Konjugovana vakcina

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Konjugovana vakcina poseban je tip savremenih subjediničnih vakcina koje su razvijene s početka 21. veka. Vakcine iz ove grupe nastale su kao rezultat napretka imunologije i razumevanja mehanizama kojim pomoćnički T-limfociti stimulišu B-limfocite da produkuju visokoafinitetna antitela u okviru T-zavisnog humoralnog odgovora.

Princip dejstva ove vakcine zasniva se na tome da se polisaharid patogena (slab imunogeni kod dece) vezuje (konjuguje) za protein drugog patogena (koji je dobar imunogen).

Opšta razmatranja[uredi | uredi izvor]

Kod ovih vrsta vakcina radi se o vakcinama za inkapsulirane bakterije i to pneumokoke,[1] meningokoke i hemofilus influence tip B. Važan faktor virulencije ovih bakterija je kapsula koja se sastoji od polisaharida i koja ima antifagocitna svojstva. Glavni mehanizam odbrane protiv inkapsuliranih bakterija predstavlja T-nezavisan humoralni odgovor.

Kako mala deca do dve godine starosti i osobe bez slezine (splenektomisane osobe) ne mogu da uspostave adekvatan humoralni odgovor na polisaharide i druge T-nezavisne antigene, oni imaju mnogo veći rizik da razviju teške infekcije izazvane ovim vrstama bakterija, uključujući i meningitis i sepsu koje imaju visoku smrtnost ili ostavljaju teške posledice. U tom smislu postojeće subjedinične, polisaharidni vakcine protiv ovih bakterija kod njih nisu dovoljno efikasne.

Taj problem je prevaziđen razvojem konjugovanih vakcina u kojima je polisaharid kapsule ovih bakterija (kao T-nezavisan antigen) vezana (konjugovana) za neki protein koji predstavlja T-zavisni antigen. Kao protein se najčešće koristi difterični toksoid, s obzirom na činjenicu da mala deca odlično odgovaraju na taj antigen, a postoji i višedecenijsko iskustvo o njegovoj bezbednosti.

Principi dejstva konjugovane vakcine[uredi | uredi izvor]

Princip dejstva ovih vakcina zasniva se na konjugaciji koja omogućava da T-limfociti pomognu i onim B-limfocitima koji su specifični za polisaharide kapsule, a ne samo za difterični toksin (slično humoralnom odgovoru na kompleks hapten-nosač).

Kao rezultat ove reakcije dolazi do indukcije imunološke memorije i produkcije visokoafinitetnih antitela (IgG) specifičnih za polisaharide kapsule koja mogu da spreče teške infekcije izazvane inkapsulirane bakterijama.

Konjugovane vakcine imaju iste osobine kao i subjedinične, bezbedne su i daju se deci tokom prve godine života (u 3 do 4 doze) i splenektomisanim osobama.

Nedostaci[uredi | uredi izvor]

Postvakcinalne reakcije[uredi | uredi izvor]

Rizici reakcije na vakcinu identnični su onima kao kod svakog leka, ali sa malom šansom njihove pojave. Ako se i jave to su obično blagi simptomi, mada se ne isključuju i ozbiljne reakcije.[1]

Vrsta i intenzitet reakcije varira od starosti i doze u seriji.

Deca

Najčešći problemi prijavljeni kod dece bili su:

  • Pospanost posle vakcinacije, privremeni gubitak apetita, nervoza ili razdražljivost (kod 8 od 10 dece), blaga temperatura (kod 1 od 3 dece) otok, crvenilo ili osetljivost na mestu uboda (kod 1 od 3 dece).[1]
Odrasli

Odrasli su najčešže prijavljili posle vakcinacije pojavu: bola, crvenila, otoka na mestu uboda, blago povišenje temperature, umor, glavobolju, groznicu, ili bolove u mišićima.[1]

Cena vakcine[uredi | uredi izvor]

Najveće ograničenje i nedostatak ovih vakcina je njihova relativno visoka cena.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g „Pneumococcal Conjugate (PCV13) VIS”. National Center for Immunization and Respiratory Diseases 11. 5. 2015. Pristupljeno 14. 4. 2017. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]


Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).