Kardiovaskularni događaj

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Kardiovaskularni događaj je urgentno stanje u kardiologiji, neurologiji i vaskularnoj hirurgiji povezano sa koronarnom bolešću srca (KBS) ili drugim oblicima arteriosklerotične bolesti, šećernom bolesti (dijabetesom) i višestrukim faktorima rizika koji daju 10-godišnji rizik za koronarnu bolest srca >20% (procenjeno prema Framinghamovim ocenama rizika ). 6

Etiopatogeneza[uredi | uredi izvor]

Kardiovaskularne bolesti (KVB) su uzrok smrti broj jedan u svetu, čineći skoro 18 miliona globalnih smrtnih slučajeva u 2013. godini, od kojih je približno 7,4 miliona bilo povezano sa koronarnom bolešću srca (KBS), a 6,7 miliona sa moždanim udarom. 1 , 2

Teški veliki neželjeni kardiovaskularni događaji su definisani kao: srčani udar, ishemijski moždani udar, ili smrt usled srčanog udara i ishemijskog moždanog udara.

Udruženi akutni srčani i cerebrovaskularni događaj definisan je kao. srčani udar, ishemijski moždani udar, nestabilna angina pektoris, koronarna revaskularizacija (premosnica koronarne arterije ili perkutana koronarna intervencija) ili kardiovaskularna smrt.

Kardiovaskularni događaji su definisani kao hospitalizacije sa primarnom dijagnozom ICD-10 za uključene događaje sa sledećim ishodom: srčani udar, nestabilna angina pektoris, ishemijski moždani udar ili kardiovaskularna smrt, ili koronarna revaskularizacija korišćenjem kodova za ovuproceduru.

Na kardiovaskularni događaj utiču demografske i kliničke karakteristike, uključujući starost, pol, vreme praćenja, dijabetes, hipertenziju, upotrebu lekova, prolazne ishemijske napade (TIA), srčanu insuficijenciju i koronarnu revaskularizaciju.

Da bi se kardiovaskularni događaj istog tipa smatrao zasebnim događajem potrebno je da prođe najmanje 30 dana između ishoda prethodnog. Ili da nakon srčanog udara ili nestabilne angine pektoris praćene koronarnom revaskularizacijom, treba da prođe najmanje 30 dana da bi se postupak revaskularizacije smatrao zasebnim događajem.

Kardiovaskularna smrt se definiše kao smrt od bilo kog uzroka povezanog sa kardiovaskularnim sistemom (ICD-10-CM kodovi I00 do I78), ili kao smrt u roku od 30 dana od hospitalizacije usled kardiovaskularnog događaja. Smrt koja nije posledica kardiovaskularnog događaja definiše se kao smrt iz bilo kog drugog uzroka osim onog u vezi sa kardiovaskularnim događajem.

Faktori rizika uključeni u kriterijume za procenu kardiovaskularnog događaja

Glavni faktori rizika—potreban je jedan ili više (≥1). Šećerna bolest (tip 1 ili tip 2)
Starost ≥ 65 godina i ≤ 85 godina u vreme događaja
Ako se javlja sa srčanim udarom; srčani udar se dogodio tokom 6 meseci pre datuma indeksa, ili pacijent ima istoriju srčanog udara i/ili PAD u početnom periodu
Ako se srčani udardesio tokom 6 meseci pre datuma indeksa, ili pacijent ima istoriju srčanog udara i/ili PAD u početnom periodu
Manji faktori rizika—potrebna su dva ili više (≥2). Koronarna revaskularizacija bez istorije srčanog udara
Koronarna arterijska bolest
Metabolički sindrom

Važan prediktor od značaj za buduće kardiovaskularne događaje, naročito kod obolelih od šećerne bolesti, ima zastupljenost malih i gustih čestica lipoproteina niske gustine (LDL), kao i odnos ukupnog i HDL holesterola.[1][2] Male i guste čestice lipoproteina niske gustine su veoma aterogene jer lakše oksiduju. Klirens oksidovanih čestica lipoproteina niske gustine odvija se preko receptora „čistača“ na ćelijama endotela ili makrofaga, što se smatra važnim činiocem u aterogenezi.[3][4] Oksidativne promene lipoproteina nastaju pod dejstvom slobodnih radikala, pre svega hidroksilnih i kiseoničkih radikala koji se inače stvaraju u normalnim metaboličkim procesima.[5]

Nivo LDL (lošeg) holesterola Kategorija LDL holesterola
Manje od 100 mg/dL Optimalno
100-129 mg/dL Blizu optimalnog/iznad optimalnog
130-159 mg/dL Umereno visok
160-189 mg/dL Visok
190 mg/dL i više Veoma visok

Prevencija[uredi | uredi izvor]

Kako se pokazalo se da su povišeni nivoi holesterola lipoproteina niske gustine (LDL-C) ključni faktor rizika za KVB, lečenje hiperholesterolemije predstavlja važnu strategiju za smanjenje novih kardiovaskularnih događaja, kao i mortaliteta.[6]

U proceni rizika za razvoj kardiovaskularnog događaja kod svih pacijenata sa ishemijskom bolešću srca trebalo bi izračunavati ne samo LDL nego i non HDL holesterol, kao i odnose ukupni/HDL holesterol i Tg/HDL holesterol.[7]

Dokazi koji podržavaju efikasnost terapije statinima u sekundarnoj prevenciji su dobro dokazani, pa se visokorizičnim pacijentima preporučuju intenzivniji režimi lečenja statinima.[8]

Nedavne meta-analize podataka iz kliničkih ispitivanja koja procenjuju terapije posebno dizajnirane za snižavanje holesterola - lipoproteina niske gustine LDL-C, uključujući statine, ezetimib i PCSK9 inhibitore, pokazale su da se sa smanjenjenjem LDL-C smanjuje i rizik od kardiovaskularnih događaja, koji je proporcionalan apsolutno postignutom smanjenju LDL-C.[8]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Castelli WP. Cholesterol and lipids in the risk of coronary artery disease – the Framingham Heart Study. Can J Cardiol 1988; 4 Suppl A: 5A–10A. 5.
  2. ^ Assmann, Gerd; Cullen, Paul; Schulte, Helmut (2002-01-22). „Simple Scoring Scheme for Calculating the Risk of Acute Coronary Events Based on the 10-Year Follow-Up of the Prospective Cardiovascular Münster (PROCAM) Study”. Circulation. 105 (3): 310—315. ISSN 0009-7322. doi:10.1161/hc0302.102575. 
  3. ^ Haffner SM. Clinical relevance of the oxidative stress concept. Metabolism 2000; 49(2 Suppl 1): 30–4. 9. de Winther MP, van Dijk KW, Havekes LM,
  4. ^ de Winther, Menno P. J.; van Dijk, Ko Willems; Havekes, Louis M.; Hofker, Marten H. (2000). „Macrophage Scavenger Receptor Class A”. Arteriosclerosis, Thrombosis, and Vascular Biology. 20 (2): 290—297. ISSN 1079-5642. doi:10.1161/01.atv.20.2.290. 
  5. ^ Steinberg D. Lewis A. (1997). „Oxidative modification of LDL and atherogenesis”. Circulation. 95 (4): 1062—71. .
  6. ^ Stone, Neil J.; Robinson, Jennifer G.; Lichtenstein, Alice H.; Bairey Merz, C. Noel; Blum, Conrad B.; Eckel, Robert H.; Goldberg, Anne C.; Gordon, David; Levy, Daniel (2014-06-24). „2013 ACC/AHA Guideline on the Treatment of Blood Cholesterol to Reduce Atherosclerotic Cardiovascular Risk in Adults”. Circulation. 129 (25_suppl_2). ISSN 0009-7322. doi:10.1161/01.cir.0000437738.63853.7a. 
  7. ^ Zamaklar, Miroslava; Lalic, Katarina; Rajkovic, Natasa; Trifunovic, Danijela; Dragasevic, Mirjana; Popovic, Ljiljana; Draskovic, Danijela; Laic, Nebojsa; Jotic, Aleksanda (2005). „Oxidized LDL and lipids as risk factors for ischemic heart disease in type 2 diabetes”. Vojnosanitetski pregled (na jeziku: engleski). 62 (7-8): 529—536. ISSN 0042-8450. doi:10.2298/VSP0508529Z. 
  8. ^ a b Cannon CP, Braunwald E, McCabe CH, Rader DJ, Rouleau JL, Belder R et al. Intensive versus moderate lipid lowering with statins after acute coronary syndromes. New England Journal of Medicine 2004; 350: 495 – 1504

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).