Pređi na sadržaj

Kamenje za podizanje

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Podizanje kamena na Harri-jasotzaileak događaju u Baskiji

Kamenje za podizanje je prirodno, teško kamenje, gde su ljudi izazvani da ga podignu i time dokažu svoju snagu. Uobičajeno je kroz severnu Evropu, konkretno Škotsku, Vels, Island (gde se nazivaju steintökin), Skandinaviju i Severo-zapadnu Englesku u okrugu koji su nekada naseljavali Velšani, današnja Kambrija. Neka od kamenja su toliko teška, da ne postoje potvrđena podizanja u moderno vreme, već samo legende.

U skorije vreme, kamenje za podizanje je implementirano u "Najjači svetski čovek" (World's Strongest Man) takmičenja, koristeći različita napravljena, pronađena ili kamenje koje je utemeljeno kao izazov, kao što je Husafel kamen. Takođe imaju i stilizovanu verziju događaja, proisteklu iz antičkih takmičenja, gde bi se gledalo koji muškarac bi podigao najveći kamen na kameni zid, napravljen od istog zida, poznatiji kao Atlas kamenje.[1]

Island[uredi | uredi izvor]

Kamenje za podizanje u Djúpalónsandur na Islandu, težine od dna vrha do dna 23, 54, 104 i 154 kg

Na Islandu, kamenje za podizanje je tradicionalno korišćeno kao kvalifikacija muškaraca za rad na ribarskim brodovima. Jedan takav set kamenja se može naći na plaži Djúpalónssandur, u podnožju glečera Snæfellsjökull. Još jedan set se može naći na mestu Hvallátur. Da bi se kvalifikovao, muškarac mora podići barem hálfdrættingur kamen na ivicu u visini kukova. Podizanje težeg kamenja bi dodelilo veći deo plena.

Kamenje na Djúpalónssandur se klasifikuje kao:

  • amlóði ("beskoristan"), težine 23 kg (51 lb)
  • hálfdrættingur ("slabić"), težine 54 kg (119 lb)
  • hálfsterkur ("polu snažan"), težine 100 kg (220 lb)
  • fullsterkur ("puna snaga"), težine 154 kg (340 lb)

Jedan od najpoznatijih kamenja Islanda, jeste Husafel kamen, koji teži 186 kg (410 lb).

Farska ostrva[uredi | uredi izvor]

Svako naselje na Farskim ostrvima je imalo svoje lokalno kamenje za dizanje, zvano hav,[2] izvedeno od glagola hevja što je značilo "podizati". Turisti bi bili izazivani od strane starosedelaca da pokažu svoju snagu.

Jedan takav kamen je sada deo murala u selu Mikladalur. Znan kao "Marjunar hav", priča se da je podignut od strane mlekarice u 16. veku.[3]

Škotska[uredi | uredi izvor]

Clach cuid fir[uredi | uredi izvor]

Clach cuid fir, gelski za "muško kamenje", potiče iz Škotske. Muško kamenje je bilo korišćeno vekovima kao test snage u Škotskoj. Obično bi mladić prerastao u muškarca kada bi mogao da podigne kamen njegovog klana na visinu kukova.[4]Postoji mnogo primera u Škotskoj, uključujući:[4]

  • MekGlašen kamenje
  • Inver kamen (121.6 kg, 268 funti)[5]
  • Dini kamenje (dva kamena težine 332,49 kg (733,0 lb) u totalu, odnosno 188,02 kg (414,5 lb) i 144,47 kg (318,5 lb))[6]
  • Menzis kamen (115 kg, 253.5 funti)[7]

MekGlašen i Dini kamenje se koristilo više puta u strongmen takmičenjima od 1980-ih, uključujući i World's Strongest Man i Pure Strength.

Clachan-ultaich[uredi | uredi izvor]

Clachan-ultaich je drugi tip kamenja za podizanje, takođe u Škotskoj. Primeri su:

  • takozvani Clach-ultaich Iain Ghairbh MhicGilleChaluim Ratharsair, "kamen za podizanje od Iain Garbh MacGilleChaluim od Raseja", u Duntulmu na ostrvu Skaj. Priča se da je njegova težina ravna toni.[8]
  • Čarter ili Plavo Kamenje iz Daili u Airšir regiji, je kamenje koje se nalazi na groblju crkve Staro Daili.[9]
  • MacLeod-ovo podizanje (gelski: Ultach Fear Hiort) na Roni, dobija ime po Džonu MakLeodu koji je jedno vreme bio zemljoposednik i ekonom na sv. Kildi.[10]

Liftingstane[uredi | uredi izvor]

Plava ili Čarter kamenja

Blizu Oldgirta u Damfriz i Galovej regiji, nalazi se mala farma zvana Liftingѕtane gde je nekada stajao veliki kamen sa gvozdenom ručkom, koristeći se kao test snage.[11]

U Staro Daili u Južnom Airširu su "Plava ili Čarter kamenja" koja su korišćena za testove snage, do te mere, da ih je lokalni odbor vezao metalnim trakama, kako bi se sprečila njihova dalja upotreba.[12]

"Leperov Čarter kamen" u Kingkasu u Prestviku, Južni Airšir, je napravljen od crnog bazalta i bubrežnog oblika, korišćen za dizanje, sve dok nije polomljen, a ostaci uzidani u zidove stare kapele.

Ostali[uredi | uredi izvor]

Ardblair kamenje je serija od 9 betonskih sfera, u težinskom rasponu od 18 do 152 kilograma. Koriste se u Blairgowrie & Rattray Highland igrama.

Vels[uredi | uredi izvor]

Sudeći po Y pedair Camp ar Hugainyn Welsh za "24 prikaza velšana", podizanje kamenja je bila uobičajena praksa. Obično su ga izvodili mladići kao pravo na prolaz u doba muškarca. Rečeno je da kada mladić može podići kamen do struka, smatra se da je postao muškarac. Takođe, kamen je korišćen za razvijanje snage kod muškarca, kao priprema za borbu.

Nije postojala određena veličina, oblik ili težina za svaki kamen. Kamenje je variralo, zavisno od toga šta je bilo dostupno u lokalitetu ili od toga šta je odabrao kralj svakog regiona.

Kraljeva Teulu ("lična vojska") je odabirana iz svakog sela ili grada u okviru granica, zavisno od sposobnosti pojedinca da podigne kamenje, trči, skače u vis i dalj, rve se, brani se, koristi luk i strelu i baca koplje.

Do danas, kamen "Y Garreg Orchest" je i dalje na mestu u gradu Krikit u Gvinedu, Severni Vels. Takmičari putuju preko celog UK kako bi pokušali da podignu mamutov kamen. Godine 2015. je bilo jedno uspešno dizanje 28. kamena Golijat.

Baskija[uredi | uredi izvor]

Podizanje kamenja je takođe tradicionalni sport Baskije, zvani harri jasotzea. Postoji više vrsta, koristeći konkretno okruglo i pravougaono kamenje. Cilj je ili podizanje i spuštanje kamena određene težine najveći mogući broj puta ili jednostavno podizanje teškog kamena jednom, kako bi se oborio prethodni rekord.

Noseće varijante[uredi | uredi izvor]

"Nošenje kamena" ili "hodanje sa kamenom" je tradicionalni Škotski i Islandski događaj, koju podrazumeva nošenje velikog kamenja kroz takmičenje. Ovaj tip događaja je postao veoma popularan u sportu strongmena, sa dosta varijacija korišćenih u brojnim takmičenjima, širom sveta.

Pravila su jednostavna: svaki takmičar podigne par veoma teškog kamenja sa gvozdenim ručkama, i nosi ih što dalje moguće. Dužina putanje varira, zaviseći od lokacije, ali sto stopa je uobičajeno. Ovaj događaj je poznatiji kao farmerov hod.

Ako dva ili više takmičara prenesu kamenje celom dužinom puta, upotrebljuje se teže kamenje. Na Nju Hempširskim Highland igrama, rekord nošenja (od 2004. godine) je par kamenja težine 508 funti (230 kg), nošen tik ispod dužine od 100 stopa (30 m).

Igra je verovatno nastala kao izdanak potreba uklanjanja kamenja za agrikulturna polja i stvaranja gomile.

Sličan Baskijski sport jeste ontzi eramatea, gde su tegovi originalno bili kanisteri mleka.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „How to make an Atlas Stone”. bodyresults.com. Arhivirano iz originala 2015-06-19. g. Pristupljeno 2015-06-18. 
  2. ^ Visit Esturoy Arhivirano 2014-03-05 na sajtu Wayback Machine, pages 7 & 12
  3. ^ „Marjunar Hav”. Pristupljeno 2020-03-15. 
  4. ^ a b „Archived copy”. Arhivirano iz originala 2011-07-23. g. Pristupljeno 2011-10-25. 
  5. ^ http://sportsillustrated.cnn.com/vault/article/magazine/MAG1095572/index.htm
  6. ^ http://www.thedinniestones.com/Photo%20Gallery/Dinnie%20Steens%20Weight%20Cert%202014.pdf
  7. ^ „Menzies Clan Society Newsletter”. 
  8. ^ Dwelly, Edward (1911), Faclair Gàidhlig gu Beurla le Dealbhan/The Illustrated [Scottish] Gaelic-English Dictionary (4th ed.), Glasgow: MacLaren & Sons
  9. ^ Love, Dane (2009). Legendary Ayrshire. Custom: Folklore: Tradition. Auchinleck: Carn Publishing. str. 16—17. ISBN 978-0-9518128-6-0. 
  10. ^ Robson, Michael (1991). Rona: The Distant Island. Acair. ISBN 0-86152-823-9. 
  11. ^ Watson, R. (1901). Closeburn (Dumfrieshire). Reminiscent, Historic & Traditional. Inglis Ker & Co. str. 54. 
  12. ^ Love, Dane (2009). Legendary Ayrshire. Custom: Folklore: Tradition. Carn Publishing. str. 16—17. ISBN 978-0-9518128-6-0.