Korisnik:Milansamja/pesak

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Mel Gibson (engl. Mel Columcille Gerard Gibson; Pikskil, 3. januar 1956) američko-australijski je filmski glumac, režiser i producent. Proslavio se filmovima Pobesneli Maks i Smrtonosno oružje, a kasnije i filmom Hrabro srce za koji je dobio brojne nagrade.

Rani život[uredi | uredi izvor]

Gibson je rođen u Pikskilu,Njujork kao šesti od jedanaestoro dece, i kao drugi sin Hatona Gibsona, pisca. Njegova majka Ana Rajli je rođena u SAD-u u porodici irskih migranata.[1] Nakon što je Gibsonov otac osvojio televizijsku nagradu Žiopardi! (Izazov), 1968, iz protesta protiv Vijetnamskog rata, porodica se preselila u Australiju. Otac je, u stvari, bio uplašen da se njegov najstariji sin može mobilizovati, i bio je ubeđen da su promene u američkom društvu bile nemoralne.[2]

Karijera[uredi | uredi izvor]

Pregled[uredi | uredi izvor]

Gibson je dobijao prilično pozitivne kritike od filmskih kritičara kada je prvi put ušao u svet filma, čak je bio i upoređivan sa nekoliko klasičnih filmskih zvezda. Godine 1982. Vinsent Kenbi napisao je: "Gospodin Gibson se seća mladog Stiva Mekvina ... Ne mogu da definišem " kvalitet zvezde ", ali šta god da je to, gospodin Gibson to ima u sebi".[3] Gibsonove uloge u seriji filmova "Pobesneli Maks" i "Smrtonosno oružje" donele su mu naziv "akcioni heroj".[4] Kasnije je Gibson proširen na različite glumačke projekte, uključujući i drame poput "Hamleta".Oprobao se i na poljima van glume kao producent i direktor sa: Čovek bez lica, 1993; Hrabro srce, 1995; Stradanje Hristovo, 2004. godine; i Apokalipsa, 2006. Žes Kejžl je uporedio Gibsona sa Keri Grantom, Šon Konerijem i Robertom Redfordom.[5] Koneri je jednom nagovestio da bi Gibson trebalo da igra sledećeg Džejmsa Bonda. Gibson je odbio ulogu.[6]

Pozornica[uredi | uredi izvor]

Gibson je studirao na Nacionalnom institutu dramske umetnosti (NIDA) u Sidneju. Studenti na NIDA su klasično obučavani u britanskoj teatarskoj tradiciji, a ne u pripremi za Filmove. Kao učenici, Gibson i glumica Judi Dejvis odigrali su uloge u Romeu i Juliji, a Gibson je igrao ulogu kraljice Titanije u eksperimentalnoj produkciji Midnajts samernajt drim. Posle diplomiranja 1977, Gibson je odmah počeo raditi na snimanju Pobesnelog Maksa, ali nastavio je da radi kao scenski glumac i pridružio se Državnom pozorišnom društvu Južne Australije u Adelejdu. Najnovija pozorišna predstava Gibsona, nasuprot Sisi Spejsek-u, bila je 1993. produkcija Lav Letersa od strane A. R. Garni, u Teluridu, Kolorado.[7]

Australijska televizija i film[uredi | uredi izvor]

Za vreme dok je bio student u NIDA-u, Gibson je napravio svoj debi u 1977 filmu Letnji grad, za koji je plaćen 400 dolara.[8] Gibson je zatim igrao glavnog lika u filmu Pobesneli Maks (1979). Za ovu ulogu je plaćen 15.000 dolara. Ubrzo nakon pravljenja filma, napravio je sezonu sa Saut Austrejlijan teatar kompani. Posle Pobesnelog Maksa, Gibson je takođe igrao mentalno zaostao mladić u filmu Tim.[9] Tokom ovog perioda, Gibson se pojavio i kao gost u australijskim televizijskim serijama. On se pojavio u seriji Salivens kao pomorski poručnik Rej Henderson,[10] u policijskoj seriji Kap šop, i u pilot epizodi serije "Kazna" koja je proizvedena 1980, prikazana 1981.[11]

Gibson je glumio u filmu čija se radnja održava u Drugom svetskom ratu, Atek Fors Z, koji nije pušten u javnost do 1982. godine kada je Gibson postao veća zvezda. Režiser Peter Veir je postavio Gibsona za jednog od vodećih glumaca u kritički priznatoj drami Galipolje iz Prvog svetskog rata, u kojem dobija ulogu za najboljeg glumca iz Australijskog filmskog instituta. Film Galipolje je takođe pomogao Gibsonu da dobije reputaciju ozbiljnog, svestranog glumca. Nastavak Poludeli Maks 2 bio je njegov prvi hit u Americi (objavljen kao Roud Vorior). Godine 1982. Gibson je ponovo privukao kritike u romantičnom trileru Petera Veir-a "Godina življenja opasno". Nakon jednogodišnje pauze od filma koja je počela nakon rođenja njegovih sinova blizanca, Gibson je preuzeo ulogu Kristijana Flečera u Bauntiju 1984. godine. Gibson je prvi put zaradio milion dolara u filmu Pobesneli Maks ispod grmljavine 1985. godine.[12]

Holivud[uredi | uredi izvor]

Rane Holivudske godine[uredi | uredi izvor]

Prvi američki film Mela Gibsona bio je Reka Marka Ridela iz 1984. godine, u kojoj su on i Sisi Spejsek igrali siromašne farmere iz Tenesija. Gibson je zatim glumio u gotičkoj romansiji gospođa Sofel za australijskog reditelja Žiliana Armstronga. Godine 1985., nakon što je radio na četiri filma za redom, Gibson je proveo skoro dve godine na svojoj australijskoj stočnoj farmi.[13] Vratio se u ulogu Martina Rigsa u Smrtonosnom oružju, filmu koji je pomogao u cementiranju svog statusa kao vodećeg čoveka u Hollivoodu.[14] Sledeći film Gibsona je bio Tekila Sanrajz Roberta Tovnija, a zatim 1989. godine, Smrtonosno oružje 2.

1990-te[uredi | uredi izvor]

Tokom devedesetih, Gibson je naizmenično radio između komercijalnih i ličnih projekata. Njegovi filmovi u prvoj polovini decenije bili su Zauvek mlad, Smrtonosno oružje 3, Maverik i Hrabro srce. Zatim je glumio u Ranzom, Teorija zavere, Smrtonosno oružje 4 i Naplata.

Filmski rad[uredi | uredi izvor]

Pobesneli Maks[uredi | uredi izvor]

Gibson je dobio svoju probojnu ulogu čoveka koji je preživeo apokalipsu u Pobesnelom Maksu Džordža Milera. Nezavisno finansiran blokbaster pomogao je da postane međunarodna zvezda. Originalni film pojavio je dva nastavka: Pobesneli Maks 2 (poznat u Severnoj Americi kao Ratnik sa ulice) i Pobesneli Maks 3. Četvrti film, Pobesneli Maks: Fjuri Roud (2015), napravljen je sa Tom Hardijem u glavnoj ulozi. [15]

Smrtonosno oružje[uredi | uredi izvor]

Gibson se preselio u više mejnstrim komercijalne filmove sa popularnom akcijskom komedijom serije Smrtonosno oružje, koja je počela sa originalom iz 1987. godine. U filmovima je igrao detektiv LAPD-a Martina Rigsa, veterana Vijetnama sa smrtnom željom i naklonjenošću za nasilje i pištolj. U filmovima je partner sa rezervisanim porodičnim čovekom pod imenom Rožer Murtag (Dani Glover), a počevši od drugog filma, pridružio im se i hiperaktivni informator pod nazivom Leo Gec (Žo Peski). Nakon uspeha Smrtonosnog oružja, režiser Ričard Doner i glavni glumac ponovo su obradovali publiku u tri nastavka, Smrtonosno oružje 2 (1989), Smrtonosno oružje 3 (1993) i Smrtonosno oružje 4 (1998). [16]

Privatni život[uredi | uredi izvor]

Gibson se 1980. godine venčao sa Robin Mur, sa kojom je dobio sedmoro dece: Hanu (1980), blizance Edvarda i Kristijana (1982), Vilija (1985), Luisa (1988), Majloa (1990) i Tomija (1999).


Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Mel Gibson će biti nagrađen na ITFA ceremoniji”. Rte. Pristupljeno 7. 6. 2018. 
  2. ^ „Da li je pop katolik?”. Dalas observer. Pristupljeno 7. 6. 2018. 
  3. ^ „Pregled filma: Nova lica osvetljavaju film”. Nju Jork Tajms. Pristupljeno 7. 6. 2018. 
  4. ^ „Druga strana Mela”. Tajms. Pristupljeno 7. 6. 2018. 
  5. ^ „Druga strana Mela”. Tajms. Pristupljeno 7. 6. 2018. 
  6. ^ Klarkson, Vensli (1993). Mel Gibson: Živeti opasno. New York: Thunder's Mouth Press. str. 170-171. 
  7. ^ Veler, Robert (17. 7. 1993). Dobrodošli u Telurid - A sad bežite. Asosijejted Pres. 
  8. ^ „Gibson blushes as first screen kiss surfaces”. Sandej tajms (10.7.2005.). Pristupljeno 7. 6. 2018. 
  9. ^ Aterton, Margot (10. 7. 2005). Ilustrovana enciklopedija australijskog šou biznisa. Sanšajn buks. 
  10. ^ Merkado, andri. Super australijske sapunice. Pluto pres australija. 
  11. ^ Merkado, andri. Super australijske sapunice. Pluto pres australija. 
  12. ^ Valdez, Žo (20. 12. 2007). Pobesneli maks ispod grmljavine. 
  13. ^ Moris, Mark. „Mel Gibson: Proud or prejudiced”. Pristupljeno 7. 6. 2018. 
  14. ^ Šon, Adler. „FROM 'MAD MAX' TO HIS INFAMOUS RANT: MEL GIBSON'S HIGHS AND LOWS”. Pristupljeno 7. 6. 2018. 
  15. ^ „Exclusive: Writer-Director George Miller Announces 'Mad Max' As First Game From Creative Alliance With God of War II Director Cory Barlog”. Vejbek Mašin. Pristupljeno 7. 6. 2018. 
  16. ^ „Smrtonosno oružje 4”. Varajeti. Pristupljeno 7. 6. 2018.