Pređi na sadržaj

Korisnik:Boškić/pesak

S Vikipedije, slobodne enciklopedije


PODZEMNA DRENAŽA POLjOPRIVREDNOG ZEMLjIŠTA[uredi | uredi izvor]


Drenaža zemljišta je hidrodinamička modifikacija prirodnih uslova ravnoteže vode koja saturiše ili potpuno ispunjava zemljinu poroznu sredinu. Navedene modifikacije obično se favorizuju u cilju oslobađanja određenog sloja zemljišta od štetnog viška vode.

Drenažni radovi su: integralni deo opšteg hidrouličkog uređenja zemljišta i prvenstveno se odnose na radove intezivne zaštite proizvodnog zemljišta.
Zavisno od uslova, drenaža zemljišta moše biti viđena u funkciji kultura, fizičkih osobina zemljišta ili u funkciji pojave zaslanjivanja.
Tehnika izgradnje drenažnih sistema zasniva se na dva osnovna sistema:

  1. Na otvorenim kanalima, takođe nazvanim otvorena ili površinska drenaža, kojom se sakuplja i odvodi, kako voda od površinskog slivanja, tako i podzemna, gravitaciona voda do određene dubine zemljišta.
  2. Na podzemnoj drenaži kojom se sakuplja i odvodi voda od kiše i navodnjavanja. To je gravitaciona ili voda koja slobodno cirkuliše u zemljištu.

Izbor tipa drenaže[uredi | uredi izvor]

Izbor tipa drenaže i dimenzioniranje odgovarajućih objekata, sa eventualnim morfološkim uređenjem zemljišta, zavisi od:

  1. Agronomski faktori: fizičke i hemijske osobine zemljišta (dubina i stratifikacija zemljišnog sloja, mehanički sastav, struktura, poroznost, eventualna zaslanjenost ili alkalitet).
  2. Kulture: gajenje, ili uvođenje u kulturu novih biljnih vrsta (vegetacioni ciklus, karakteristike korenovog sistema i slišno).
  3. Klima: padavine (režim i intenzitet), temperaturni uslovi, evapotranspiracija, vodni bilansi.
  4. Hidro-pedološki faktori: Hidroulički konduktivitet i brzina inflitracije vode u zemljištu, kapilarne pojave, nivo vlažnosti zemljišta.
  5. Topografija terena (pad i orijentacija terena)
  6. Hidrografija: prirodni i postojeći kanali.
  7. Za određivanje najvažnijih hidroloških i hidrouličkih parametara za svaku teritoriju neophodno je poznavati:
  • Maksimalno dopušteno trajanje saturisanosti zemljišta vodom u toku različitih perioda godine
  • Osobine plitkih podzemnih voda, u pogleduprostora u kojem se pojavljuju, njihove fluktuacije u toku godine i u pogledu uticaja na kulture i samo zemljište na različitim dubinama.

Studija cirkulacije-oticanja vode u saturisanom zemljištu prema kanalima i cevastim drenovima i određivanje recipročnog rastojanja između ovih, zasnivaju se na iѕvesnim fundamentalnim postavkama, od kojih se izdvajaju:

  1. Režim permanentnog oticanja odnosno oticanje u uslovima ravnoteže između priliva vode u zemljište i njenog oticanja prema drenažnoj mreži (slučaj višednevnih kiša slabog inteziteta), i to:
  • Oticanje kroz zemljište ujednačenog hidrauličkog konduktiviteta (homogeno zemljište),
  • Oticanje kroz slojeve zemljišta heterogenog konduktiviteta
  1. Promenljivi režim oticanja, odnosno oticanje u uslovima neuravnoteženosti između priliva i oticanja vode (slučaj kratkih kiša-pljuskova visokog intenziteta).

U suštini, drenažom zemljišta teži se ostvarenju sledećeg cilja: spuštanje nivoa vode za određenu visinu i evakuaciju odgovarajućeg karakterističnog protoka uslovljenog kišom ili navodnjavanjem.
Veličina karakterističnog protoka ne zavisi samo od inteziteta i ukupne količine padavina, već i od stanja vlažnosti zemljišta u momentu oticanja prema podzemnoj vodi, kao i od samog površinskog slivanja.
U zonama umerene klime, gde intezitet nije izrazito visok, karakterističan protok varira između 0,8 i 1,2 1/s*ha srednji intezitet kritičnih kiša od oko 7-10mm/dan u primorskoj, mediteranskoj i subtropskim zonama, karakterističan protok može da dostigne vrednost i od 1,5 do 4 l/s*h.