Kosta Hadžiristić

Kosta Hadžiristić
Lični podaci
Datum rođenja	1845.
Datum smrti	1870.

Kosta Hadžiristić (1845 – 1870) bio je trgovac, sakupljač narodnog blaga, dopisnik omladinskih listova i član ilegalne organizacije Ujedinjene omladine srpske u Sarajevu.

Biografija

Kosta Hadžiristić rođen je 1845. godine. Već kao dvadesetogodišnjak Kosta je spadao u onaj broj izraslih srpskih trgovaca u Bosni koji su imali šire prosvetiteljske vidike. Vladislav Skarić ističe njegovu sklonost nauci i pjesništvu koje mu je bilo veća preokupacija od trgovine. To se moglo primjetiti i iz njegovog testamenta načinjenog zbog slabog zdravlja par godina kasnije u kojem je veliki dio svog imetka ostavio za razvoj školstva, srednjeg i visokog, posebno u Sarajevu gdje je želio da se osnuje „Sveučilište”. U svojim spisima Kosta Hadžiristić ostavio je svjedočanstvo o radu ilegalnog odbora Omladine srpske u Sarajevu na osnovu kojeg je Vladimir Ćorović pretpostavljao da su postojala dva društva: starije društvo čije su vođe bili Bogoljub Petranović i Savo Kosanović i mlađe društvo čiji su članovi bili Kosta Hadžiristić, Niko Besarović, Stevo Jelić, Pavo Pavlović, Jovo Rajkovići i Glišo Avakumović. Ćorović pretpostavlja da su razlozi postojanja dvaju društava, starijih i mlađih Omladinaca u Sarajevu bili u nastojanju starijih članova da zaštite mlađe, pa se otuda i ne spominju stariji u rukopisima Koste Hadžiristića. Po običaju ovakvih društava i oni su imali „omladinska” imena: Kosta Hadžiristić je bio „Ćetko Gradanjski”, Niko Besarović „Arisije Sebičić”, a Jovo Rajković „Igumanović”. Jedan od zadataka koji su sebi članovi ovog ilegalnog omladinskog odbora u Sarajevu postavili bilo je priprema po jedne knjige godišnje za koju su sami pisali prigodne književne sastave ili sakupljali različite oblike narodne proze i narodne poezije. Kao i drugi Vukovi sljedbenici iz Bosne i Kosta Hadžiristić se držao njegovih načela o narodnoj tradiciji i jeziku kao najdosljednijem izrazu narodnosti. Poznato je da su članovi Omladine srpske iz Bosne tražili da se Vukove zbirke srpskih narodnih pjesama dobavljaju u Bosnu „po nižoj cijeni” kako bi se preko njih djelotvornije razvijala svest o narodnosti.

Vukov postupak Kosta Hadžiristić je sljedio u mnogo čemu, pa i u opisivanju narodnih običaja Srba u Sarajevu, i u cijeloj Bosni, što je imalo za cilj pobuđivanje nacionalnog osjećanja. Svi njegovi radovi su nacionalno intonirani, ali na dositejevskim prosvetiteljskim i vukovskim narodonosnim terminima. Po uzoru na njih i on pod Srbima podrazumijeva sve južnoslovenske narode koji govore istim jezikom, s tim što ih zbog vjerske različitosti djeli na Srbe „pravoslavne”, Srbe „rimske” i Srbe „muhamedanske” vjere. Tu svoju formulaciju obrazlaže brojnim opisima zajedničke tradicije, a jedan od najočiglednijih, po njegovom ubeđenju, jeste jezik i široka upotreba ćirilice. Kao i drugi članovi Odbora omladine srpske u Sarajevu i Kosta Hadžiristić je zagovarao narodnost,a ne vjeru, tako da je srpske običaje o slavi, Božiću i Vaskrsu ili raznim crkvenim skupovima uvijek posmatrao kao izraze narodnosti. Uzimajući sebi u zadatak da tu staru srpsku kulturu u Bosni predstavi u svoj njenoj „narodnosti”, on zapisuje nazive lokalitata, predanja vezanih za njih, ponajviše za likove Sv. Save i Marka Kraljevića, opisuje narodne nošnje i običaje stanovnika pojedinih krajeva, bilježi sve zanimljivosti vezane za srpske crkve i manastire, njihove freske, umjetnike i stare knjige da bi potvrdio kontinuitet te kulture. Po mišljenju Koste Hadžiristića srpski duh će uvijek čuvati gusle tj. narodna epska poezija kao oblik usmene istorije.

Bibliografija

• Bosanski događajnik
• Iz bosanske prošlosti
• Mala zbirka narodnih pripovedaka
• Mala zbirka narodnih pesama, najviše ženskih

Literatura

• Branko Letić: Srpska i hrvatska književna tradicija u turskom periodu, Institut za književnost, Svjetlost, Sarajevo, 1991.