Ken Vakuj
Ken Vakuj | |
---|---|
Lični podaci | |
Nacionalnost | Japanac |
Zanimanje | mangaka |
Književni rad | |
Jezik stvaranja | japanski |
Najvažnija dela | Shinjuku Swan Tokijski osvetnici |
Nagrade | Ajznerova nagrada za najbolju adaptaciju (2019) Kodanšina nagrada za šonen mangu (2020) |
Ken Vakuj[a] (jap. 和久井健, translit. Wakui Ken) jeste mangaka. Godine 2005., objavio je svoju prvu manga seriju Shinjuku Swan, koja je dobila pohvale i prozivela mnoge adaptacije. Zbog tog uspeha, Vakuj je 2017. godine pokrenuo manga seriju Tokijski osvetnici koja je dobila takođe pozitivan prijem.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Vakuj je u srednjoj školi dobio svoj prvi otkaz, nakon čega je počeo da se druži sa uličnim bandama. S vremenom je uspeo da nađe novi posao i diplomira.[2] Vakuj je 2004. godine poslao mangu Shinjuku Swan na takmičenje za novajlije koje je organizovao časopis Weekly Young Magazine. Rad je te godine osvojio počasnu nagradu, a naredne je počeo da se serijalizuje u istom časopisu. Shinjuku Swan trajao je do 2013. godine[3] i bio je dovoljno popularan da osvoji dvanaesto mesto na Festivalu umetnosti u Japanu.[4] Manga je adaptirana u dva igrana filma; prvi je izašao maja 2015, a drugi januara 2017. godine.[5][6]
Marta 2017. godine, Vakuj je objavio mangu Tokijski osvetnici u časopisu Weekly Shōnen Magazine. Postala je dovoljno popularna da 2020. godine osvoji Kodanšinu nagradu za najbolju mangu u šonen kategoriji.[7] Adaptirana je u anime seriju, igrani film i predstavu.[8][9]
Dela[uredi | uredi izvor]
- Shinjuku Swan (新宿スワン) (2005–2013) (objavljivano u časopisu Weekly Young Magazine)[3]
- Abaddon (2010–2012) (objavljivano u časopisu Weekly Young Magazine)[10]
- Budgerigar (セキセイインコ) (2014–2015) (objavljivano u časopisu Weekly Young Magazine)[11]
- Desert Eagle (デザートイーグル) (2015–2016) (objavljivano u časopisu Weekly Shōnen Magazine)[12]
- Tokijski osvetnici (東京卍リベンジャーズ Tōkyō Ribenjāzu) (2017–2022) (objavljivano u časopisu Weekly Shōnen Magazine)[13]
- Negai no Astro (願いのアストロ) (2024–danas) (objavljuje se u časopisu Weekly Shōnen Jump)[14]
Napomene[uredi | uredi izvor]
- ^ U ponekim izvorima se ime i prezime ovog autora navodi kao „Ken Vakui”, što je protivno transkripcionim pravilima propisanim u Pravopisu srpskoga jezika.[1]
Izvori[uredi | uredi izvor]
- ^ Pižurica, Mato (2018). Pravopis srpskoga jezika. Novi Sad: Matica srpska. str. 199.
- ^ Croquet, Pauline (31. 8. 2019). „"Tokyo Revengers": un manga de voyous écrit par un ancien voyou”. Le Monde (na jeziku: francuski). Pristupljeno 6. 1. 2022.
- ^ a b „和久井健”. Comic Natalie (na jeziku: japanski). Natasha, Inc. Pristupljeno 6. 1. 2022.
- ^ Loo, Egan (10. 12. 2008). „Tsumiki no Ie, Piano Forest, Kaiba Win Media Arts Awards”. Anime News Network. Pristupljeno 6. 1. 2022.
- ^ Loo, Egan (24. 2. 2013). „'Shinjuku Swan' Red-Light District Manga Gets Live-Action Film”. Anime News Network. Pristupljeno 6. 1. 2022.
- ^ Loo, Egan (15. 2. 2016). „Sion Sono Returns to Direct Shinjuku Swan Sequel”. Anime News Network. Pristupljeno 6. 1. 2022.
- ^ Sherman, Jennifer (12. 5. 2020). „44th Annual Kodansha Manga Awards' Winners Announced”. Anime News Network. Pristupljeno 6. 1. 2022.
- ^ Sherman, Jennifer (18. 6. 2020). „Tokyo Revengers Manga Gets TV Anime in 2021”. Anime News Network. Pristupljeno 6. 1. 2022.
- ^ Pineda, Rafael (18. 2. 2020). „Ken Wakui's Tokyo Revengers Manga Gets Live-Action Film This Fall”. Anime News Network. Pristupljeno 6. 1. 2022.
- ^ „「新宿スワン」和久井健、ヤンマガで2本同時連載に挑戦”. Comic Natalie (na jeziku: japanski). Natasha, Inc. 8. 3. 2010. Pristupljeno 6. 1. 2022.
- ^ „木多康昭「喧嘩稼業」が始動!次号、和久井健が新連載”. Comic Natalie (na jeziku: japanski). Natasha, Inc. 9. 12. 2013. Pristupljeno 6. 1. 2022.
- ^ „自殺がテーマの「煉獄のカルマ」最終回、次号マガジンで和久井健の新連載”. Comic Natalie (na jeziku: japanski). Natasha, Inc. 29. 7. 2015. Pristupljeno 6. 1. 2022.
- ^ Ressler, Karen (3. 3. 2017). „Shinjuku Swan Author Starts Tokyo Revengers Manga Series”. Anime News Network. Pristupljeno 6. 1. 2022.
- ^ Tai, Anita (7. 4. 2024). „Tokyo Revengers' Ken Wakui, 2 Others Launch New Manga in Shonen Jump (Updated)”. Anime News Network. Pristupljeno 14. 4. 2024.