Korisnik:Blackdreadlock/pesak

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Nastanak benda[uredi | uredi izvor]

Aleks Tarner i Met Helders su bili komšije, dok su Endi Nikolsona upoznali u srednjoj školi. Aleks Tarner i Džejmi Kuk su od roditelja za Božić 2001. godine dobili gitare na poklon. Nakon što su naučili da sviraju osnovali su bend zajedno sa školskim prijateljima Endijem Nikolsonom i Metom Helderonom. Endi je već znao da svira bas-gitaru, pa je Helderson bio zadužen za bubnjeve. Ime benda Arctic Monkeys je izmislio Kuk. Aleks Tarner nije bio prvi pevač, pre njega je na ovoj poziciji bio Glun Džouns još jedan učenik Stokbridž srednje škole, ali kada je Džouns odustao Aleks je preuzme mesto pevača. Sva četvorica su bili početnici na njihovim instrumentima, vežbali su u Tarnerovoj i Heldersovoj garaži. Zatim su vežbali u studiju Žuta strela u Nepsendu. Posle godinu dana vežbanja održali su svoj prvi nastup, tačnije 13. juna 2003. godine u pabu The Grapes u centru Šefilda, kao predgrupa bendu The Sounds. . Nakon nekoliko nastupa, počeli su da snimaju svoje demo snimke na diskove i na svojim nastupima su ih poklanjali obožavateljima. Zbog malog broja diskova, njihovi obožavatelji  su počeli da ih kopiraju. Njima to nije smetalo "Nikad nismo napravili te snimke da bismo zaradili novac ili nešto slično, i onako smo te snimke dali besplatno, to je bio najbolji način da ih ljudi poslušaju. Zbog toga su nstupi bili bolji jer su ostali znali reči pesama i pevali su zajedno sa nama". Takođe su izjavili da nisu znali kako su se njihove pesme našle na internetu. Kada su ih u intervjuu za Prefiks magazin pitali o popularnosti njihove stranice na majspejsu, odgovorili su da nisu znali šta je majspejs i da su njihovu majspejs stranicu kreirali njihovi obožavatelji. Popularnost je počela da im raste na severu Engleske, dobili su pažnju mnogih poznatih radio stanica i britanskih tabloida.

Mar Bul lokalni fotograf, snimio je njihove nastupe i napravio spot za pesmu Fake Tales Of San Francisco i objavio ga svojoj internet stranici. U maju, 2005. godine Arctic Monkeys su objavili svoj prvi kompakt disk, Five Minutes with Arctic Monkeys, na kojem se nalazi pesma Fake Tales Of San Francisco. Ovo njihovo ostvarenje je bilo dostupno u 500 kompakt diskova i 1000 gramofonskih ploča. Album je takođe bio dostupan za skidanje preko internet muzičke prodavnice. Ubrzo nakon toga, nastupali su na Carling Stage na Reading & Leeds festivalu koji je bio organizovan samo za manje poznate ili nepoznate grupe. Njihov nastup je privukao neuobičajeno mnogo publike, koja je uživala u pesmama koje su objavljene na internetu kao demo snimci.

Albumi[uredi | uredi izvor]

2006: Whatever People Say I Am, That's What I'm Not[uredi | uredi izvor]

Bend je završio snimanje debitantskog albuma u septembru 2005. godine. Album je sniman u studiju Chapel u Linkolnširu. Izdat je 23.januara 2006 godine. Whatever People Say I Am, That's What I'm Not je postao album čijih se primeraka najviše prodalo u istoriji Velike Britanije.[1] Prodato je 363.735 primeraka u prvoj nedelji. Ovim su premašili rekord britanske pop grupe Hear'Say koji je iznosio 306.631 prodatih primeraka. Takođe je oboren rekord i za najviše prodatih primeraka u jednom danu. Album je dobio naziv po citatu iz filma Subota uveče i nedelja ujutru iz 60-ih godina 20. veka.

Album je objavljen mesec dana kasnije u SAD-u i tokom prve nedelje prodan je u 34.000 primeraka i tako postao drugi najbrže prodan debitantski indi rok album u SAD-u. Ipak prodaja albuma u SAD-u nije odgovarala onoj u Velikoj Britaniji. Američki kritičari su bili stroži od svojih britanskih kolega smatrajući da je Arctic Monkeys još jedan primer britanske medijski prenapumpane grupe. Njihova severnoamerička turneja je u junu 2007. naišla na odobravanje kritičara. U međuvremenu britanski magazin NME je debitantski album Arctic Monkeys smestio među top pet najboljih britanskih albuma svih vremena. Takođe su se izjednačili sa Oejzis (engl. Oasis) nakon što su 2006. na dodeli NME nagrada osvojili nagradu za najbolju britansku grupu, najbolju novu grupu i najbolju pesmu I Bet You Look Good On The Dancefloor.

2007: Favourite Worst Nightmare[uredi | uredi izvor]

Drugi album Favourite Worst Nightmare je objavljen 23. aprila 2007. godine, nedelju dana posle singla Brianstorm. Aleks Tarner je izjavio da se nove pesme mnogo razlikuju od pesama sa prethodnog albuma.

U međuvremenu bend je nastavio da dobija nagrade širom sveta. Osvojili su nagradu PLUG Independent Music u Sjedinjenim Američkim državama i nagrade za najbolji album u Japanu, Velikoj Britaniji i Irskoj. Krajem 2008 godine su osvojili nagradu na BRIT Awards  za najbolji britanski bend i album.[2] Drugu godinu za redom su bili nominovani za Mercury Prize nagradu, ali je ovaj put nisu osvojili, Mercury je otišao u ruke bendu Klaksons za  njihov novi album. Sve pesme sa albuma Favourite Worst Nightmare tačnije njih dvanaest se našlo na listi TOP 200 singlova u Americi. Od tih 12 pesama najbolje rangirana je bila pesma „505“ koja je zauzela 14. poziciju.

Treći singl Teddy Picker je objavljen 3. decembra 2007. godine i snimljen je na samo 250 gramofonskih ploča.

2008–2010: Humbug[uredi | uredi izvor]

Humbug je treći studijski koji je objavljen 19. avgusta 2009. godine. Bend je započeo pisanje tekstova krajem leta 2009. godine, a završio je početkom proleća 2009. godine. Kao i kod prethodnog albuma Favourite Worst Nightmare, Humbug je prvo objavljen u Japanu 19. avgusta 2009. godine, zatim u Australiji, Brazilu, Irskoj i Nemačkoj 21. avgusta 2009. godine, a u Velikoj Britaniji 24. avgusta 2009. Sve pesme sa ovog albuma su se našle na repertoaru za Reading and Leeds festival koji je održan nedelju dana posle objavljivanja albuma. Pesme su snimane u Los Anđelesu i Njujorku.

Tokom snimanja je po prvi put korišćen bariton. Prvi singl Crying Lightning je objavljen 6. jula na Bi-Bi-Si radiju i bio je dostupan za skidanje sa interneta na Ajtjuns. Drugi singl je objavljen 4. oktobra 2009. godine na zvaničnom sajtu benda pod nazivom Cornerstone, preslušan je preko 50. 000 puta za jednu nedelju. Zatim je izašao i treći singl 1. februara 2010. godine koji je nazvan My Propeller. Međutim album nije stekao slavu kao što su prethodna dva, ali se smatra bitnim komadom u katalogu benda.

2011–2012: Suck It and See[uredi | uredi izvor]

Suck It And See je četvrti studijski koji je objavljen 6. juna 2011. godine. Aleks je pisao pesme tokom 2010. godine u Njujorku i Londonu. Želeo je da pesme budu slične onima sa prethodnog albuma. Četiri singla su ranije izdata kako bi se promovisao album.

Prvi singl Don’t Sit Down ‘Cause I’ve Moved Your Chair je objavljen 12. aprila 2011. godine. Drugi singl The Hellcat Spangled Shalalala je objavljen 15. avgusta 2011. godine. Poslednja dva singla su objavljena u 2012. godini. Album je dobio dosta pozitivnih kritika. U prvoj nedelji od kako je objavljen zauzeo je prvu poziciju kao najbolji album u Velikoj Britaniji, prodato je preko 82. 000 kopija, i time je prevazišao album Lejdi Gage. U drugoj nedelji album je prodat u 39. 910 kopija u Velikoj Britaniji, a širom sveta u 154. 000 kopija.

U julu album je osvojio Mojo nagradu ѕa najbolji album u 2011. godini. U roku od nekoliko sati, od trenutka objave prve dve pesme su imale oko 10.000 pregleda. U snimanju albuma je učestvovao i Džoš Homi koji je bio prateći vokal za pesmu All My Own Stuns.

2013–2016: AM[uredi | uredi izvor]

Omot albuma AM

AM je peti studijski album benda Arctic Monkeys. Ovaj album se dosta razlikuje od prethodnih, objavljen je 9. septembra 2013. godine od strane Domino studija. Album je promovisan sa čak sedam singlova:

  • R U Mine
  • Do I Wanna Know
  • Why’d You Only Call Me When You’re High?
  • One for The Road
  • Arabella
  • Snap Out of It

Džoš Homi je i ovog puta učestvovao u snimanju albuma i bio je prateći vokal u pesmi Knee Sock. Album crpi inspiraciju iz različitih muzičkih žanrova poput bluz roka, hard roka, hevi metala i hip hopa. Pesma R U Mine je nominovana za najbolju pesmu, takođe ovaj album je osvojio i nagradu za najbolji muzički video. Album je nominovan i za Mercury Prize nagradu.[3] Tako je postao treći kandidovan za istu, posle njihovog debitantskog i drugog albuma. Drugi singl: Do I Wanna Know je dobio nagradu za najbonju pesmu 2013. godin, takođe je nominovani za gremi nagradu 2015. godine. Na dodeli BRIT Awards nagrada 2014. Arctic Monkeys je osvojio nagradu za najbolji bend u Velikoj Britaniji i za najbolji britanski album. Tako je postao jedini bend u istoriji koji je uspeo da u isto vreme osvoji obe nagrade. Takođe je postavljen i na listu za jedan od najboljih albuma 2013. godine od strane jednog prestižnog britanskog časopisa.

2018: Tranquility Base Hotel & Casino[uredi | uredi izvor]

U decembru 2016. godine Aleks Tarner je izjavio da su započeli izradu novog albuma, 2017. godine su se pojavile i fotografije iz Los Anđelesa gde su radili na novom albumu. Dana 5. aprila 2018. godine, bend je objavio ime nadolazećeg albuma, Tranquility Base Hotel & Casino koji je objavljen 11. maja 2018. godine. Album se razlikovao od prethodnih jer se u pesamama više koristio klavir.


Turneje[uredi | uredi izvor]

Posle izdavanja prvog albuma bend je započeo debitantsku karijeru. Prvo odredište je bilo u Liverpulu u oktobru 2005. godine. Tadašnja turneja je obuhvatala i Belgiju, Francusku, Nemačku, Kanadu i Ameriku, a trebala je da se završi u Japanu 23. novembra. Posle dobijene nagrade od strane NME časopisa, bend je započeo još jednu turneju po gradovima Engleske i Irske. Ztim su usledile turneje po gradovima Evrope sredinom juna. Nastupali su u Parizu, Minhenu, Milanu, Marseju, Barseloni i Madridu. Uspešnu godinu su završili nastupom na festivalu Reading and Leeds.

Po izdavanju drugog albuma Favorite Worst Nightmare započeli su nove turneje. Prvi njihov nastup je bio na festivalu u aprilu 2007. godine. Posle nastupa kreću na njihovu prvu dugu severno-američku turneju po San Francisku, Los Anđelesu, Čikagu, Torontu, Bostonu i Filadelfiji. Zatim, početkom oktobra nastupaju i u Argentini i gradovima Brazila. U decembru se vraćaju u Englesku i nastupaju širom države. Posle ovih turneja su izdali i njihov DVD album Arctic Monkeys Live at the Apollo, koji je prikazivan i u bioskopima.

Početkom 2009. godine u okviru promocije njihovog trećeg albuma bend započinje turneje u Australiji i Novom Zelandu. Na svom zvančnom sajtu 30. marta 2009. godine bend objavljuje da će nastupati na Reading and Leeds festivalu. Tu su nastupali na glavnoj bini kao glavna senzacija festivala. Trećeg novembra započinju i turneje po velikim arenama širom Evrope, a zatim se vraćaju u domovinu. Zatim nastupaju u Liverpulu, Šefildu i Njukoslu. Nastupe koje su imali zakazane za 2009. godinu završavaju nastupom u čuvenoj The 3Arena areni u Dablinu.

Arctic Monkeys - Roskilde Festival (2014)

Suck it and see turneja je započeta početkom juna 2011. godine bend je nastupao na Don Velej internacionalnom stadionu koji se nalazi u Šefildu. Za samo 2 dana na nastupima je bilo oko 20. 000 ljudi koji su bili oduševljeni pesmama sa njihovog novog albuma Suck it And See koji je objavljen nedelju dana ranije. Na ovom koncertu je takođe učestvovalo i nekoliko lokalnih bendova. Ti bendovi su bili predgrupe Arctic Monkeys-u. Dana, 9. juna 2011. godine rok bend Arctic Monkeys je najavio svoju sledeću turneju po Engleskoj gde su promovisali svoj novi album. Arctic Monkeys prvo nastupa u Notingemu a zatim u Londonskoj 02 Areni, posle koje je usledilo još nekoliko nastupa.    

Poznati bend je krajem 2013. godine izdao svoj novi album, pa je tako odlučio da započne još jednu turneju širom sveta kako bi to obeležili. Pre početka zvanične turneje bend je imao nekoliko nastupa po celoj Engleskoj, a zvaničnu turneju su započeli 1. septembra 2013. godine u Irskom gradu Stradbeli. Nakon završene turneje po Evropi započinju nove u Severnoj Americi, Aziji, Australiji, Novom Zelandu. Poslednji nastup u okviru ove turneje održavaju u Brazilu, 15. novembra 2014. godine.


Reference[uredi | uredi izvor]


  1. ^ „Arctic Monkeys eye record debut” (na jeziku: engleski). 2006-01-24. Pristupljeno 2019-05-15. 
  2. ^ „Brit Awards 2008: The winners” (na jeziku: engleski). 2008-02-20. Pristupljeno 2019-05-15. 
  3. ^ „Mercury Prize 2013: Arctic Monkeys”. BBC Newsbeat (na jeziku: engleski). 2013-10-14. Pristupljeno 2019-05-15. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]