Pređi na sadržaj

Konvergentno učenje

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Konvergentno učenje se još naziva i logičko učenje, jer se zasniva na pravilima logičkog mišljenja, odnosno logički uređenom sledu intelektualnih radnji koji dovodi do jednog tačnog rešenja.

Primena[uredi | uredi izvor]

Ova metoda učenja je svojstvena za naučne oblasti u školi, kao što su matematika, fizika, hemija, biologija, istorija, geografija itd. što znači upravo za oblasti u kojima se od učenika zahteva logičko razmišljanje.[1]

Primeri[uredi | uredi izvor]

Primeri za ovu metodu učenja su brojni. U matematici se na ovaj način usvaja algoritam za rešavanje neke klase matematičkih zadataka, a u prirodnim i društvenim naukama neke uzročno-posledične veze koje dovode do rešavanje određenih problema (na primer kako sklop u šumi utiče na spratovnost ili zašto se vodonik više ne koristi za pokretanje cepelina).[1]

Konvergentno učenje i druge metode[uredi | uredi izvor]

Učenje koje se potpuno razlikuje je divergentno učenje, koje se još naziva i stvaralačko. Za razliku od ovog oblika, konvergentno učenje ne isključuje smisleno, mehaničko, praktično, verbalno, receptivno, transmisivno, interaktivno, kao i učenja sa i bez pomagala, već se može kombinovati sa navedenim metodama. Učenje putem otkrića obavezno podrazumeva kombinaciju konvergentnog i divergentnog učenja.[1]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v Ivić, I. i saradnici. 1997. Aktivno učenje/priručnik (monografska publikacija). Institut za psihologiju. Beograd.

Vidi još[uredi | uredi izvor]