Кисељача
Kiseljača | |
---|---|
Naučna klasifikacija | |
Carstvo: | Plantae |
Kladus: | Tracheophytes |
Kladus: | Angiospermae |
Kladus: | Eudicotidae |
Kladus: | Rosids |
Red: | Oxalidales |
Porodica: | Oxalidaceae |
Rod: | Oxalis |
Vrsta: | O. acetosella
|
Binomno ime | |
Oxalis acetosella |
Kiseljača (lat. Oxalis acetosella od grč. [оxys] грешка: {{lang}}: текст има искошену назнаку (помоћ) — „kiseo” i grč. [hals] грешка: {{lang}}: текст има искошену назнаку (помоћ) — „so”), zečja soca, kiselica ili kisela detelina[1] je višegodišnja biljka sa mesnatin korenom, koji puzi odeven u crvenkaste ljuske, odakle se granaju do 15cm dugačke drške od listova i cvetova.
Listovi su trodelni kao kod deteline, meko dlakasti i obrnuto srcastog oblika, oborenih nadole, koji se uveče ili pri dodiru sklapaju po dužini.[2] Listovi su na naličju purpurno crveni.[3] Cvetovi su pravilni, bele ili ljubičaste boje. Cvetaju u aprilu i maju.[2]
Biljka sadrži otrovnu oksalnu kiselinu i soli oksalate, zbog čega nije jestiva, ali pošto je prijatnog, osvežavajućeg ukusa, bilo je dosta slučajeva trovanja, naročito kod čobana.[1]
Sušena biljka gubi kiselinu,[2] koristi se samo sveža, ne suši se. Od svežih listova se pravi sok sa šećerom, ili se kuva čaj. Koristi se za lečenje skorbuta,[2] kao homeopatski lek u slučajevima metaboličkog slabosti, varenje, bolesti jetre i žuči, pospešivanje mokrenja, kao i u slučajevima kada postoji tendencija da se formira kamenje. Pomaže kod gorušice, olakšava jetrene i smetnje kod varenja, Parkinsonove bolesti, upale bubrega, kožnih osipa, glista, u ranom stadijumu raka na želucu i i kod kanceroznih unutrašnjih i spoljnih čireva i oteklina.[4] Međutim, redovno unošenje oksalne kiseline može dovesti do oštećenja bubrega,[1] zbog čega se preporučuje pažljivo korišćenje.[3]
Koristi se i za spoljnu upotrebu, kod raznih upala,[2] te dezinfekciju rana.[3]
Izvori[uredi | uredi izvor]
- ^ a b v Tasić 2010.
- ^ a b v g d Fonda 1942, str. 25.
- ^ a b v Ješić 2011.
- ^ Treben 2013, str. 27.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Fonda, Dragutin (1942). Domaće lekovito bilje i njegova upotreba. Beograd: Farmaflora.
- Tasić, Slavoljub (2010). „Govor bilja – dva šilinga: Cveće ujedinjenje”. Politikin Zabanik. Beograd. 3031. Pristupljeno 9. 8. 2016.
- Treben, Marija (2013). Zdravlje iz božje apoteke II deo. ISBN 978-86-87827-05-9.
- Ješić, Maja (2011). „Zečja soca cuvarku želuca - Rtanjski lekovite trave”. Bilje i zdravlje. 188. ISSN 1820-0737. Pristupljeno 16. 8. 2016.