Korisnik:Teekee02/pesak2
Potukač je staroengleska elegija koja pripada anglosaksonskoj (staroengleskoj) književnosti. Sastoji se od 115 stihova, a njen autor je nepoznat. Sačuvana je u Ekseterskoj knjizi, rukopisnoj zbirci koja se čuva u biblioteci katedrale u Ekseteru.[1]
Poreklo i naziv dela[uredi | uredi izvor]
Ne zna se precizan datum nastanka ove elegije, ali sigurno je da je nastala pre Ekseterske knjige, čije je vreme nastanka oko 975. godine.[2]
Elegija se na engleskom naziva The Wanderer, a na srpskom se najčešće prevodi kao Potukač, Lutalica. Imenica potukač potiče od glagola potucati se, koji znači tumarati, lutati.
Kompozicija dela[uredi | uredi izvor]
Na osnovu promena iz prvog u treće lice jednine prilikom naracije, Potukač se može podeliti na dva dela:
- Prvi deo, koje izgovara fiktivno ja i koje govori o svojoj sudbini
- Drugi deo, koji sadrži uopštena razmišljanja o životu i prolaznosti
Pored dva dela zasnovana na licu koje govori, u elegiji Potukač izdvajaju se i prolog i epilog, koji sadrže hrišćanske elemente.[3]
Sadržaj dela[uredi | uredi izvor]
Potukač govori o životu nakon što je izgubio svog gospodara. Usamljen i utučen, jedino o čemu razmišlja jesu prošle sreće i period sigurnosti. Često se naglašava sintagma bez doma i bez prijatelja. On više nema nikoga kome bi se obratio i podelio svoju tugu, nakon gubitka gospodara izgubio je svaku blisku osobu u svom životu. Zbog tuge čak i halucinira, priviđaju mu se umrli prijatelji i rodbina. Njegova potraga se završava bezuspešno u ovozemaljskom smislu. Naime, on ne uspeva da pronađe novog ovozemaljskog gospodara, ali ono što pronalazi i što mu predstavlja utehu jeste duhovni, nebeski gospodar – Bog.
Najvažniji motivi[uredi | uredi izvor]
Postoje dva zajednička motiva koja Potukač deli sa ostalim sačuvanim elegijama staroengleske poezije i koja su važna za njihovo razmatranje, a to su:
- Motiv izgnanstva – odnosi se na izgnanstvo u bilo kom smislu, bilo ono ovozemaljsko ili duhovno.
- Motiv sećanja na prošlu sreću i tuga zbog njenog gubitka. Jedini način na koji se to može podneti jeste pomoću misli i nadanja o životu posle smrti, o raju koji predstavlja utočište. Zbog toga pesnika ove pesme možemo označiti i kao hrišćanski pesnik.[3]
Osim njih, još neki od prisutnih motiva jesu:
- Motiv milosti (Božje milosti)
- Motiv sudbine (sudbina koja je predodređena, paganski način shvatanja sudbine)
- Motiv smrti (govori se o smrti gospodara, rodbine i svih bliskih ljudi potukača)
- Motiv usamljenosti (jedno od stanja koje potukača nagoni da traga za kolektivom i novim gospodarom)
- Motiv tuge (osećanje proisteklo iz smrti gospodara)
- Motiv zime (u elegiji ona predstavlja i godišnje doba, doba hladnoće i tame, ali označava i kalendarsku godinu – mnogo zima bi označavalo mnogo godina)
- Motiv sigurnosti (gospodar je oličenje sigurnosti)
Prisutne stilske figure[uredi | uredi izvor]
Neke od najvažnijih stilskih figura u elegiji Potukač jesu:
Kening[uredi | uredi izvor]
Primeri iz dela:
- Blago srca (engl. heart-treasure) – tajna
- Blago grudi (engl. breast-treasure) – duša
- Darovalac zlata (engl. gold-giver) – gospodar
- Dvorana medovine (engl. mead-hall) – gozbena dvorana
Aliteracija[uredi | uredi izvor]
Vrlo prisutna u staroengleskoj verziji ove pesme, ali samo donekle očuvana u modernom engleskom:
Fattered my sadness, homeless and friendless (20. stih)
Uvećao svoju tugu, bez doma i bez prijatelja
Often sorrow and sleep together (40. stih)
Često tuga i san udružene snagom
Katalogizacija[uredi | uredi izvor]
Stihovi 82–86:
Sumorni rat je jednoga
Odveo na daleki put, drugog je orao odneo
Preko pučine sinje, ponekog sivi vuk
Smrti na poklon dao, a jednoga je njegov tužni ratnik
Skrio u pećinu pod zemljom.
Retorsko pitanje[uredi | uredi izvor]
Stihovi 94–97:
Gde ode konj? Gde ode jahač?
Gde ode darovalac blaga?
Kamo nestaše ta mesta gde se slavilo?
Gde su sad gozbe?
Vrsta stiha[uredi | uredi izvor]
Stih elegije Potukač jeste akcenatsko-aliterativni stih. U njemu se nalaze četiri naglašena sloga, a broj nenaglašenih slogova se ne uzima kao uslov za akcenatsko-aliterativni stih. Između drugog i trećeg stiha se nalazi cezura.[4]
Istorijske okolnosti potrebne za razmatranje dela[uredi | uredi izvor]
U doba kada je staroengleska književnost nastajala zaštita i okrilje gospodara bilo je neophodno. Gubitkom gospodara gubila se i sigurnost običnog čoveka. Odnos gospodara i podanika zasnivao se na podaničkoj vernosti. Gospodar je nagrađivao vernost raznim materijalnim dobrima, kao i zaštitničkim stavom prema svojim podanicima.[5]
Literatura[uredi | uredi izvor]
- ^ English literature from the Old English period through the Renaissance. J. E. Luebering (1st ed izd.). New York: Britannica Educational Pub., in association with Rosen Educational Services. 2011. ISBN 978-1-61530-230-7. OCLC 656826789.
- ^ English literature from the Old English period through the Renaissance. J. E. Luebering (1st ed izd.). New York: Britannica Educational Pub., in association with Rosen Educational Services. 2011. ISBN 978-1-61530-230-7. OCLC 656826789.
- ^ a b Dekanić-Jankoski, Sonja. Kritička istorija stare engleske književnosti. Beograd: Filološki fakultet.
- ^ The Norton anthology of English literature. Stephen Greenblatt, M. H. Abrams (9th edition izd.). New York. 2012. ISBN 978-0-393-91247-0. OCLC 760293913.
- ^ editor., Godden, Malcolm, editor. Lapidge, Michael,. The Cambridge companion to Old English literature. ISBN 978-0-521-19332-0. OCLC 930915713.
Dodatna literatura za istraživanje[uredi | uredi izvor]
- http://www.anglo-saxons.net/hwaet/?do=get&type=text&id=Wdr, tekst elegije Potukač i na modernom engleskom i na staroengleskom.
- https://theexeterbook.exeter.ac.uk/, dodatne informacije o Ekseterskoj knjizi