Pređi na sadržaj

Kontejner za uklanjanje igala

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Kontejner za uklanjanje i skladištenje igala

Kontejner za uklanjanje igala posebno je dizajnirana posuda za fizičko uklanjanje i skladištenje igala sa špriceva nakon njihove upotrebe.[1]

Preduslovi[uredi | uredi izvor]

Trenutno, u većini oblasti u svetu u razvoju, oštri otpad je opasan za zajednicu, a zdravstveni radnici i rukovaoci otpadom nisu zaštićeni od opasnih oštrih predmeta kada prikupljaju, skladište i transportuju ili odlažu oštri tpada.[2][3]

Svake godine se širom sveta primeni više od 16 milijardi injekcija.[4]  Prema procenama u nekim regionima sveta 17 do 75% injekcija je ponovo korišćeno, sa nesterilinom opremom za injekcije.[5] Takođe se procenjuje da nebezbedna ponovna upotreba špriceva izaziva godišnje 20 miliona infekcija hepatitisom B, 2 miliona infekcije hepatitisom C i 250.000 HIV infekcija godišnje.[6]

Glavni alati za sprečavanje ponovne upotrebe nesterilni špricevi i igle su sigurnosni špricevi kao što su uređaji koji se automatski isključuju i uvlače (autoinjektori).[7]

Međutim, većina špriceva koji se trenutno koriste na globalnom nivou ne sprečavaju ponovnu upotrebu. Stoga bezbedno i odgovarajuće odlaganje oštrih predmeta i otpada od špriceva igra ključnu ulogu u bezbednom ubrizgavanju, prevencija ponovne upotrebe i širenju zaraznih bolesti.[8]

Opšte informacije[uredi | uredi izvor]

Iako su ove posude su sve više u slobodnoj upotrebi na globalnom nivou, izuzev u zemljama u razvoju gde i dalje postoji potreba za bezbedno uklanjanje igal u bolničkim ustanovama ali i van ovih ustanova jer se većina procesa vađenja igle obavlja ručno i pod velikim rizikom od uboda igle u kožu i rizika od infekcije. Ove zemlje ne mogu sebi priuštiti igle sa pričvršćenim pojedinačnim sigurnosnim uređajima, tako da se moraju koristiti sredstva za skidanje igle ili uklanjanje igle iz šprica, čime se smanjuje moguće širenje patogena, sprečava ponovna upotrebe špriceva, smanjuju slučajeva slučajnog uboda igle i olakšava odlaganja špriceva.

Način upotrebe kontejnera za uklanjanje igala

U regionima koje je istraživala Svetska zdravstvena organizacija (SZO) početkom 2000-ih, prijavljeni broj povreda ubodom igle u zemljama u razvoju kretao se od 0,93 do 4,68 povreda po osobi godišnje, što je pet puta više nego u industrijalizovanim zemljama.[9]

Povrede uboda iglom su dodatno komplikovane prenošenjem bolesti, kao što su hepatitis B, hepatitis C i HIV.

U Gani, studija koja je obuhvatila 803 učenika otkrila je da 61,2% ima najmanje jedan marker virusa hepatitisa B.[10] Kao rezultat toga, zdravstveni radnici, pacijenti i zajednica u zemljama u razvoju su pod povećanim rizikom od zaraze patogenima koji se prenose krvlju putem ponovne upotrebe i nepravilnog odlaganja igala, kao i slučajnih uboda igala.[11]

U SAD, Zakon o bezbednosti od uboda iglom potpisan 2000. i Standard o patogenima koji se prenose krvlju iz 2001. nalažu upotrebu sigurnosnih uređaja i uređaja za uklanjanje igala sa oštrim predmetima ili iglama.[12] Kao rezultat toga, došlo je do velikog povećanja istraživanja, razvoja i marketinga sigurnosnih uređaja za igle i uređaja za uklanjanje igala. U većini bolničkih i medicinskih ustanova u SAD, propisi o bezbednosti igala se održavaju kroz pojedinačne sigurnosne uređaje za igle i kutije za odlaganje igala.

Prednosti kontejnera za uklanjanje igala[uredi | uredi izvor]

Neke od najznačajnijih prednosti kontejnera za uklanjanje igala jesu:[8]

  • Neposredna izolacija kontaminiranih oštrih igala.
  • Sredstva za uklanjanje igala minimiziraju pojavu slučajnog uboda igle jer omogućavaju trenutno uklanjanje i zadržavanje igala u kontejneru, posebno ako je uređaj blizu područja upotrebe.
  • Ponovna upotreba špriceva je sprečena jer uređaj za uklanjanje igle fizički odvaja iglu od šprica, čineći špric beskorisnim.
  • Poboljšavaju odlaganje otpada tako što smanjuju količinu infektivnog otpada i količinu sigurnosnih kutija potrebnih za otpad.[13]
  • Uređaji su isplativi jer jedan uređaj može da primi nekoliko stotina igala.
  • Povećana svest o kontaminiranim oštri predmetima i stvara uslove za ponašanja specifične za upravljanje zaraznim oštrim predmetima od gubljenja.

Mnoge zemlje u razvoju nemaju resurse da priušte špriceve sa automatskom blokadom igle (autoinjektore), uz pomoć kontejnera za uklanjanje igala, bolnice mogu da koriste jeftine špriceve, jer plaćaju samo jednokratnu naknadu za kupovinu kontejnera za uklanjanje igala koji ima životni vek u raspon od oko 200-500 igala.[8]

Karakteristike[uredi | uredi izvor]

Specijalno dizajniran uređaj za uništavanje igle napravljen za Bajerov lek Betaseron. Daje se pacijentima za njihove potrebe za odlaganjem igle kao deo ukupnog paketa nege pacijenata.

Kontejner za uklanjanje igala jesu tvrde plastične posuda koje se koristi za bezbedno odlaganje hipodermičnih igala za jednokratnu upotrebu. Ovi kontejneri treba da ispunjavaju seledeće uslove:[12]

  • da su napravljeni od teške plastike,
  • da mogu da se zatvori poklopcem koji čvrsto pristaje, otpornim na bušenje, a da oštrice ne mogu da izađu iz kontejnera,
  • da su uspravni i stabilni tokom upotrebe,
  • da su otporni na curenje,
  • da su propisno obeleženi kako bi upozorili na opasan otpad unutar kontejnera.

Kontejneri za uklanjanje igala mogu biti za:

  • jednokratnu upotrebu,
  • za višekratnu upotrebu. Ovi kontejneri se nakon pražnjenja sterilišu, pre nego što se vrate na ponovnu upotrebu.

Kontejner za odlaganje oštrih predmeta se pune do na njemu označene liniji ili ako ona nije označena do oko tri četvrtine (3/4) njegove zapremine.[9] U tom trenutku, kontejner se prazni ili odlažu do reciklaže.

U Sjedinjenim Američkim Državama, ovi kontejneri su obično crvene boje, a u drugim zemljama često su žute boje i označeni su univerzalnim simbolom biološke opasnosti radi lakšeg prepoznavanja.

Aerodromi i velike institucije obično imaju posude za oštre predmete dostupne u toaletima za bezbedno odlaganje špriceva i igala za korisnike lekova kao što su dijabetičari zavisni od insulina.[12]

Medicinske ustanove i laboratorije su takođe opremljene kontejnerima za oštre predmete, kao i opremom koja je neophodna za njihovu bezbednu sterilizaciju ili odlaganje. Ovo minimizira razdaljinu koju kontejneri moraju da pređu i broj ljudi koji dolaze u kontakt sa oštrim otpadom.

Manje klinike ili kancelarije su prema propisima mnogih zemalja dužne da angažuju usluge kompanije koja je specijalizovana za transport i pravilno odlaganje opasnog otpada.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Preventing Needlestick Injuries among Healthcare Workers: A WHO–ICN Collaboration” (PDF). 2005-12-28. Arhivirano iz originala (PDF) 28. 12. 2005. g. Pristupljeno 2023-05-14. 
  2. ^ Dicko, M.; Oni, A. Q.; Ganivet, S.; Kone, S.; Pierre, L.; Jacquet, B. (2000). „Safety of immunization injections in Africa: not simply a problem of logistics”. Bulletin of the World Health Organization. 78 (2): 163—169. PMC 2560685Slobodan pristup. PMID 10743280. .
  3. ^ Rajasekaran, M.; Sivagnanam, G.; Thirumalaikolundusubramainan, P.; Namasivayam, K.; Ravindranath, C. (maj 2003). „Injection practices in southern part of India”. Public Health. 117 (3): 208—213. PMID 12825472. doi:10.1016/S0033-3506(03)00065-9. .
  4. ^ WHO/Safe Injection Global Network. Injection safety: first do no harm. WHO/BCT/DCT/01.3. Geneva, WHO: 2001.
  5. ^ Hutin YJ, Hauri AM, Armstrong GL (2003). „Use of injections in healthcare settings worldwide, 2000: literature review and regional estimates”. British Medical Journal. 327 (7423): 1075. .
  6. ^ Hutin, Y.; Hauri, A.; Chiarello, L.; Catlin, M.; Stilwell, B.; Ghebrehiwet, T.; Garner, J.; Injection Safety Best Practices Development Group (2003). „Best infection control practices for intradermal, subcutaneous, and intramuscular needle injections”. Bulletin of the World Health Organization. 81 (7): 491—500. PMC 2572501Slobodan pristup. PMID 12973641. .
  7. ^ Lei Jie. Rapid Assessment of Injection Practices in China, Final Report to the Ministry of Health of China and the Secretariat of SIGN. December 2002
  8. ^ a b v „Needle Remover Technical Overview” (PDF). media.path.org. Pristupljeno 14. 5. 2023. 
  9. ^ a b Department of Essential Health Technology. (2004). „Proposed Agenda to Evaluate the Risks and Benefits Associated with Using Needle-Removing Devices” (PDF). Arhivirano iz originala 31. 07. 2004. g. Pristupljeno 22. 10. 2005. 
  10. ^ Sagoe-Moses, C.; Pearson, R. D.; Perry, J.; Jagger, J. (2001). „Sounding Board: Risks to Health Care Workers in Developing Countries” (PDF). N Eng J Med. 345 (7): 538—541. PMID 11519511. doi:10.1056/NEJM200108163450711. Arhivirano iz originala (PDF) 07. 01. 2007. g. Pristupljeno 14. 05. 2023. 
  11. ^ Harner, C. (2004, October). „Needle Remover Device Design Transfer Package” (PDF). Arhivirano iz originala 24. 05. 2006. g. Pristupljeno 7. 9. 2005. 
  12. ^ a b v Jagger, J., De Carli, G., Perry, J., Puro, V., Ippolito, G. (2003). Chapter 31: Occupational Exposure to Bloodborne Pathogens: Epidemiology and Prevention. Prevention and Control of Nosocomial Infections (4th Ed). Lippincott, Williams, and Wilkins; pp. 27-28
  13. ^ „Needle Remover Device Design Transfer Package” (PDF). 2006-05-24. Arhivirano iz originala 24. 05. 2006. g. Pristupljeno 2023-05-14. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).