Kraljevska palata (Pariz)
Kraljevska palata u Parizu | |
Informacije
| |
---|---|
Lokacija | Pariz |
Koordinate | 48° 51′ 48″ N 2° 20′ 13″ E / 48.86333° S; 2.33694° I |
Status | završeno |
Sagrađena | 1639. |
Kompanije
| |
Arhitekta | Pjer Fransua Fonten |
Kraljevska palata u Parizu (franc. Le Palais Royal de Paris) je bivši kraljevski dvor koji se nalazio u 1. arondismanu Pariza u Francuskoj .
Kapija unutrašnjeg dvorišta palate okrenuta je trgu ispred nje i gleda prema Luvru. Sagradio ju je za kardinala Rišeljea, od oko 1633. do 1639. godine, arhitekta Žak Lemersje. Rišelje ga je zaveštao Luju XIII, a Luj XIV ga je dao svom mlađem bratu, Filipu I, vojvodi od Orleana. Filip i naslednici vojvoda od Orleana napravili su toliko opsežnih promena tokom godina da od Lemersijerovog originalnog projekta nije ostalo gotovo ništa.
Kraljevska palata sada služi kao sedište Ministarstva kulture, Državnog saveta i Ustavnog saveta .
Istorija[uredi | uredi izvor]
Palata-Kardinal[uredi | uredi izvor]
Prvobitno nazvana Palata-Kardinal, palata je bila lična rezidencija kardinala Rišeljea. Arhitekta Žak Lemersje započeo je svoj dizajn 1629; izgradnja je započeta 1633. godine, a završena 1639. godine. Nakon Rišeljeove smrti 1642. godine, palata je postala vlasništvo kralja i stekla je novo ime Kraljevska palata .
Nakon što je Luj XIII umro sledeće godine, postao je dom austrijske kraljice Ane i njenih malih sinova Luja XIV i Filipa, zajedno sa njenim savetnikom kardinalom Mazarenom .
Obnavljanje Burbona[uredi | uredi izvor]
Nakon restauracije Burbona, u Kraljevskoj palati mladi Aleksandar Dima zaposlio se u kancelariji moćnog vojvode od Orleana, koji je povratio kontrolu nad palatom tokom restauracije.
U revoluciji 1848. godine, pariska rulja je uništila i opljačkala Kraljevsku palatu. Za vreme Drugog carstva, Kraljevska palata je bio dom kadetske grane porodice Bonaparte, koju je predstavljao princ Napoleon, rođak Napoleona III.
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]