Korisnik:Blagovesnik/pesak
Vatroslav Mimica rođen 25. juna 1923. godine u gradu Omišu u Kraljevini Jugoslaviji, jugoslovenski je i hrvatski filmski reditelj, scenarista i producent, tvorac nekih od najpoznatijih ostvarenja jugoslovenske kinematografije, a srpskoj publici najpoznatiji kao režiser filma o epskom srpskom junaku Banović Strahinji. Po mišljenju Peterburske federacije kino-štampe Vatroslav Mimica je najveći hrvatski režiser i producent.[1]
Biografija[uredi | uredi izvor]
Pre Drugog svetskog rata upisao je Medicinski fakultet Univerziteta u Zagrebu, a za vreme fašističke ND Hrvatske godine 1942. postaje član Saveza komunističke omladine Jugoslavije (SKOJ). Od 1943. se priključio jugoslovenskim partizanima i učestvovao u Narodnooslobodilačkoj borbi u sklopu partizanskih sanitetskih jedinica. [2]
Rad na filmu[uredi | uredi izvor]
Nakon rata, Mimica je nastavio studiranje medicine, ali uporedo piše književne i filmske kritike. Filmsku karijeru započinje 1950. godine kada je postao direktor studija Jadran filma. Međutim, dve godine kasnije, Mimica je napustio ovu filmsku kompaniju zbog neslaganja s njenim kreativnim konceptima. Njegov debi kao nezavisnog reditelja i scenariste je film „U Oluji” (1952.). U drugoj polovini 1950-ih Mimica je postao zainteresovan za animirane filmove i postao je jedan od vodećih direktora Zagrebačke škole animiranog filma i napravio je nekoliko značajnih ostvarenja.[3] Godine 1960. Mimica se povukao iz svere animiranog filma (iako je njegov poslednji posao u animaciji bio film „Vatrogasci” (1971.)) i vratio se igranim filmovima, od kojih su najpoznatiji nagrađivani „Prometej s ostrva Viševice”, „Seljačka buna” i poslednje ostvarenje „Banović Strahinja”.[4] 1961. godine zajedno sa italijanskim kolegama ekranizuje istorijsku dramu „Sulejman Osvajač”. Film „Prometej s ostrva Viševice” dobio je u Puli 1965. godine Zlatnu arenu za film (ex aequo) i specijalnu nagradu na IV Moskovskom međunarodnom filmskom festivalu. [5] Za film „Ponedeljak ili utorak” Mimica je osvojio Zlatnu Arenu za najbolju režiju. Potom se vratio tradicionalnim filmovima i prvi od njih je „Događaj” (1969). Sledećim filmom „Hranjenik” (1970) ponovo vraća gledaoce na temu Drugog svetskog rata. Razmišljajući o dešavanjima u koncentracionom logoru Mimica je pokušao da analizira suštinu totalitarizma u konkretnoj istorijskoj situaciji i zlo kao jedan od aspekata ljudske prirode. [6] Nakon toga Mimica je napravio još nekoliko filmova od kojih su najvažniji „Seljačka buna 1573.” (1975.) koji prikazuje kako su seljaci na severu današnje Hrvatske i susednim područjima današnje Slavonije, izmučeni zlostavljanjem i iskorišćavanjem od strane lokalnih feudalaca poput okrutnog Franje Tahija, podigli ustanak krajem XVI veka i film „Banović Strahinja” (1981.) snimljen po motivima srpske narodne pesme Banović Strahinja. [7] Scenario za film je napisao u saradnji sa Aleksandrom Sašom Petrovićem. [8] 2001. godine na filmskom festivalu u Puli Mimica je dobio nagradu za doprinos kinematografiji tokom svoje karijere. [9]
Privatni život[uredi | uredi izvor]
Otac je holivudskog režisera Sergije Mimice.
Filmografija (rediteljska)[uredi | uredi izvor]
- „Banović Strahinja” (1981.),
- „Poslednji podvig diverzanta Oblaka” (1978.),
- „Seljačka buna 1573.” (1975.),
- „Makedonskiot del od pekolot” (1971.),
- „Vatrogasci” (1971.),
- „Hranjenik” (1970.),
- „Događaj” (1969.),
- „Kaja, ubiću te!” (1967.),
- „Ponedeljak ili utorak” (1966.),
- „Prometej s otoka Viševice” (1964.),
- „Ženidba gospodina Marcipana” (1963.),
- „Tifusari” (1963.),
- „Telefon” (1962.),
- „Mala kronika” (1962.),
- „Sulejman Osvajač” (1961.),
- „Perpetuum mobile ltd” (1961.),
- „Jubilej gospodina Ikla” (1955.).
Scenariji[uredi | uredi izvor]
- „Banović Strahinja” (1981.),
- „Poslednji podvig diverzanta Oblaka” (1978.),
- „Seljačka buna 1573.” (1975.),
- „Makedonskiot del od pekolot” (1971.),
- „Vatrogasci” (1971.),
- „Pozivnica” (1970.),
- „Događaj” (1969.),
- „Kaja, ubiću te!” (1967.),
- „Ponedeljak ili utorak” (1966.),
- „Prometej s ostrva Viševice” (1964.),
- „Tifusari” (1963.),
- „Ženidba gospodina Marcipana” (1963.),
- „Telefon” (1962.),
- „Perpetuum mobile ltd” (1961.),
- „Sulejman Osvajač” (1961.),
- „Inspektor se vratio kući” (1959.),
- „Jaje” (1959.),
- „Kod fotografa” (1959.),
- „Srećan kraj” (1958.),
- „Samac” (1958.),
- „Kauboj Džimi” (1957.),
- „U Oluji” (1952.)
Producentska ostvarenja[uredi | uredi izvor]
- „Telefon” (1962.),
- „Sulejman Osvajač” (1961.),
Spoljne veze[uredi | uredi izvor]
Hrvatski filmski letopis https://www.hrstud.unizg.hr/_download/repository/Radic%3A_Filmovi_Vatroslava_Mimice.pdf
reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „Balkanskie filьmы v sovetskom prokate”. Pristupljeno 2. 7. 2015.
- ^ Harton, Andrew James. „Kinoeye”. Pristupljeno 14. 10. 2017.
- ^ „Animirani filmovi: Vatroslav Mimica”. matica.hr. Pristupljeno 14. 10. 2017.
- ^ „Filmovi Vatroslava Mimice”. imdb.
- ^ „Filmski leksikon”. film.lzmk.hr.
- ^ Harton, Andrew James. „Kinoeye”. Pristupljeno 14. 10. 2017.
- ^ „Vatroslav Mimica, reditelj "Banović Strahinje"”. RTV revija. novembar 1980. Pristupljeno 14. 10. 2017.
- ^ „Aleksandar Petrović”. aleksandarpetrovic.
- ^ „Pulski filmski festival”. arhiv.pulafilmfestival. Pristupljeno 14. 10. 2017.