rat. Treći krstaški rat izazvan je Saladinovim osvajanjem Jerusalima 1187. godine. Berengarija od Navare i Džoana Engleska, kraljeva žena i ćerka, doživele su brodolom u blizini Kirpa. Isak ih je bacio u tamnicu. Kralj Ričard je u znak odmazde osvojio Kipar na svom putu ka Tiru. Ričard je zarobio Isaka na najsevernijoj tački Kipra. Prema legendi, Ričard je obećao Isaku da ga neće baciti u gvozdene okove. Zbog toga ga je okovao u srebrne okove. Ričard je Isaka predao Hospitalcima koji su ga zatvorili u Margat kod Tripolija. Ričard je po povratku iz Svete zemlje zarobljen od strane Leopolda V Austrijskog i prodat Henriku VI, caru Svetog rimskog carstva. Isaka je ponovo oslobodila tetka Teodora. On te potom otputovao u Rumski sultanat gde je pokušao da pridobije sultana protiv novog vizantijskog cara, Aleksija III. Međutim, Isak je umro od trovanja 1195. ili 1196. godine ne stigavši da povede borbu za krunu.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  • Boyle, David, The Troubador's Song: The Capture and Ransom of Richard I, Walker Publishing Company, 2005
  • Brudndage, J.A., ‘Richard the Lion-Heart and Byzantium’, Studies in Medieval Culture 6-7 (1970), 63-70 and reprinted in J.A. Brundage, The Crusades, Holy War and Canon Law, Variorum, 1991, No. IV
  • Coureas, Nicolas, 'To what extent was the crusaders’ capture of Cyprus impelled by strategic considerations', Epetêris 19 (1992), 197-202
  • Edbury, P.W., The Kingdom of Cyprus and the Crusades, 1191-1374, Cambridge University Press, 1991
  • Harris, Jonathan (2014). Byzantium and the Crusades. Bloomsbury, 2nd ed. ISBN 978-1-78093-767-0. 
  • Harris, Jonathan, 'Collusion with the infidel as a pretext for military action against Byzantium', in Clash of Cultures: the Languages of Love and Hate, ed. S. Lambert and H. Nicholson, Brepols, (2012). pp. 99–117
  • The Oxford Dictionary of Byzantium, Oxford University Press, 1991
  • Rudt de Collenberg, W.H., 'L'empereur Isaac de Chypre et sa fille (1155–1207)', Byzantion 38 (1968), 123–77

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]