Konstantin Lopušanski
Konstantin Lopušanski | |
---|---|
Puno ime | Konstantin Sergejeviič Lopušanski |
Datum rođenja | 12. jun 1947. |
Mesto rođenja | Dnjepar, SSSR |
Veb-sajt | www |
Konstantin Sergejevič Lopušanski (rus. Константин Сергеевич Лопушанский; Dnjepar, 12. jun 1947) sovjetski i ruski je filmski reditelj, teoretičar filma i pisac.[1][2] Poznat je po režiji apokaliptičnih i postapokaliptičkih filmova Pisma pokojnika (1986), Posetilac muzeja (1989), Ruska simfonija (1994) i Ružni labudovi (2006).
Godine 1997. Lopušanski je dobio titulu počasnog umetnika Ruske Federacije a 2007. dobio je počasnu titulu Narodnog umetnika Rusije, najviše rusko civilno priznanje za izvođačku umetnost.[1]
Biografija
[uredi | uredi izvor]Rani život
[uredi | uredi izvor]Rođen je u Dnjepropetrovsku, Ukrajinska SSR.[2][3] Njegov otac je bio Sergej Timofejevič Lopušanski, vojnik na frontu koji je umro 1953. od zadobijenih rana u ratu.[4]
Obrazovanje i početak karijere
[uredi | uredi izvor]Konstantin Lopušanski je 1970. godine diplomirao na Kazanskom konzervatorijumu kao violinista, a 1973. je završio postdiplomski kurs na Lenjingradskom konzervatorijumu sa zvanjem doktora nauka sa disertacijom na temu likovne kritike. Nakon toga, Lopušanski je nekoliko godina predavao na Kazanskom i Lenjingradskom konzervatorijumu. On e pohađao više kurseve za scenariste i filmske reditelje na rediteljskom odseku u radionici Emila Loteanua.[2][5]
Po završetku kurseva za režiju 1979. godine, Lopušanski je pomogao Andreju Tarkovskom u režiji legendarnog filma Stalker, zasnovanog na romanu Piknik pored puta Borisa Strugackog.[5]
Diplomski film Lopušanskog Solo snimljen 1980. godine. Govori o muzičaru koji svira svoj poslednji koncert tokom opsade Lenjingrada.[6]
Od 1980. Lopušanski je radio kao direktor produkcije u bioskopskom studiju Lenfilm.[7]
Pisma pokojnika i razvitak karijere
[uredi | uredi izvor]Godine 1986. Konstantin Lopušanski je debitovao kao reditelj dugometražnog filma sa postapokaliptičnim filmom Pisma pokojnika, čiji je koscenarista Boris Strugacki. Film je prikazan je na Filmskom festivalu u Kanu 1987.[8] i dobio je nagradu FIPRESCI na 35. Međunarodnom filmskom festivalu u Manhajmu-Hajdelberg.[9]
Lopušanksijev film Posetitelj muzeja iz 1989. uvršten je na 16. Moskovski međunarodni filmski festival gde je osvojio nagradu srebrni Sveti Đorđe i nagradu ekumenskog žirija.[10]
Film Lopušanskog Ruska simfonija iz 1994. prikazan je u okviru foruma 45. Berlinskog međunarodnog filmskog festivala gde je dobio nagradu ekumenskog žirija.[11][12]
Lopušanski je snimio film Ružni labudovi iz 2006. po romanu Arkadija i Borisa Strugackog. Naučno-fantastični film je bio o piscu koji posećuje internat za darovitu decu gde su učitelji mutanti.
Dramski film Uloga Lopušanskog iz 2013. prikazao je priču o glumcu koji odlučuje da glumi preminulog komandanta Crvene armije. Prikazan je u konkurentskom delu 35. Moskovskog međunarodnog filmskog festivala.[13] Film je dobio nagradu Nika za najbolji scenario.[14]
Dramski film Konstantina Lopušanskog Kroz crno staklo objavljen je 2019.[15][16]
Filmografija
[uredi | uredi izvor]Godina | Film |
---|---|
1978 | Suze u vetrovitom vremenu (Sliozi v vetrenuu pogodu) (kratki film) |
1980 | Solo (kratki film) |
1986 | Pisma pokojnika (Pisma miortvogo cheloveka) |
1989 | Posetilac muzeja ( Posetitel muzeia) |
1994 | Ruska simfonija (Ruska simfonija) |
2001 | Preokret veka (Konets veka) |
2006 | Ružni labudovi (Gadkie lebedi) |
2013 | Uloga (Rol) |
2019 | Kroz crno staklo (Skvoz čornoe steklo) |
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ a b „Konstantin Lopušanskiй”. VokrugTV.
- ^ a b v „Konstantin Lopušanskiй - režisser”. Russian Cinema. Arhivirano iz originala 2018-01-27. g. Pristupljeno 2018-01-27.
- ^ Roman Merzlyakov (20. 11. 2013). „Režisser Konstantin Lopušanskiй: «Akterы rasplačivaюtsя svoim rassudkom»”. Argumenty i Fakty.
- ^ „ЭKSPOZICIЯ LOPUŠANSKAЯ SOFIЯ PETROVNA”. Muzeй istorii russkogo яzыka im. O.N. Trubačeva. Arhivirano iz originala 20. 10. 2018. g. Pristupljeno 24. 05. 2022.
- ^ a b Elena Ringo (8. 12. 2017). „Interview with director Konstantin Lopushansky”. Indie Cinema.
- ^ Anton Sazonov. „Režisser Konstantin Lopušanskiй: Lюdi 20-h — babočki nad krovavoй bezdnoй”. Snob.
- ^ „Konstantin Lopushansky Film Director :: People :: Russia-InfoCentre”.
- ^ „26e SELECTION DE LA SEMAINE DE LA CRITIQUE - 1987”. International Critics' Week.
- ^ „35th International Filmfestival Mannheim-Heidelberg, Germany (October 6 - October 11, 1986)”. International Critics' Week.
- ^ „16th Moscow International Film Festival (1989)”. MIFF. Arhivirano iz originala 16. 3. 2013. g. Pristupljeno 2013-02-25.
- ^ „Russkaja simfinoija”. Berlin International Film Festival. Arhivirano iz originala 28. 01. 2018. g. Pristupljeno 2016-05-30.
- ^ „Russian Symphony”. FilmAffinity. Pristupljeno 2016-05-30.
- ^ „35th Moscow Film Festival Competition Program”. Moscow International Film Festival. Pristupljeno 2016-05-25.
- ^ Kozlov, Vladimir (2014-04-02). „'Geographer' Big Winner at Russian Academy Awards”. The Hollywood Reporter. Pristupljeno 2016-05-25.
- ^ Svetlana Mazurova. „Skvozь černoe steklo”. Rossiyskaya Gazeta.
- ^ „Skvozь čёrnoe steklo”. VokrugTV.