Kafana Bulevar u starom Nišu

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Kafana „Bulevar” u starom Nišu
Zgrada kafane „Bulevar” nakon adaptacije u Oficirski dom 1903.
Zgrada kafane „Bulevar” nakon adaptacije u Oficirski dom 1903.
Zgrada kafane „Bulevar” nakon adaptacije u Oficirski dom 1903.
Informacije
Lokacija Orlovića Pavla 28, Niš,  Kraljevina Srbija
Koordinate 43,3246° N 21,9030° E
Status zatvorena
Otvaranje 1890.
Zatvaranje 1903.
Kompanije
Arhitekta Ivan Kozlić (1839—1903)(?)
Vlasnik Milan Radosavljević Raponja
Reference: U nekadašnjoj zgradi kafane od 2016. nalazi se gradski Izložbeni prostor.

Kafana „Bulevar” ili po nekima Veliki bulevar u starom Nišu bila je jedan od većih ugostiteljskih objekata u centralnom jezgru Niša s kraja 19. i u prvoj deceniji 20. veka, koji je izgrađen deset godina nakon oslobođenja Niša od Osmanlija. Kafana će ostati zapamćena po tome što je s kraja 19. veka bila središte i jedna od prekretnica y kulturnog i pozorišnog života u Nišu. Kafana je radila sve do 1903. godine, kada je njen vlasnik prodao Vojnoj komanda grada Niša, koja je izvršivši „veće adaptacione radove y celoj zgradi", i u njoj y leto iste godine osnovala Oficirski dom.

Položaj, naziv i značaj[uredi | uredi izvor]

Položaj

Zgrada bivše kafane „Bulevar” sada Izložbenog prostora Oficirskog doma, nalazi se y centralnom delu Niša, kraj nišavskog parka, y Ulici Orlovića Pavla br. 28. Zgrada se s ktaja 19. veka nalazila u neposrednoj blizini, nišavskog keja, sa gradskim kupatilom, prelepog gradskog parka sa šedrvanom, prve Okružne bolnice u Nišu, dvora Obrenovića, smeštenog y nekadašnjem konaku Hafis-paše i Bećir-bega, prve niške Narodne biblioteke i velelepnih zgrada imućnih nišlija i oficira.

Naziv
Lokacija kafane „Bulevar” (slika u šablonu) na planu grada Niša iz 1878.

Ime kafane „Bulevar” odgovaralo je mestu na kome je podignuta. Blizina dvora Obrenovića, smeštenog y nekadašnjem konaku Hafis-paše i Bećir-bega, na mestu gde je sada hotel „Park", zatim nišavskog keja i parka, kao i Dvorske ulice (sada Ulica 7. jula) sa novoizgrađenim zgradama bogatih niških trgovaca, oficira i činovnika, doprinosila je izgledu bulevara. Na Nišavi je tada postojalo i „vojno kupatilo više dvora, na četiri pontona i sa platnenim ogradama načinjeno”. Kada se ovome pridoda i veliko šetalište Nišlija duž nišavskog keja i pokraj dvora, onda se navedeni naziv može y potpunosti identifikovati sa prostorom kraj koga se objekt nalazio.

Značaj

Značaj kafane i njene velelepne građevine za istoriju Niša, bio je dvostruk:

  • Kao stecište kulturnog i pozorišnom života Niša, s kraja 19. veka
  • Kao spomenik velike istorijske vrednosti, y kome je Narodna skupština Srbije izglasala Nišku deklaraciju 7. decembra 1914, a Kongres Jugoslovenskog odbora usvojio Nišku rezoluciju 6. maja 1915. godine, kojima je udaren temelj budućem ujedinjenju i stvaranju jugoslovenske zajednice, Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.[1]

Imajući u vidu napred navedeni značaj Zgrada negadašnje kafana „Bulevar” a potom Oficirskog doma, rešenjem Zavoda za zaštitu spomenika kulture iz Niša, od 25. februara 1970. godine, stavljena je pod zaštitu zakona. Odlukom Skupštine SR Srbije od 7. aprila 1979. godine,[2] Zgrada bivše kafane „Bulevar” pod nazivom „Oficirski dom” proglašena je nepokretnim kulturnim dobrom od velikog značaja za Republiku Srbiju.

Vreme osnivanja kafane - suptotstavljeni stavovovi[uredi | uredi izvor]

Prema dokumentaciji Zavoda za zaštitu spomenika kulture y Nišu,[a], zgrada kafane je podignuta 1898. godine. Međutim, kako se delatnost niškog pozorišta „Sinđelić" odvijala y ovoj zgradi još od 1891. godine, to se nastanak kafane „Bulevar" ne može vezati za kraj poslednje decenije 19. veka, već za njen početak tj. 1890. godinu.[3]

Ko je projektovao zgradu kafane?[uredi | uredi izvor]

Nije poznato čije je arhitektonsko dalo ova kafana, mada se na osnovu nekih izvora,[4] može pripisati arhitekti Ivanu Kozliću (1839—1903), koji je, po završetku Gewerbe Academie y Berlinu došao 1866. godine y Beograd, gde je prvo radio kao „projektant y Ministarstvu građevina”, a zatim y više gradova Srbije. Od 1883—1884. godine radio je y Nišu kao „okružni inžinjer", posle čega je postavljen za „inspektora arhitektonskog odeljenja Ministarstva građevina. Na ovoj dužnosti penzionisan je 1901. godine".[5] Kako se prema izveštaj građevinskog odseka opštine niške za 1913. godinu, navodi podatak o projektovanju nekih objekata u y Dvorskoj ulici y Nišu od „okružnog inžinjera Ivana Kozlića”, kao i jedne kafane „kraj Nišave”. Među tim kako se ne navode, konkretniji podaci o tim objektima, niti naziv kafane, samo se može pretpostaviti da je on bio projektan kafane „Veliki bulevar”, koja odgovaraovoj lokaciji.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Današnji izgled zgrade u kojoj je osnovana kafane „Bulevar”

Objekat kafane pod nazivom „Bulevar“, izgrađene je naiverovatnije na početku druge decenije od oslobođenja Niša od Osmanlija, (oko 1890. godine) kao ugostiteljski objekat ili kafana. Izgradnju zgrade finansirao je njen vlasnik poznati gradski kafedžija Milan Radosavljević Raponja.

Kafana je izgrađena u centralnom jezgru starog Niša na nišavskom keju i parka, u neposrednoj blizini Dvorske ulice (sada Ulica 7. jula) i bila je okružena novoizgrađenim zgradama bogatih niških trgovaca, oficira i činovnika.

U kafani „Bulevar” su s kraja 19. i početkom 20. veka gostovala brojna putujuća pozorišta, pevačka društvima i vojni orkestri zabavljajući goste kafane. Kafanu „Bulevar" koristile su tokom 1892. i početkom 1893. godine putujuće pozorišne družine „Fotija Iličića” i „Nikole-Bate Simića”8, a potom su u njoj priređivani i koncerti vojne muzike, pevačkih društava „Branko" i „Kornelije" i druge kulturne manifestacije.

Kad je početkom 1891. godine kafana „Evropa", usled renoviranja, postala nepodesna za delatnost niškog pozorišta „Sinđelić", vlasnik „Bulevara" ponudio je niškom pozorištu salu svog objekta. Pozorište „Sinđelić" je tako već sredinom marta 1891. godine izvelo prvu predstavu, i time učinilo prekretnicu y daljem kulturnom i pozorišnom životu Niša.

Sala kafana „Bulevara" je za potrebe održavanja pozorišnih predtsva bila specijalno uređena. Zidovi su bili prekriveni pirotskim ćilimovima i slikama Stevana Sinđelića, Vuka Karadžića, Njegoša, radovima niškog slikara Stevana Nikšića Lale, a u dnu sale bila je postavljena pozornica prekrivena „plišanim zastiračima” i „lepo izvedenom zavesom”.[6]

Tako je bilo sve do 1903. godine kada je objekat otkupila Komanda grada i pretvorila ga u Oficirski dom (dom vojnih starešina, oficira i podoficira), koji je funkcionisao sve do početka Drugog svetskog rata 1941. godine.

Napomena[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Dosije Oficirskog Doma na osnovu beležaka pokojnog upravnika niškog Narodnog muzeja Aleksandra Nenadovića

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ F. Šišić, Dokumenti o postanku Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca 1914—1919, Zagreb 1920, 20—21.
  2. ^ Službeni list SR Srbije br. 14, od 7. aprila 1979. god.
  3. ^ B. An-drejević, Zgrada Oficirskog doma y Nišu, Gradina 1 (Niš1971) 101.
  4. ^ Arhiv Srbije, Bgd. MUD, Protokol br. 815/1913 — nesređena građa; Izveštaj građevinskog odseka opštine niške za 1913.
  5. ^ Nekrolog Ivanu Kozliću y Srpskom tehničkom listu, Beograd 1903, 74—75.
  6. ^ Sloboda, Niš, 15. mart 1891. god.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]