Konstantin II od Gruzije

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Konstantin II od Gruzije
Lični podaci
Datum rođenja1447.
Datum smrti1505.
Religijapravoslavlje
Porodica
RoditeljiPrinc Demetri (1413-1453)
DinastijaBagrationi
Kralj Gruzije
Period1478. do 1505.
PrethodnikAleksandar II
NaslednikDavid H

Konstantin II (gruz. კონსტანტინე II) (oko 1447-1505), iz dinastije Bagrationi, je bio kralj Gruzije u periodu od 1478. do 1505. godine. Početkom 1490-ih, morao je da prizna nezavisnost Imeretije i Kahetije, i da ograniči svoju vlast samo nad Kartlijom. 1505. godine Konstantin II je umro, a nasledio ga je njegov sin David H.

Život[uredi | uredi izvor]

Povelja kralja Konstantina II.

Konstantin II je sin princa Demetrija. 1465. godine, zajedno sa svojim ujakom, gruzijskim kraljem Đorđem VIII, Konstantin je pao u zarobljeništvo kod Kvarkvara II, atabega Samcheje (kneževina u južnoj Gruziji). On je uspeo da se izbavi iz zarobljeništva, i neuspešno je pokušao da iskoristi odsustvo Bagrata VI, koji je bio u pohodu na Kartliju, da preuzme Imeretsku prestonicu Kutaisi. Uprkos neuspehu on je sebe smatrao kraljem a kasnije je preuzeo vlast u Kartliju. Međutim, tek Bagratovom smrću 1478. godine Konstantin uspeva da zbaci s vlasti njegovog sina, Aleksandra II, i postane kralj Gruzije, iako je ona već bila fragmentisana i podeljena prethodnim građanskim ratom.[1] U 1483. godini doživeo je poraz od Kvarkvara II u bici kod Aradetije. Aleksandar je iskoristio njegov poraz i preuzeo je vlast u Imeretiji ali je izgubio prestonicu Kutaisi 1484. povratkom Konstantina. U zimu 1488. godine Akkojunski Turkmeni pod vođstvom Halil Beja napali su gruzijsku prestonicu Tbilisi, i osvojili su grad tokom duže opsade februara 1489. godine. Iako je opsada grada trajala dugo, situaciju je odmah iskoristio Aleksandar i preuzeo vlast nad Kutaisijem i Imeretijom. Od 1490. do 1493., Konstantin je bio primoran da de jure prizna svoje rođake Aleksandra I od Kahetije i Aleksandra II od Imeretije kao nezavisne vladare i da osigura značajnu autonomiju Kvarkvaru II. Konstantinu je preostala vlast nad Kartlijom. Tako je tokom 15. veka Gruzija podeljena na tri nezavisna kraljevstva (Kartlija, Kahetija i Imeretija) i pet autonomnih kneževina (Samche, Megrelija, Gurija, Abhazija i Svanetija).

Između 1492.-1496., Konstantin je pokušao da dobije međunarodnu podršku za ponovo ujedinjenje kraljevine i odbrane od sve agresivnijih muslimanskih carstava Osmanlija i Safavida. Iz tog razloga, gruzijski ambasadori su poslati u Burdžijskom sultanatu u Egiptu kod sultana Kajtbeja, pape Aleksandra VI i Izabele I od Kastilje. Međutim nisu dobili željenu podršku.

Posle smrti Kvarkvara II na vlast je stupio njegov sin Kaihostro I, a samo dve godine nakon dolaska na presto Samchetske kneževine nasledio ga je njegov brat Mzečabuk. Istovremeno, iranski Safavidi, predvođeni od strane novog kralja (šaha) Ismaila I krenuli su u invaziju na Širvanšah.[2] Iste 1500. godine, Ismail I je naterao Konstantina da zajedno sa kraljem Aleksandrom II napadne osmanske posede u blizini Tabriza.[2] Iz predostrožnosti, Ismail je poslao Aleksandrovog sina Demetrija u novoosvojenu regiju Širvan, gde je princ pregovarao o uslovima mira. Ismail je obećao Konstantinu, nakon što je Tabriz bio osvojen, da će ukinuti danak koji je Konstantin plaćao Akkojunskim Turkmenima. Svi gruzijski vladari su doprineli sa po 3.000 vojnika postojećoj Ismailovoj vojsci od 7.000,[2] i 1503. godine su mu pomogli da povrati Nahčivan od Osmanlija. Međutim, Ismail I je prekršio obećanje, i Kartlija i Kahetija su postale njegovi vazali.[2]

Smrt[uredi | uredi izvor]

Konstantin II je umro 1505. godine, nasledio ga je njegov sin, David X. Prema sačuvanim crkvenim zapisima, napustio je presto i zamonašio se dobiši ime Ćiril 1503. ili 1504. godine.[3]

Porodično stablo[uredi | uredi izvor]

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
2. Demetrius III of Georgia
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
1. Konstantin II od Gruzije
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
3. [[]]
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

Porodica[uredi | uredi izvor]

Konstantin II se oženio 1473. godine sa izvesnom Tamarom (umrla oko 1492.). Imali su nekoliko dece:

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Suny 1994, str. 45.
  2. ^ a b v g „Edge of Empires: A History of Georgia”. Pristupljeno 15. 12. 2014. 
  3. ^ Saitidze, Gocha (1997). „კონსტანტინე-ყოფილი კირილე: [XVI საუკუნის დასაწყისის ქართლის სამეფოს ისტორიიდან” [Constantine – Cyril (To the history of Kartli kingdom in the beginning of the 16th c.)] (PDF). Artanuji (na jeziku: gruzijski i engleski). 6: 20—27. 

Literatura[uredi | uredi izvor]