Istočno Potisje (Mađarska)
Mađarsko istočno Potisje ili mađarsko Prekotisje (mađ. Tiszántúl - oblast za Tisom),[1] odnosno mađarska Krišana (mađ. Körösvidék) je geografska i istorijska oblast u istočnom delu Mađarske. Preostire se istočno od reke Tise, do granice sa Rumunijom, a dalje prema istoku nastavlja se rumunska Krišana, do planine Apušeni. Zajedno sa susednim Kiškunšagom, deo je Velikog Alfolda.[2]
To je uglavnom ravničarsko područje, koje je deo Velike mađarske nizije. Oblast je podeljena pritokama Tise: rekama Kereš i Maroš. Najveći grad ove oblasti je Debrecin, a drugi glavni gradovi okruga su Njiređhaza i Bekeščaba.
U užem smislu, Tisantul je pejzažna celina koja se nalazi u istočnom delu Mađarske, u širem smislu, istočnom delu Velike nizije, koja se danas nalazi u Mađarskoj i Rumuniji. Debrecin je duhovni, kulturni, ekonomski, turistički i transportni centar Tisantula.
- „Iza Tise” je nezvanični naziv velikog predela u istočnom delu Mađarske, istočno od Tise. U ovom slučaju ne radi se o samostalnoj geografskoj celini, već o geopolitičkom nazivu, budući da je ovo područje zapravo deo ravnice koja se geografski prostire na teritoriju Rumunije.
- U geografskom smislu, pojam se odnosi na ogromnu ravnicu koja se prostire preko Mađarske i Rumunije, omeđenu Tisom na zapadu i severu, Transilvanijskim planinama na istoku i Marošom (rekom) na jugu. U ovom članku je geografski opis.
Topografija[uredi | uredi izvor]
Tisantul je jedan od najjedinstvenijih predela Karpatskog basena. Njegova površina je uglavnom ravna, područje ispresecano rekama, osim peščanih grebena Njiršega, gde je površina brdovitija. Ovde se nalazi i njena najviša tačka, Hoportjo (183 metra nadmorske visine), najniži delovi se nalaze na obalama Tise, koje su ispod 80 metara.
Delovi[uredi | uredi izvor]
U Mađarskoj:
- Gornjotiski kraj: Beregi ravnica, Satmarska ravnica, Retkez;
- Međutisko kraj: Taktakez, Boršodska plavna ravnica, Heveška plavna ravnica, Solnoška plavna ravnica, Ravnica Tisafired–Kunheđeš, Ravnica Solnok−Turi, Tisazug, Hortobađ;
- Donjotiski kraj: Marosszög, Dél-Tisza-völgy;
- Njiršeg: Srednji Njiršeg, Severoistočni Njiršeg, Jugozapadni Njiršeg, Južni Njiršeg, Zapadni Njiršeg (Leseđ-Njiršeg);
- Hajdušag: Hajduhat, Južni Hajdušag;
- Beretćo–Kereš kraj: Ravnica Devavanja, Veliki Šaret, Beretćo–Kalo veza, Ermelek hat, Ravnica Bihar, kiš Šaret, Ravnica Kerešmenti;
- Kereš–Maroš veza: Čanad hat, Bekeš hat, Ravnica Bekeš, Ravnica Čongrad, Kerešseg.[3]
Pod itrazom „Iza Tise” podrazumeva se cela oblast okruga Hajdu-Bihar, Sabolč-Satmar-Bereg i Bekeš, kao i istočna polovina okruga Jas-Nađkun-Solnok i Čongrad-Čanad (županija)Čongrad-Čanad. Županiju Bač-Kiškun predstavlja jedno naselje, Tisaug. Iz praktičnih razloga, naselja Beregi (Tisahat), koja leže na desnoj obali Tise (Gornjotisački kraj), takođe se često klasifikuju kao deo Tisantula.
U Rumuniji:
Rumunske teritorije „Tisantula” su deo Partiuma.
Istorija[uredi | uredi izvor]
U prošlosti, za vreme istorijske mađarske kraljevine, korišćeni su geografski nazivi Tisantul i leva obala Tise. Ovim je ugrubo obeležen prostor Gornje Tise severno od Tise. Ovaj stav je ostao zvaničan do 1920. godine, Trijanonskog ugovora. Tisantul su formirale županije Bekeš, Hajdu, Bihar, Sabolč, Satmar, Ugoča, Maramaroš i Silađ. Mađarska je izgubila čitavu teritoriju okruga Maramaroš, Silađ i Ugoča kroz Trijanonske aneksije, dok je zapadna polovina okruga Bihar ostala u sastavu zemlje. Od tada je naziv leva obala Tise izašala iz upotrebe, a od tada se koristi samo naziv Tisantul (i posle druge odluke u Beču).[4]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Književna revija, 38 (1998), 247.
- ^ „Hungary | Culture, History, & People”.
- ^ Magyarország kistájainak katasztere|edi=Második, átdolgozott és bővített kiadás, Szerkesztette Dövényi Zoltán, MTA Földrajztudományi Kutatóintézet|loc=Budapest, 2010, ISBN 978-963-9545-29-8
- ^ Treaty of Trianon
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
| Međunarodne | |
|---|---|
| Ostale | |
