Kangi

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Kangi (寛喜), poznata i kao Kanki je japanska era (nenko) koja je nastala posle Antei i pre Džoei ere. Vremenski je trajala od marta 1229. do aprila 1232. godine i pripadala je Kamakura periodu.[1] Vladajući monarh bio je car Go-Horikava.[2]

Važniji događaji Kangi ere[uredi | uredi izvor]

  • 1230. (Kangi 2, dvanaesti mesec): Kudžo Joricune se ženi ćerkom Minamota no Joriea. Ona je 15 godina starija od njega.[3]
  • 1231. (Kangi 3, drugi mesec): Joricune se uzdiže na hijerarhiji dvora. Sada pripada drugom ranku, četvrte klase moćnika. [3]
  • 1231. (Kangi 3, treći mesec): Joricune je postao general levice (levog bloka).[3]
  • 1231. (Kangi 3, četvrti mesec): Joricune se opet uzdiže na hijerarhiji dvora. Dostigao je prvi rank četvrte klase moćnika.[3]

Velika glad Kangi perioda (1229—1232.)[uredi | uredi izvor]

„Između 1229. i 1232. godine u Japanu nastaje velika glad Kangi perioda. Zbog netipičnog hladnog i vlažnog vremena, najverovatnije prouzrokovanog vulkanskom aktivnošću u svetu, stradali su usevi. Japanske aristokrate su zapisale da je u leto 1230. godine pao sneg a sunce se na nebu uopšte nije videlo. U to vreme Japanci su morali nositi topliju i težu odeću, kao preko zime, na šta su se aristokrate posebno žalile. Broj žrtava je bio veoma visok. Samo u 1231. godini, na jednom imanju u centralnom Japanu je oko dvadeset procenata ljudi umrlo za manje od mesec dana. Vlade cara i šoguna su pokušale da ublaže teške uslove ali mahom neuspešno. Ljudi su se okrenuli kriminalu i preduzete su velike mere kako bi se država zaštitila od noćnih pljačkaša i prevaranata ali sa veoma malim uspehom. Velika glad je pokvarila i odnose sa susednim zemljama jer su Japanci upadali na tuđe teritorije poput Koreje i na njihovom tlu zahtevali hranu. Glad je dovela do brojnih svađa između ratnika zemljoposednika i gradskih vlasnika a mnogi od njih nisu mogli da plate porez. Kada žetve nisu bile dovoljne, ratnici su pod pritiskom zlostavljali nesrećne seljake i terali ih sa polja bez ikakve nadnice. Obe vlade (iz Kamakure i Kjota) preduzele su korake kako bi dali više hrane običnim ljudima i seljacima ali su rezultati njihovih aktivnosti bili veoma skromni.

Najučestalija praksa koja je uzela maha u pokušaju da se smanji uticaj dugotrajnog neuspeha u održavanju useva je legalizacija prodaje ljudskih bića. Članovi porodice suočene sa glađom, mogu izabrati da prodaju decu ili drugu rodbinu u zamenu za zrno, istovremeno obezbeđujući da će dovoljno hrane imati i prodavac i lice koje se prodaje. Ova praksa godinama je bila zabranjena ali je zbog vanrednog slučaja dobila zvanično odobrenje u periodu od 1231. do 1239. godine što samo pokazuje koliko je glad Kangi ere bila ozbiljna tokom ovog dela istorije. Ova praksa pomogla je da se izgladneli raspodele na druge delove zemlje manje pogođene vremenskom nepogodom ali je takođe i nepovratno podelila mnoge porodice.

Svi oni koji su su bili prodati, postali su članovi klase robova (pokornih radnika) i često su boravili u malim barakama ili pomoćnim prostorijama kući gospodara, neretko i u nehumanim uslovima. Dozvoljavanje ove prakse jeste pomoglo u spašavanju života ali razbijanjem porodica, prvenstveno onih koji su se bavili zemljoradnjom uticala je negativno na proizvodnju useva čak i nakon sledećih, vremenski više plodnijih godina. Nakon velike gladi iz 1239. vlada je pokušavala da ukine i donese blaže zakone ali bez uspeha. Nova klasa je već stvorena a uticaj koju će imati na društvo neće prestati ni sledećih 400 godina[...]“ [4]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Nussbaum, Louis-Frédéric. (2005). "Kanki" in Japan encyclopedia. str. 473;
  2. ^ Titsingh, Isaac. (1834). Annales des empereurs du Japon. str. 238-241; Varley 1980, str. 226–227
  3. ^ a b v g Titsingh 1834, str. M1 241
  4. ^ William Wayne Farris. Japan To 1600: A Social and Economic History.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Era
Kangi

1229–1232.