Karen (dinastija)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Karen
pers. Карен

Kopča s orlom i njegovim plenom pronađen u Nahavandu, za koji Ernst Herzfeld veruje da originalno pripada Kući Karen.[1]
DržavaSasanidsko carstvo
Vladarska titulaspahbd
Plemićka titulaspahbed
OsnivačVištaspa krni, i dve grane koje potiču od njega :Kamsarkan[2] i Karinvandi
Posljednji vladarKuhjar
Vladavina(525—839)
Nacionalnostparti
Vjerazaratustrijanstvo

Kuća Karen (srednjopersijski: Karen, Partski: 𐭊𐭓𐭍𐭉 Karen, persijski: کارن Karin ili Karen, takođe poznat kao Karen-Pahlavi (Karen-Pahlav) bila je jedna od sedam velikih kuća Irana. Sedište kuće je bilo u Nahavandu, oko 65 km južno od Ekbatane (današnji Hamadan, Iran).

Poreklo i istorijat[uredi | uredi izvor]

Karen, dinastija Karan-Vands, Karinvand ili Karen-Pahlevi, kako ih još nazivaju, tvrdili su da potiču iz Karena, lika folklora i sina jednako mitskog kovača Kaveha. Međutim, pragmatičnije poreklo može biti da su Karene, zajedno sa kućom Mihran, porekle od Arsacida.[3] Prema Movsesu Horenatsi, ovo poreklo bilo je praćeno preko jednog od tri sina Pratesa IV, takođe zvanog Karen.[4] Činjenica da je Karen takođe moglo biti među porodičnim imenima dinastije Arsacida zbog čega semože verovati ovoj teoriji.[5]

Upotreba imena Karen mogla se naći i ranije u iranskoj istoriji. Mogući rani član porodice bio je izvesni Vištaspa krni (krni je varijacija Karen) koji je živeo u Baktriji tokom kasnijeg Ahemenidskog perioda.[6] Ova ličnost identifikovana je sa Histaspes-om, članom kraljevske porodice Ahemenida koji se borio pod Darijem III tokom invazije Aleksandra Velikog na Persiju. Supruga Histaspesa, unuka Artakerkesa III, pala je u makedonske ruke nakon bitke kod Gaugamele, iako je on kasnije sa njom ponovo oslobođen i uzdignut na visoki položaj pod Aleksandrovom komandom.[7]

Međutim, prvo verifikovano pominjanje Karena bilo je tokom Arsacidskog perioda, tačnije kao jedne od feudalnih kuća povezanih sa partskim dvorom. U tome su bili slični kući Suren, jedinoj drugoj potvrđenoj feudalnoj kući iz perioda Partije. Nakon osvajanjem Parćana, pripadnici porodice Karene su se spojili sa Sasanidima, na čijem su dvoru su identifikovani kao jedan od takozvanih "Partskih klanova". Armenska porodica Kamsarakan bila je ogranak Kuće Karen.[2][8]

Nakon poraza Sasanida od vojske Rašiduna u bici kod Badgisa, porodica Karen se založio za vernost kalifatu. Međutim, 783. godine, pod Vandadom Hormozdom i saveznikom s Bavandskim državama, Karen je proglasio nezavisnost i odbio da nastavi sa davanjem danaka. Bez obzira na ponavne (i neke privremeno uspešne) pokušaje osvajanja Karene, tokom kojih se porodica povukla dalje na istok, u region Savadkuh, čini se da su neke zemlje Karena ostale nezavisne do 11. veka, nakon čega je kuća Karen više nije potvrđivana. Ostali značajni članovi porodice uključuju Maziara, unuka Vandada Hormozda, i čija je odanost arapskom zoroastrizmu i prkosu donela veliku slavu.

1910. ili 1911. godine u blizini Nahavanda otkriven je trezor za blago, popularno nazvan "Zafar sultanovim blagom". Skladište - koje je od tada dobilo mitološki status - pretpostavlja se da je nekada bilo vlasništvo Karena.

Spahbedi iz porodice Karen[uredi | uredi izvor]

  • Suhra (vladao 525–550)
  • Karin (vladao 550–600)
  • Alanda (vladao 600–635)
  • Valaš (vladao 650–673)
  • Nekoliko prinčeva Karena (vladali 673–765)
  • Vandad Hormizd (vladao 765–815)
  • Vandad Safan (vladao 765–800)
  • Karin ibn Vandad Hormizd (vladao 815–816)
  • Mazjar (vladao 817)
  • Vinda Umid (vladao 800–820)
  • Bavand vladar (vladao 817)
  • Kuhjar (vladao 817–823)
  • Mazjar (vladao 823-839/840)
  • Kuhjar (vladao 839)

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Herzfeld 1928, str. 21–22.
  2. ^ a b Toumanoff 2010, str. 453–455.
  3. ^ Arthur George Warner, Edmond Warner, The Shahnama of Firdausi:, Volume 7 (2013), p. 185
  4. ^ Movses Khorenatsi (trans. by R. W. Thompson), History of the Armenians (1978), p. 166
  5. ^ M. Rahim Shayegan, The Arsacids and Commagne (2012), p. 12
  6. ^ J. Naveh, S. Shaked, Aramaic Documents from Ancient Bactria (2012), p. 191
  7. ^ Shayegan (2012, str. 12)
  8. ^ Pourshariati 2017.

Literatura[uredi | uredi izvor]