Pređi na sadržaj

Korisnik:Anchitza

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Karin Marija Boje
Datum rođenja26.10.1900.
Mesto rođenjaGeteborg, Švedska
Datum smrti24.4.1941.
Mesto smrtiAlingsos, Švedska
Zanimanjeknjiževnica

Karin Marija Boje (šved. Karin Maria Boye; 26. oktobar 1900 – 24. april 1941)[1] bila je švedska pesnikinja i književnica. U Švedskoj je mahom priznata kao pesnikinja, dok je na međunarodnom planu najpoznatija po distopijskom romanu Kalokain (1940).

Biografija[uredi | uredi izvor]

Boje je rođena u Geteborgu, a 1909. godine se preselila sa porodicom u Stokholm. Studirala je na Univerzitetu u Upsali od 1921. do 1926. Debitovala je 1922. sa zbirkom pesama Oblaci (šved. Moln).

Godine 1931. Boje je, zajedno sa Erikom Mestertonom i Jozefom Rivkinom, osnovala pesnički časopis Spektrum, koji je upoznao švedske čitaoce sa delima T. S. Eliota i nadrealizmom. Prevela je mnoga Eliotova dela na švedski, a ona i Mesterton su preveli poemu „Pusta zemlja“.

Najpoznatije pesme Karin Boje su „Da, naravno da boli“ (šved. Ja visst gör det ont ) i „U pokretu“ (šved. I rörelse) iz zbirki pesama „Ognjišta“ (Härdarna), 1927, i „Zbog drveta“ (šved. För trädets skull ), 1935. Roman „Kriza“ (Kris) prikazuje njenu versku krizu i lezbejstvo. U svojim romanima „Zasluga se budi“ (šved. Merit vaknar) i „Premalo“ (šved. För lite) istražuje muško i žensko igranje uloga.

Izvan Švedske, njeno najpoznatije delo je roman Kalokain. Inspirisan njenom posetom Nemačkoj tokom uspona nacizma, roman je prikaz distopijskog društva nalik romanu Hiljadu devetsto osamdeset četvrta Džordža Orvela i Vrli novi svet Oldusa Hakslija (napisan skoro deceniju pre Orvelovog magnum opusa). U romanu, idealistički naučnik po imenu Leo Kal izmišlja Kalokain, nekz vrstu seruma istine. Roman je snimljen u Švedskoj 1981. godine i imao je glavni uticaj na film Ekvilibrijum.[2]

Kasniji život[uredi | uredi izvor]

Između 1929. i 1932. Boje je bila udata za muškarca, ali je brak očigledno bio prijateljska zajednica. Godine 1932, nakon što se razdvojila od muža, imala je lezbejsku vezu sa Gunel Bergstrem, koja je zbog Boje napustila svog muža, pesnika Gunara Ekelefa. Tokom boravka u Berlinu 1932-1933 upoznala je Margo Hanel (7. april 1912 - 30. maj 1941), sa kojom je živela do kraja života, i nazivala je „svojom ženom“.[3]

Boje je izvršila samoubistvom 23. aprila 1941. Predozirala se tabletama za spavanje.[1] Pronašao ju je (prema izveštaju policije u Regionalnom arhivu u Geteborgu) 27. aprila, sklupčanu na steni na brdu od strane farmera koji je išao u šetnju. Stena je sada spomen-kamen. Margo Hanel je takođe umrla od samoubistva ubrzo nakon toga.

Karin Boje je dobila dva veoma različita epitafa. Najpoznatija je pesma „Mrtva amazonka“ (Död amazon) Jalmara Gulberga, u kojoj je ona prikazana kao „veoma tamna i sa velikim očima“. Još jednu pesmu napisala je njena bliska prijateljica Ebe Linde i nosi naslov „Mrtvi prijatelj“ (Död kamrat). Ovde je prikazana ne kao herojska Amazonka, već kao običan čovek, mali i siv u smrti, oslobođen boja i bola.

Književno udruženje posvećeno njenom stvaralaštvu osnovano je 1983. godine, održalo je u životu njena dela šireći ih među novim čitaocima. U njenu čast je 2004. godine nazvana jedna od filijala Univerzitetske biblioteke u Upsali.

Dela[uredi | uredi izvor]

Romani[uredi | uredi izvor]

  • Astarte, 1931
  • Zasluga se budi, 1933
  • Kriza, 1934
  • Premalo, 1936
  • Kalokain, 1940

Zbirke pesama[uredi | uredi izvor]

  • Oblaci, 1922
  • Skrivena zemlja, 1924
  • Ognjišta, 1927
  • Zbog drveta, 1935
  • Sedam smrtnih grehova, 1941

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Turquette, Atwell R. (1958-03). „Max Black. Abstract and abstraction. Encyclopaedia Britannica, Encyclopaedia Britannica, Inc., Chicago-London-Toronto1956, Vol. 1, pp. 67–68; also Max Black. Abstract and abstraction. Encyclopaedia Britannica, Encyclopaedia Britannica, Inc., Chicago-London-Toronto 1957, Vol. 1, pp. 67–68.”. Journal of Symbolic Logic. 23 (1): 22—29. ISSN 0022-4812. doi:10.2307/2964454.  Proverite vrednost paramet(a)ra za datum: |date= (pomoć)
  2. ^ Sharapenkova, Natalia; Meshkut, Anna; Tupikova, Elena (2020-08). „«TRUTH SERUM»: KAREN BOYE’S SWEDISH ANTI-UTOPIAN NOVEL KALLOCAIN”. Studia Humanitatis. 15 (2): 31—39. ISSN 2311-3049. doi:10.15393/j12.art.2020.3565.  Proverite vrednost paramet(a)ra za datum: |date= (pomoć)
  3. ^ Hoff, Karin (1998), Boye, Karin, J.B. Metzler, str. 65—67, ISBN 978-3-476-01550-1, Pristupljeno 2021-12-30