Pređi na sadržaj

Korisnik:Milan Jovic 14/pesak

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Pagani Automobili S.p.A.
privatno
Industrijaautomobilska
Osnovano1992.
OsnivačiOrasio Pagani
SedišteSan Čezario sul Panaro, Italija
Rukovodioci
Orasio Pagani (predsednik)
Proizvodihiperautomobili
Profit€ 114,382,997 (2021)[1]
VlasnikOrasio Pagani
Broj zaposlenih
162 (2023)[1]
Veb-sajtpagani.com

Pagani Automobili S.p.A. (koji se obično naziva Pagani) je italijanski proizvođač hiperautomobila i komponenti od ugljeničnih vlakana. Kompaniju je 1992. godine osnovao argentinac-italijanac Orasio Pagani sa sedištem u San Čezariju, blizu Modene, Italija.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Orasio Pagani, koji je ranije kreirao i upravljao Lamborginijevim odeljenjem za kompozite, osnovao je Pagani Kompozite riserč (eng. Pagani Composite Research) 1988. Ova nova kompanija je radila sa Lamborginijem na brojnim projektima, uključujući restilizaciju Lamborginijevog Kauntač 25. Aniversari (eng. Lamborghini Countach 25th Anniversary), dizajn Lamborgini LM002, i automobil Diablo. Krajem 1980-ih, Pagani je počeo da dizajnira sopstveni automobil, tada nazvan "C8 projekat".[2] Pagani je planirao da C8 preimenuje u "Fanhio F1" u čast svog prijatelja, petostrukog argentinskog šampiona Formule 1, Huana Manuela Fanhija.[3]

Godine 1991. Pagani je osnovao Modena Dizajn (eng. Modena Design) kako bi zadovoljio sve veću potražnju za njegovim uslugama dizajna, inženjeringa i izrade prototipa. Godine 1992. započeo je izgradnju prototipa Fanhio F1, a do 1993. godine automobil je bio testiran u aerotunelu u Dalari sa pozitivnim rezultatima. Godine 1994. Mercedes-Benz je pristao da Paganiju isporuči V12 motore. Cena ovih automobila je ukupno 2,3 miliona dolara.[4][5]

Konačni automobil je nazvan Zonda C12, prvi u liniji Zonda (ime Fanhio F1 je izbačeno iz poštovanja prema Fanghiju, koji je umro 1995.). Prvi put je predstavljen na Salonu automobila u Ženevi 1999. godine.[6]

Pagani je 2005. objavio da planira da utrostruči svoju proizvodnju u naredne tri godine i da uđe na američko tržište 2007. Dana 30. juna 2010. Pagani je postavio novi rekord za automobile zasnovane na proizvodnji koji koriste Pagani Zonda R i završavaju Nirburgring za 6:47, pobedivši Ferari 599XX.[7]

Pagani Zonda[uredi | uredi izvor]

Pagani Zonda C12

Paganijev prvi model, Zonda, pokreće srednje postavljen DOHC V12 motor koji proizvodi Mercedes-Benzova AMG divizija.[8] Dizajn automobila inspirisan je mlaznim borbenim avionima i poznatim automobilima Sauber-Mercedes Silver Arov grupe C (eng. Sauber Mercedes Silver Arrow), i ima nekoliko jedinstvenih dizajnerskih elemenata, uključujući kružni izduvni sistem sa četiri cevi.

Zondin proizvodni ciklus završio se sa Zonda HP Barketa (ital. Zona HP Barchetta). Proizvedena su samo tri, a jedna jedinica je zadržana za ličnu kolekciju Orasija Paganija, a druge dve koštaju 15 miliona američkih dolara.

  • Zonda[9]
    • C12 6.0 L (5.987 ccm)
    • C12 S 7.0 L (7.010 ccm)
    • C12 S 7.3 L (7.291 ccm)
    • C12 S Roudster (eng. Roadster)
    • GR (trkački automobil)
  • Zonda F[10]
    • Zonda Roudster F
    • Zonda F Klabsport (eng. Clubsport)
    • Zonda Roudster F Klabsport (eng. Roadster F Clubsport)

Zonda Ćinkve[uredi | uredi izvor]

Pagani je najavio varijantu Zonda pod nazivom "Cinque" koja je predstavljena kao model iz 2009. Ćinkve je baziran na Zonda R (trkačkom modelu), ali ima novi Mercedes-Benz M297 V12 motor od 669 konjskih snaga (499 kW), aktivnu aerodinamiku i elemente eksterijera od novorazvijenog materijala „karbonsko-titanijumsko vlakno“, nazvano "Karbotanijum" koji je jači i lakši od tipičnih karbonskih vlakana. Proizvedeno je samo pet i svi su unapred prodati.[11]

Pagani je najavio Zonda Ćinkve Roudster u julu 2009. godine, od kojih je proizvedeno samo pet. Roudster koristi isti Mercedes-Benzov M297 V12 motor kao i kupe verzija, ali je olakšan i ojačan kako bi automobil ostao čvrst. I kupe i roudster ubrzavaju od 0-100 km/h za 3,4 sekunde, 0-200 km/h za 9,6 sekundi i imaju najveću brzinu od 349 km/h. Ćinkve koristi karbonsko-keramičke kočnice iz Bremba. Oni pomažu u usporavanju automobila od 100 do 0 km/h za 3,1 sekundu. Maksimalno bočno ubrzanje je 1,45 g sa drumskim gumama. Automobil proizvodi 750 kg potisne sile pri 300 km/h.[12]

Zonda Trikolore[uredi | uredi izvor]

Na sajmu automobila u Ženevi 2010. Pagani je najavio ekskluzivnu Zonda Trikolore, napravljenu u čast 50. godišnjice Freće Trikolori (ital. Frecce Tricolori), akrobatske eskadrile italijanskog vazduhoplovstva.[13] Prvobitno zamišljeno da bude ograničeno na jedan automobil, na kraju su proizvedena tri. Trikolore je zasnovan na vrhunskoj specifikaciji Zonda Ćinkve, izgrađenoj na šasiji od karbonskog titanijuma sa sekvencijalnim menjačem i titanijumskim izduvnim sistemima. Srednje montiran 7.3 litarski M297 V12 motor proizvodi 661 konjskih snaga (493 kW), što pomaže automobilu da postigne maksimalnu brzinu od 349 km/h i ubrzanje od 0-100 km/h od 3,2 sekunde.[14]

Ostale varijante[uredi | uredi izvor]

  • Zonda R[15]
  • Zonda Revolušn (ital. Revolucion)[16]
  • Zonda HP Barketa (ital. Barchetta)[17]

Jedinstvene varijante[uredi | uredi izvor]

  • 2004 C12 2 Monza (automobil na stazi baziran na GR) – naručio King Moka
  • 2009 Zonda PS (prvobitno bela sa zlatnim kontrastom) – naručio Piter Sajvel
  • 2009 Zonda GJ (goli ugljenik)
  • 2010 Zonda Uno (tirkizna)
  • 2011 Zonda HH (nebesko plava) - naručio programer Dejvid Hajnmejer Henson
  • 2011 Zonda 750 (gola karbonska vlakna sa ružičastim akcentima)
  • 2011 Zonda Rak (žuta)
  • 2011 Zonda Absolut (ital. Absolute) (mat crna)
  • 2011 Zonda 760RS (crna od ugljeničnih vlakana)
  • 2012 Zonda 760LH (ljubičasta) – naručio F1 vozač Luis Hamilton[18]
  • 2012 Zonda 764 Pasione (ital. Passione) (siva/ljubičasta)
  • 2015 Zonda 760 KS
  • 2016 Zonda 760 OLIVER Evolušn (eng. Oliver Evolution)
  • 2017 Zonda Fantazma Evo (ital. Fantasma EVO) (crveni tonirani ugljenik sa prugama italijanske zastave u sredini zajedno sa golim ugljenikom u sredini)
  • 2018 Zonda Rivijera (ital. Riviera) (snežno bela sa golim karbonom u sredini i plavim akcentima).

Pagani Vajra[uredi | uredi izvor]

Pagani Vajra

Pagani Vajra, naslednik Pagani Zonde, prvobitno je objavljen putem interneta u saopštenju za javnost 25. januara 2011. Zvanično je predstavljen na Salonu automobila u Ženevi 2011. godine. Auto je dobio ime po bogu vetra Inka, Vajra-tata. Motor je 6,0-litarski M158 V12 motor iz Mercedes-AMG-a koji uz pomoć dve turbine proizvodi 730 konjskih snaga, tj 544 kW i 1.000 Nm obrtnog momenta. Vajrino telo je napravljeno od karbotanijuma, lagana kompozicija od ugljeničnih vlakana i titanijuma.[19] Vajra je redizajnirana iz temelja, ali deli mnoge vizuelne kvalitete sa svojim prethodnikom. Automobil može da ubrza od 0 do 100 km/h za 3,2 sekunde i ima maksimalnu brzinu od 378 km/h. Proizvedeno je samo 100 jedinica Vajre, a svaka je koštala 1.000.000 funti bez opcija.[20]

Tehničke informacije[uredi | uredi izvor]

  • Motor: 6.0 L Mercedes-AMG M158 tvin-turbo V12
  • Zapremina: 5.980 ccm
  • Snaga: 544 kW, 730 KS pri 5800 o/min
  • Obrtni moment: 1000 Nm pri 2250–4500 o/min
  • Menjač: 7-brzinski sekvencijalni manuelni sa AMT robotskim sistemom uključujući režime vožnje
  • Dužina: 4.605 mm
  • Međuosovinsko rastojanje: 2795 mm
  • Visina: 1169 mm
  • Širina: 2036 mm
  • Suva težina: 1.350 kg
  • Raspodela težine: 44% napred 56% pozadi
  • Koeficijent otpora: .31 do .36 (promenljivo).[21]

Vajra BC[uredi | uredi izvor]

Ekstremna verzija Vajre koja je fokusirana na stazu pod nazivom Vajra BC je predstavljena na Salonu automobila u Ženevi 2016. Vajra BC je dobila ime po pokojnom Beniju Kajoli (ital. Benny Caiola), prijatelju Orasija Paganija i prvom Paganijevom kupcu. Vajra BC ima poboljšanu verziju standardnog Vajrinog motora, koji proizvodi 754 konjskih snaga (562 kW) i 1.000 Nm obrtnog momenta.[22] Težina je smanjena za 132 kg na samo 1.218 kg, zahvaljujući upotrebi potpuno novog materijala zvanog "Karbon-Trijaks" (eng. Carbon triax) za koji Pagani tvrdi da je 50% lakši i 20% jači nego obična karbonska vlakna, što daje automobilu odnos snage i težine od 1,62 kg po konjskoj snazi. Vajra BC koristi lagani izduvni sistem od titanijuma, nove felne od aluminijumske legure i ogoljenu unutrašnjost. Gume su Pireli P-Ziro korsa (eng. Pireli P Zero Corsa) koje sadrže 12 različitih gumenih smeša, a vešanje i poluge su napravljene od aluminijuma vazduhoplovnog kvaliteta, poznatog kao Avional. Vajra BC takođe ima novi prednji branik sa prednjim razdelnikom i krilima, dublje bočne pragove i difuzor vazduha koji se proteže celom širinom zadnjeg branika zajedno sa velikim zadnjim krilom. Automobil koristi ekstrak (eng. Xtrac) 7-brzinski sekvencijalni ručni menjač i ima elektro-hidraulički sistem za aktiviranje. Pagani se opredelio za menjač sa jednim kvačilom jer je lakši 40% manje od menjača sa dvostrukim kvačilom.[23][24]

Napravljeno je 30 jedinica Vajre BC, uprkos Paganijevoj tvrdnji da je model ograničen na 20 jedinica. Svaka jedinica košta više od 2,1 miliona evra. Kasnije, Pagani je predstavio Vajra Roudster BC i proizveo 40 jedinica.[25]

Vajra Roudster[uredi | uredi izvor]

Nakon 2 godine razvoja, Vajra Roadster je zvanično predstavljen na Salonu automobila u Ženevi 2017.[26]

Dizajn automobila je pretrpeo nekoliko promena, od kojih je najuočljivija bila na zadnjoj strani, sa ažuriranim fiksnim preklopima nalik na kapke koji su se nastavili sa dizajnom i na kraju završili na zadnjim svetlima. Ventilacioni otvori su uključeni na zadnjem poklopcu motora za efikasno hlađenje motora, a točkovi su ažurirani posebno za automobil zajedno sa gumama Pireli P-Ziro, zajedno sa dodatkom spojlera na prednjoj strani. Automobil ima konvencionalna vrata umesto vrata sa galebovim krilom koja se koriste u kupeu jer se takva vrata ne mogu ugraditi u automobil sa otvorenim krovom. Automobil ima isti tvin-turbo V12 motor kao i kupe, ali sa snagom nadograđenom na 754 KS (562 kW pri 6.200 o/min i 1.000 Nm obrtnog momenta pri 2.400 o/min. Snaga se prenosi na zadnje točkove preko ekstrak 7-brzinskog sekvencijalnog manuelnog menjača koji je 40% lakši od svog kupe modela. Automobil je konstruisan od materijala koji je razvio Pagani pod nazivom „karbon trijaks“, koji je kombinacija staklenih vlakana sa tri osovine i ugljeničnih vlakana. Ovo je omogućilo automobilu da bude 70 kg (154 lakši od svog kupe modela, za ukupno 1.280 kg, što ga čini prvim roudsterom lakšim od kupea. Proizvedeno je samo 100 komada, a svi su prodati i pre završetka proizvodnje.[27]

Pagani je rekao da automobil može da ubrza pri 1,8 G.[28]

Jedinstvene varijante[uredi | uredi izvor]

Nastavljajući svoju tradiciju sa Zondom, Pagani je proizveo nekoliko Vajra po meri.

  • Vajra Karbon izdanje (goli karbonski eksterijer)
  • Vajra Belo izdanje (snežno bela spoljašnjost sa delovima od ugljeničnih vlakana)
  • Vajra La Monza Lisa (goli karbonski eksterijer sa trobojnim prugama, inspirisan Zonda R) – naručio Kris Sing
  • Vajra 730 S Da Vinči (zatamnjena plava karbonska spoljašnjost sa zlatnim akcentima i točkovima, inspirisana Zonda trobojnim) – originalno naručio Alehandro Salomon
  • Vajra BC Kingtazma (zatamnjena crveno karbonska spoljašnjost sa trobojnim prugama i zlatnim krunama ispod dva zadnja zakrilca sa krovnim poklopcem)
  • Vajra Pearl (zatamnjena plava karbonska spoljašnjost sa podeljenim zadnjim krilom inspirisanim Zonda C12 i krovom inspirisanim Zonda Ćinkve)
  • Vajra Dinastia (tri specijalna izdanja automobila po meri proizvedena za kinesko tržište inspirisana kineskim tradicijama)
  • Vajra II Ultimo (Poslednji Pagani Vajra kupe sa opcionim paketom "pacchetto tempesta aero", zajedno sa krovnim poklopcem po meri i zadnjim krilom sa farbanjem inspirisanim F1 bolidom vozača Formule 1 Luisa Hamiltona)
  • Vajra Hermes izdanje (1 od 1 prilagođenih Pagani Vajra ručno napravljenih sa detaljima unutrašnjosti i spolja od strane Hermesa. [29]Automobil je u vlasništvu i delimično ga je prilagodio iransko-američki preduzetnik Mani Košbin)
  • Vajra Pieagoni TPG (crno-beli karbonski eksterijer) naručio je prodavac satova iz Dalasa i kolekcionar automobila.
  • Vajra Kodalunga (1 od 5 Longtejl verzija Vajre)[30]

Pagani Utopija[uredi | uredi izvor]

Pagani Utopia

Naslednik Vajre, nazvan Utopija, otkriven je 12. septembra 2022. Ukupno je planirano 99 primeraka zatvorenog kupe modela sa mogućim otvorenim i trkačkim varijantama.[31] Svih 99 kupea je već dodeljeno kupcima. Prvi automobil je isporučen u oktobru 2023. godine.[32][33] Utopija koristi isti M158 12V motor sa dvostrukim turbo punjačem kao Vajra, koji je dizajnirao i napravio Mercedes-AMG, ali je nadograđen da sada proizvodi 852 konjskih snaga (635 kW) pri 6000 o/min i 1100 Nm) obrtnog momenta dostupnog između 2800 i 5900 o/min. Pagani je u partnerstvu sa Ekstrakom razvio 7-brzinski menjač koji će biti postavljen poprečno i dostupan je kao čisto ručni ili automatski manuelni i uparen sa elektro-mehaničkim diferencijalom pomoću trostrukog kvačila.[34]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b „DATI DELLA SOCIETÀ - HORACIO PAGANI S.P.A.”. ufficio camerale (na jeziku: italijanski). Italy. Arhivirano iz originala 2023-04-08. g. Pristupljeno 2023-09-03. 
  2. ^ Marušić, Željko (2021-11-10). „Horacio Raul Pagani, osnivač kultne tvrtke Pagani, rođen 10. studenog 1955.”. Autoportal.hr (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-05-20. 
  3. ^ „History | Pagani”. Pagani. 
  4. ^ „Modena Design arises and Zonda is taking shape.”. Pagani. 
  5. ^ designboom, matthew burgos | (2022-09-15). „hypercar ‘pagani utopia V12’ delivers 864 bhp & 1100 Nm torque by mercedes-AMG biturbo”. designboom | architecture & design magazine (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-05-20. 
  6. ^ „1999 Pagani Zonda C12: Supercar Sunday”. motor1. 
  7. ^ „Pagani Automobili | News | Nurburgring record Zonda R”. web.archive.org. 2017-02-02. Pristupljeno 2024-05-20. 
  8. ^ Platiša, Đorđe (2019-08-28). „Pagani nastavlja da koristi V12 motore za svoje automobile”. Auto Republika (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2024-05-20. 
  9. ^ „Pagani Zonda: The Ultimate Guide”. Supercars.net (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-05-20. 
  10. ^ „Zonda F | Pagani” (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-05-20. 
  11. ^ „Pagani Zonda Cinque”. web.archive.org. 2012-02-14. Pristupljeno 2024-05-20. 
  12. ^ „Pagani News, Reviews, and Overview on Automoblog”. www.automoblog.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-05-20. 
  13. ^ „italiaspeed.com: 80th Geneva Motor Show 2010”. www.italiaspeed.com. Pristupljeno 2024-05-20. 
  14. ^ D, Nick (2016-04-24). „2010 Pagani Zonda Tricolore (Ultimate Guide)”. Supercars.net (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-05-20. 
  15. ^ „Zonda R | Pagani” (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-05-20. 
  16. ^ „Zonda Revolución | Pagani” (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-05-20. 
  17. ^ „Zonda HP Barchetta | Pagani” (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-05-20. 
  18. ^ Platiša, Đorđe (2019-08-28). „Pagani nastavlja da koristi V12 motore za svoje automobile”. Auto Republika (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2024-05-20. 
  19. ^ „2011 Pagani Huayra specifications, technical data, performance”. www.carfolio.com. Pristupljeno 2024-05-20. 
  20. ^ „Pagani Huayra”. 
  21. ^ Jay Leno's Garage (2012-04-25), Pagani Huayra - Jay Leno's Garage, Pristupljeno 2024-05-20 
  22. ^ „Pagani Huayra BC review lighter, more powerful, faster Look out, LaFerrari!”. evo (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-05-20. 
  23. ^ „Huayra BC | Pagani” (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-05-20. 
  24. ^ „Pagani Huayra Roadster BC First Drive: When Too Much Is Just Right”. 
  25. ^ „First drive: the hardcore Pagani Huayra BC | Top Gear”. web.archive.org. 2016-12-29. Pristupljeno 2024-05-20. 
  26. ^ „Geneva 2017: Pagani Huayra Roadster”. 
  27. ^ Adams, Lawrence (2017-03-07). „Geneva 2017: Pagani Huayra Roadster - GTspirit” (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-05-20. 
  28. ^ Barlow, Jason (2017-03-06). „The Pagani Huayra Roadster pulls a record-breaking 1.8G”. British GQ (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-05-20. 
  29. ^ Group, Mini STUDIO Publishing. „Pagani Huayra Hermes Edition”. Auto Exclusive (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2024-05-20. 
  30. ^ „The Pagani Huayra Codalunga Is an Ultra-Limited $7.4 Million Long-Tail Edition”. 
  31. ^ Platiša, Đorđe (2022-04-29). „Glasina - naslednik Paganijeve Huayre stiže u septembru!”. Auto Republika (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2024-05-20. 
  32. ^ Kelshikar, Tushar (2023-10-06). „First customer Pagani Utopia delivered; calls Monaco its home”. The Supercar Blog (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-05-20. 
  33. ^ „Pagani Utopia bucks hybrid trend”. 
  34. ^ „Pagani Utopia Contents” (PDF). 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Morelli, Roberto; Racca, Hugo (2010). Pagani: The Story of a Dream. Fidenza: Edizioni Arteimmagine. ISBN 978-88-905083-1-8. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]