Kotlenički majdani kamena
Kotlenički majdani kamena rasuti su širom ove planine. Površinsko i majdansko kamenje eksploatisano je na više lokacija: na potesu Papratni do u brdu Gradina između Cvetaka, Miločaja i Trgovišta, u Vranića bašti u Cvetkama, na Andrijinoj kosi u Oplanićima i nad Krunića malom u Guberevcu. Peščar iz nabrojanih majdana gotovo je istovetnog sastava, ali različitih boja.[1]
Svojstva kamena[uredi | uredi izvor]
U pitanju je tvrd i otporan peščar prožet sjajem sićušnih zrnaca belutaka.[1] Po tome što se teško obrađuje, u narodu se naziva „ljutik”. Boja većinom varira između crvenkaste i pepeljaste, ali se javlja i u čitavom spektru različitih tonova. Veoma je sličan kamenu koji se vadi na obližnjoj planini Bukovik.[1]
Upotreba[uredi | uredi izvor]
U prošlosti je najviše je korišćen u građevinarstvu, kao i za izradu santrača, česmi, kamenih pojila itd. Od kotleničkog kamena, a naporedo sa ostrovačkim, izrađivana su nadgrobna obeležja rasuta po padinama od Guncata do Vitanovaca.[1] Danas se ovaj kamen najviše koristi za izradu dekorativnih oplata.
Reference[uredi | uredi izvor]
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Nikolić, Radojko (1998). Kamenoresci narodnog obraza: kamenorezaštvo i kamenoresci zapadne Srbije. Čačak: „Litopapir”.
- Dragićević, Ljubinko M.; Ršumović, Mihailo M. (2008). Konzervacija i restauracija kamena. Beograd: Republički zavod za zaštitu spomenika kulture. ISBN 978-86-80879-72-7.