Исповести варалице

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ispovesti varalice
Poster filma
Izvorni naslovLe Roman d'un tricheur
Žanrkomedija
RežijaSaša Gitri
ScenarioSaša Gitri
ProducentSerž Sandberg
Glavne ulogeSaša Gitri
StudioFilms Sonores Tobis Cinéas
DistributerGaumont Film Company
Godina1936.
Trajanje81 minuta
ZemljaFrancuska
Jezikfrancuski
IMDb veza

Ispovesti varalice (fr. Le Roman d'un tricheur) je francuska komedija iz 1936. godine. U filmu je glumio Saša Gitri koji je takođe i režiser i scenarista za ovaj film. [1]

Sinopsis[uredi | uredi izvor]

54-godišnji starac (Varalica) piše svoje memoare u kafiću. Sa 12 godina, uhvaćen je da krade novac iz porodične prodavnice prehrambenih proizvoda. Kao kazna, nije mu dozvoljeno da uživa u poslastici s ostatkom porodice: gljive koje ispadnu na kraju otrovne. Svi njegovi roditelji, braća i sestre, ujaci i dedovi umiru. Beskrupulozan rođak njegove majke preuzima vlast nad njim i koristi svo nasleđe u svoju korist. Prema tome, čini se mladiću da se nepoštenost uvek isplati.

On beži i radi na raznim poslovima, kao što su vratar i hotelski zvonik. U Parizu je nespremno upleten u zaveru za atentat na ruskog cara Nikolaja od strane kolege radnika restorana Serža Abramiča. Međutim, anonimno pismo (što Varalica podrazumeva da je napisao) dovodi do hapšenja Abramiča i ostalih urote.

Kao radnik u liftu u hotelu de Paris u Monaku, Varalica privlači pažnju mnogo starije grofice. Imaju kratak let. (Slučajno se ponovo susreću u u kafiću, mada sada starija grofica ne prepoznaje svog nekadašnjeg ljubavnika, na njegovo veliko olakšanje.)

Nakon boravka u vojsci, Varalica se odlučuje zauzeti profesiju koja nagrađuje iskrenost: krupije u kockarnici u Monaku. Međutim, on je vraćen u francusku vojsku na početku Prvog svetskog rata. Ranjen je gotovo odmah, ali spasio ga je Šarbonijer, vojnik koji je izgubio desnu ruku. Vojska gubi Varalicu u vidu, omogućavajući mu da provede rat čitajući knjige kao disident.

Kao ponovni civil, u restoranu ga je pokupila prelepa žena. Nakon što je provela noć zajedno sa njim, priznala je da je profesionalni lopov. Upisuje ga u pljačku draguljara prstena. Iako su uspešni, on pobegne od nje i vraća se kao krupije ponovo u kockarnici.

Atraktivna žena na ruletu veruje da on može da kontroliše gde lopta pada. A u narednih nekoliko dana, ona neprestano pobeđuje. Oni postaju partneri; da bi osigurao da će dobiti svoj udeo u dobitku, nateraće je da pristane na sklapanje braka. Međutim, ona gubi sav novac koji je ranije osvojila; svi ostali kockari pobeđuju, on je otpušteni i par se brzo razvodi.

Tada postaje varalica u kartama. Jednog dana, dok se prerušava, primećuje dve žene iz svoje prošlosti, svoju bivšu suprugu i ženu lopova dragulja zajedno za stolom za kockanje, očigledno su prijateljice. Galantno ih poziva da podele polovinu svog uloga, ali samo ako pobedi. One prihvataju njegovu pozivnicu za večeru. Oboje pokazuju da su voljne ići s njim u krevet, još uvek nesvesne njegovog pravog identiteta; on bira svoju bivšu ženu jer ranije nije spavao s njom.

Kasnije vara Šarbonijer u bagremu pre nego što je prepoznao svog dobročinitelja. Srećom se povezuju nanovo, ali on je toliko ispunjen sramotom da prestaje da vara. Šarbonijer, nehotice je izlečio Varalicu jednog poroka, zarazi ga drugom: ljubavlju prema kockanju. Varalica onda izgubi sve svoje zarade tokom godina u nekoliko meseci.

Vraćajući se u sadašnjost, grofica konačno prepoznaje svog bivšeg ljubavnika i pokušava ga regrutovati da joj pomogne opljačkati kuću preko puta. Varalica odbija, objašnjavajući prvo da je to njegov bivši dom i drugo, da je od tada krenuo u jedini pošteni posao koji koristi svoje veštine, radnika osiguranja.

Uloge[uredi | uredi izvor]

  • Saša Gitri kao Varalica
  • Margarit Moreno kao grofica
  • Žaklin Delubak kao Henrijeta, bivša žena
  • Rozin Derean kao kradljivica dragulja

Produkcija[uredi | uredi izvor]

Većina filma odvija se u prošlosti, sa pripopovedanjem Gitrija u kome govori i dijalog ostalih glumaca. Samo u 'sadašnjim' scenama nije on davao naraciju drugim likovima. Ova tehnika prikazivanja glasom koja tumači radnju odjekuje u "objašnjavaču filma" koji se ponekad koristio za pripovedanje nemih filmova.

Kritika[uredi | uredi izvor]

Posle premijere filma u Francuskoj, film je doživeo mešoviti prijem, ali je zadržao pozitivan stav među kritičarima i filmskim stvaraocima kao jedan od najboljih Gitrijevih filmova; 2008. godine čak je uvršten na listu 100 najvažnijih filmova Cahiers du Cinéma. [2]

Film je objavljen u Velikoj Britaniji i SAD i doživeo je značajan uspeh. U Londonu, recenzent za Tajms komentarisao je razrađenu narativnu strukturu: „Kao i uvek, kada se prevaziđu teškoće i nedostaci neke tehnike ograničavanja, efekat jedinstva i preciznosti koji sloboda često ne može da pruži“. [3] Kada se film premijerno prikazivao u Londonu u septembru 1937. godine, tamo se puštao četiri meseca. Tamo je prikazan u skoro 400 bioskopa. U SAD, recenzent Njujork tajmsa opisao je film kao "duhovit, drzak, moralno subverzivan" i prokomentarisao je, "Samo je čovek Gitrijeg bezobrazluka mogao uspeti da priča o varalici i napravi pametnu sliku svega toga". [4]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „The Story of a Cheat”. Pristupljeno 3. 9. 2019. 
  2. ^ „Cahiers du Cinema 100 Films | The Moving Arts Film Journal”. web.archive.org. 18. 12. 2013. Arhivirano iz originala 18. 12. 2013. g. Pristupljeno 3. 9. 2019. 
  3. ^ Magazin Tajms, 15. mart 1937, str.12.
  4. ^ Nugent, Frank S. (27. 9. 1938). „THE SCREEN; Mr. Guitry Has Another One-Man Show in 'The Story of a Cheat,' at the Fifth Avenue Playhouse At the Miami Theatre”. The New York Times. Pristupljeno 3. 9. 2019. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]