Kardioneuroablacija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Kardioneuroablacija (KNA) je nova terapija za lečenje vazovagalne sinkope, funkcionalnog atrioventrikularnog bloka i disfunkcije sinusa. Trenutno postoji nekoliko efikasnih pristupa zbog složene modulacije autonomnog nervnog sistema.

Kardioneuroablacija je tehnika stvorena 1990-ih i patentirana u SAD, sa ciljem da se eliminiše srčana grana vagalnog refleksa u cilju lečenja neurokardiogene sinkope bez implantacije pejsmejkera.[1][2] Pacijenti sa simptomima sa kardioinhibitornim ili mešovitim odgovorom na testiranje nagibnom stolu mogu biti kandidati za kardioneuroablaciju.[3]

Izvodi se bez operacije, primenom radiofrekventne kateterske ablacije u jednodnevnoj bolnici.

Iako je kardioneuroablacija terapija u razvoju ona je za mnoge pacijente očigledno obećavajuća. Nekoliko kliničkih ispitivanja je otkrilo efikasnost ove inovativne strategije za lečenje vazovagalne sinkope i autonomne bradikardije (jer nakon intervencije) dovodi do ponovnog uspostavljanje ravnoteže srčanog autonomnog nervnog sistema.

Osnovne informacije[uredi | uredi izvor]

Autonomni nervni sistem utiče na fiziološku funkciju kardiovaskularnog sistema.[4][5] Vazovagalna sinkopa (VVS) je jedna od najčešćih vrsta sinkope. Do dobi od 60 godina, 42% žena i 32% muškaraca je već imalo barem jednu epizodu sinkope.[6] Iako je ishod VVS generalno benigni, ona može dovesti do povreda i može uticati na kvalitet života. Osnovna patofiziologija VVS je rezultat refleksa koji izaziva hipotenziju i bradikardiju, koja je posredovana prekomernom aktivacijom vagalne aktivnosti. Rezultati tradicionalnih tretmana, uključujući povećan unos soli i vode, manevre fizičkog kontrapritiska, terapiju lekovima fludrokortizonom ili midodrinom, su bili razočaravajući.[7][8][9][10]

Gangliozni pleksus (GP), intrinzične strukture locirane u epikardu prtkomorski masni jastučići, deluju na preganglijska i postganglijska nervna vlakna da ona utiču na rad srca, pretkomorsku i komorsku refraktornost i srčanu funkciju. Lekari opšte prakse su izabrani kao primarni ciljevi za kardioneuroablaciju zbog njihove fiziološke funkcije i anatomske lokacije koja se lako može ciljati ablacijskim kateterom u ambulanznim uslovima.[11][12]

Čest tip sinkope, nazvan vazovagalna sinkopa, nastaje:

  • intenzivnom kardioinhibicijom,
  • posredovanom iznenadnim vagalnim refleksom, koji uzrokuje prolazni srčani zastoj
  • asistolijom i/ili prolaznim totalnim atrioventrikularnim blokom.[13][14]

Indikacije[uredi | uredi izvor]

Glavne indikacije[uredi | uredi izvor]

Efikasnost i bezbednost KNA za lečenje VVS i disfunkcije sinusnog čvora su demonstrirane u brojnim studijama.

Druge indikacije za kardioneuroablaciju[uredi | uredi izvor]

Nedavno se u literaturi navode ohrabrujući srednjoročni ishodi za lečenje funkcionalnog AV bloka korišćenjem KNA.[15]

Povoljan učinak je takođe verifikovan kod sindroma dugog QT intervala.[16]

Pored bradijaritmije, KNA se takođe može koristiti kao pomoćna terapija za pretkomorsku fibrilaciju.[17][18][19] (npr. alternativni tretman za bradijaritmiju izazvanu pretreniranošću).[20]

Slično, KNA bi se mogao uzeti u obzir i za terapiju sindroma kardioinhibitornog karotidnog sinusa.[21]

Međutim, i pored napred navedenih indikacija specifični mehanizmi i dugoročni efekti treba da budu razjašnjeni u budućim istraživanjima.

Dosadašnji rezultati[uredi | uredi izvor]

Ovaj oblik sinkope koji je poznata je kao „vazo-vagalna sinkopa“ (VVS), „neurokardiogena sinkopa“ ili „neuralno posredovana refleksna sinkopa“. Do uvođenja u terapiju kardioneuroablacije lečena je mnogim različitim terapijama, dok su teški i refraktorni slučajevi lečeni implantacijom pejsmejkera uprkos velikim kontroverzama o njegovoj koristi.[22][23]

Rezultati praćenja do 100 meseci pokazuju bolji ishod od kliničkih mera ili implantacije pejsmejkera sa promenom tilt-testa na normalan i odsustvom sinkope kod više od 90% pacijenata bez lekova.[24][25]

Iako se kardioneuroablacija primenjuje za lečenje vazovagalne sinkope (VVS), funkcionalnog atrioventrikularnog bloka i sinusne disfunkcije više od dve decenije, u poslednjih nekoliko godina postignut je značajan napredak, a nastale su i brojne strategije ablacije i pristupi za lokalizaciju i ablaciju od strane lekara opšte prakse.[26]

Međutim, još uvek postoje mnoga osnovna pitanja na koja treba odgovoriti kontrolisanim kliničkim ispitivanjima, što takođe može promeniti smernice za lečenje sinkope i aritmije u budućnosti.

Obrazloženje kardioneuroablacije za vazovagalnu sinkopu[uredi | uredi izvor]

Patofiziologija vazovagalne sinkope[uredi | uredi izvor]

Iako se nove terapije stalno pojavljuju, patofiziologija VVS ostaje predmet rasprave. Široko prihvaćena teorija je da je VVS uzrokovan abnormalnim autonomnim refleksom. Barorefleks posredovan autonomnim nervnim sistemom (ANS) je konstitutivno aktivan za održavanje homeostatskog statusa. Na primer, podizanje u uspravan položaj dovodi do nakupljanja 500–800 ml krvi u perifernoj cirkulaciji, što aktivira simpatičke nerve kako bi sprečilo hipotenziju.[27] Tokom epizode VVS, abnormalni refleksni odgovor izaziva nakupljanje vena na periferiji, što dovodi do prekomerni odliv simpatikusa i povećanje ventrikularne kontrakcije koja aktivira senzorne receptore locirane u infero-posteriornim delovima leve komore kada se promeni napetost zida, paradoksalno povećavajući nervni saobraćaj ka centralnom nervnom sistemu.[28] Na kraju, to izaziva uporni porast vagalne aktivnosti, praćeno bradikardijom i gubitkom svesti.

Obrazloženje kardioneuroablaciju[uredi | uredi izvor]

Parasimpatička hiperaktivnost je osnovni mehanizam VVS, što ga čini mogućom metom za lečenje VVS kardioinhibicijom. Autonomnu aktivnost srca reguliše nekoliko nivoa povratne sprege između srca i perifernog i centralnog nervnog sistema. Srčani ANS se može podeliti na ekstrinzične i intrinzične komponente prema lokaciji postganglionskih neurona koji obezbeđuju vlakna od ganglija do efektorskog organa.[29][30] Većina neurona unutrašnjeg srčanog ANS-a konvergiraju na nekoliko GP unutar epikardijalne masti. jastučići. Intrinzični srčani ANS uključuje eferentne parasimpatičke i simpatičke nerve, aferentne neurone i neurone lokalnog kola/srednje neurone. Postganglionski unutrašnji nervi se zatim protežu do specifičnih atrijalnih ili ventrikularnih regiona, kao što su sinoatrijalni čvor, atrioventrikularni (AV) čvor i koreni plućnih vena.[31] GP integrišu preganglijska i postganglijska nervna vlakna da utiču na otkucaje srca i srčanu funkciju. Usmeravanjem kateterske ablacije na GP, CNA se pojavio kao nova i efikasna terapija za VVS ablacijom endokardijalnog neuromiokardnog interfejsa i GP.[32]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Pachon JC, Pachon EI, Pachon JC, Lobo TJ, Pachon MZ, Vargas RN, Jatene AD. "Cardioneuroablation"--new treatment for neurocardiogenic syncope, functional AV block and sinus dysfunction using catheter RF-ablation. Europace. 2005 Jan;7  (1):  1–13. PubMed PMID 15670960.
  2. ^ Pachon M JC, Pachon M EI, Lobo TJ, Pachon M JC, Pachon MZ, Vargas RN, Manrique RM, Jatene AD. Syncopal high-degree AV block treated with catheter RF ablation without pacemaker implantation. Pacing Clin Electrophysiol. 2006 Mar;29  (3):  318–22.
  3. ^ Li, Le; Po, Sunny; Yao, Yan (2023-04-05). „Cardioneuroablation for Treating Vasovagal Syncope: Current Status and Future Directions” (na jeziku: engleski). 
  4. ^ Moya A, Sutton R, Ammirati F et al. Guidelines for the diagnosis and management of syncope (version 2009), European Heart Journal. 2009;30  (21):  2631–71.
  5. ^ Kenny RA, Bhangu J, King-Kallimanis BL. Epidemiology of syncope/collapse in younger and older Western patient populations, Prog Cardiovasc Dis. 2013;55  (4):  357–63.
  6. ^ Goldberger Jeffrey J, Arora Rishi, Buckley Una, Shivkumar Kalyanam. Autonomic Nervous System Dysfunction: JACC Focus Seminar. J. Am. Coll. Cardiol. 2019 Mar 19;73  (10):  1189–1206.
  7. ^ Hou Y, Scherlag BJ, Lin J, et al. Ganglionated plexi modulate extrinsic cardiac autonomic nerve input: effects on sinus rate, atrioventricular conduction, refractoriness, and inducibility of atrial fibrillation. J Am Coll Cardiol 2007;50:61–8.
  8. ^ Hu F, Zheng L, Liu S, et al. Avoidance of vagal response during circumferential pulmonary vein isolation: effect of initiating isolation from right anterior ganglionated plexi. Circ Arrhythm Electrophysiol 2019;12:e007811.
  9. ^ Malcolme-Lawes LC, Lim PB, Wright I, et al. Characterization of the left atrial neural network and its impact on autonomic modification procedures. Circ Arrhythm Electrophysiol 2013;6:632–40.
  10. ^ Debruyne, Philippe (2019-01-14). „Letter by Debruyne regarding article “Selective ablation of atrial ganglionated plexus attenuates vasovagal reflex in a canine model. Pacing and Clinical Electrophysiology. 42 (3): 390—390. ISSN 0147-8389. doi:10.1111/pace.13597. 
  11. ^ Hou Yinglong, Scherlag Benjamin J, Lin Jiaxiong, Zhang Ying, Lu Zhibing, Truong Kim, Patterson Eugene, Lazzara Ralph, Jackman Warren M, Po Sunny S. Ganglionated plexi modulate extrinsic cardiac autonomic nerve input: effects on sinus rate, atrioventricular conduction, refractoriness, and inducibility of atrial fibrillation. J. Am. Coll. Cardiol. 2007 Jul 03;50  (1):  61–8.
  12. ^ Hou Yuemei, Zhou Qina, Po Sunny S. Neuromodulation for cardiac arrhythmia. Heart Rhythm. 2016 Feb;13  (2):  584–92.
  13. ^ Brignole, M, Alboni, P, Benditt, DG, et al. Guidelines on management (diagnosis and treatment) of syncope--update 2004. Europace 2004; 6:467. .
  14. ^ Morillo CA; Eckberg DL; Ellenbogen KA; Beightol LA; Hoag JB; Tahvanainen KU; Kuusela TA; Diedrich - Vagal and sympathetic mechanisms in patients with orthostatic vasovagal syncope. Circulation 1997 Oct 21;96  (8):  2509–13
  15. ^ Aksu, Tolga; Gopinathannair, Rakesh; Bozyel, Serdar; Yalin, Kivanc; Gupta, Dhiraj (2021). „Cardioneuroablation for Treatment of Atrioventricular Block”. Circulation: Arrhythmia and Electrophysiology. 14 (9). ISSN 1941-3149. doi:10.1161/circep.121.010018. 
  16. ^ Aksu T, Guler TE, Bozyel S, et al. Potential therapeutic effects of electrogram-guided cardioneuroablation in long QT syndrome: case series. J Interv Card Electrophysiol 2021;61:385–93.
  17. ^ Katritsis DG, Pokushalov E, Romanov A, et al. Autonomic denervation added to pulmonary vein isolation for paroxysmal atrial fibrillation: a randomized clinical trial. J Am Coll Cardiol 2013;62:2318–25.
  18. ^ Pokushalov E, Romanov A, Katritsis DG, et al. Ganglionated plexus ablation vs linear ablation in patients undergoing pulmonary vein isolation for persistent/long-standing persistent atrial fibrillation: a randomized comparison. Heart Rhythm 2013;10:1280–6.
  19. ^ Kim, Min-Young; Coyle, Clare; Tomlinson, David R.; Sikkel, Markus B.; Sohaib, Afzal; Luther, Vishal; Leong, Kevin M.; Malcolme-Lawes, Louisa; Low, Benjamin (2022). „Ectopy-triggering ganglionated plexuses ablation to prevent atrial fibrillation: GANGLIA-AF study”. Heart Rhythm. 19 (4): 516—524. ISSN 1547-5271. doi:10.1016/j.hrthm.2021.12.010. 
  20. ^ Neto M, Cavaco D, Lovatto C, et al. Bradyarrhythmia in a marathonist: cardiac vagal denervation as alternative treatment. Rev Port Cardiol 2023;42:277.e1–7.
  21. ^ Francia, Pietro; Viveros, Daniel; Falasconi, Giulio; Alderete, José; Soto-Iglesias, David; Penela, Diego; Berruezo, Antonio (2023). „Cardioneuroablation for carotid sinus syndrome: a case series”. Heart Rhythm. 20 (4): 640—641. ISSN 1547-5271. doi:10.1016/j.hrthm.2023.01.003. 
  22. ^ Raviele A, Giada F, Menozzi C, et al. Vasovagal Syncope and Pacing Trial Investigators. A randomized, double-blind, placebo-controlled study of permanent cardiac pacing for the treatment of recurrent tilt-induced vasovagal syncope. The vasovagal syncope and pacing trial (SYNPACE). 1. „European Heart Journal”. 25 (19). 2004 Oct: 1741—8.  Proverite vrednost paramet(a)ra za datum: |date= (pomoć).
  23. ^ Connolly, Stuart J.; Sheldon, Robert; Thorpe, Kevin E.; Roberts, Robin S.; Ellenbogen, Kenneth A.; Wilkoff, Bruce L.; Morillo, Carlos; Gent, Michael; For The Vps Ii Investigators (2003 May 7). „Pacemaker Therapy for Prevention of Syncope in Patients with Recurrent Severe Vasovagal Syncope”. JAMA. 289 (17): 2224—9. PMID 12734133. doi:10.1001/jama.289.17.2224.  Proverite vrednost paramet(a)ra za datum: |date= (pomoć).
  24. ^ Pachon m, J. C.; Pachon m, E. I.; Cunha Pachon, M. Z.; Lobo, T. J.; Pachon m, J. C.; Santillana p, T. G. (2011). „Catheter ablation of severe neurally meditated reflex (Neurocardiogenic or vasovagal) syncope: Cardioneuroablation long-term results”. Europace. 13 (9): 1231—1242. PMID 21712276. doi:10.1093/europace/eur163. 
  25. ^ Barón-Esquivias, Gonzalo; Errázquin, Francisco; Pedrote, Alonso; Cayuela, Aurelio; Gómez, Silvia; Aguilera, Almudena; Campos, Ana; Fernández, Mónica; Valle, Juan I (2004). „Long-term outcome of patients with vasovagal syncope”. American Heart Journal. 147 (5): 883—889. ISSN 0002-8703. PMID 15131546. doi:10.1016/j.ahj.2003.11.022. 
  26. ^ Brignole, M.; Menozzi, C.; Maggi, R.; Solano, A.; Donateo, P.; Bottoni, N.; Lolli, G.; Quartieri, F.; Croci, F.; Oddone, D.; Puggioni, E. (2005). „The usage and diagnostic yield of the implantable loop-recorder in detection of the mechanism of syncope and in guiding effective antiarrhythmic therapy in older people”. Europace. 7 (3): 273—9. PMID 15878567. doi:10.1016/j.eupc.2005.02.116. .
  27. ^ Mosqueda-Garcia, Rogelio; Furlan, Raffaello; MD, Jens Tank; Fernandez-Violante, Roxana (2000-12-05). „The Elusive Pathophysiology of Neurally Mediated Syncope”. Circulation. 102 (23): 2898—2906. ISSN 0009-7322. doi:10.1161/01.cir.102.23.2898. 
  28. ^ Jardine DL, Wieling W, Brignole M, et al. The pathophysiology of the vasovagal response. Heart Rhythm 2018;15:921–9.
  29. ^ Shivkumar K, Ajijola OA, Anand I, et al. Clinical neurocardiology defining the value of neuroscience-based cardiovascular therapeutics. J Physiol 2016;594:3911–54.
  30. ^ Pauza DH, Skripka V, Pauziene N, Stropus R. Morphology, distribution, and variability of the epicardiac neural ganglionated subplexuses in the human heart. Anat Rec 2000;259:353–82.
  31. ^ Aksu, Tolga; Gopinathannair, Rakesh; Gupta, Dhiraj; Pauza, Dainius (2021-02-14). „Intrinsic Cardiac Autonomic Nervous System: what do clinical electrophysiologists need to know about the ‘heart brain’?”. dx.doi.org. Pristupljeno 2024-02-02. 
  32. ^ Pachon M, Jose C.; Pachon M, Enrique I.; Pachon M, Juan C.; Lobo, Tasso J.; Pachon, Maria Z.; Vargas, Remy N.A.; Jatene, Adib D. (2005-01-01). „“Cardioneuroablation” – new treatment for neurocardiogenic syncope, functional AV block and sinus dysfunction using catheter RF-ablation”. EP Europace. 7 (1): 1—13. ISSN 1532-2092. doi:10.1016/j.eupc.2004.10.003. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).