Pređi na sadržaj

Krvava nedelja (1939)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Vojnici Vermahta i novinari sa nemačkim žrtvama Krvave nedelje[1]. Fotografiju je koristila nacistička štampa za obrezivanje, prikazujući deo slike koji je namenjen za objavljivanje.[2]

Krvava nedelja bio je sled nasilnih događaja koji su se odigrali u Bidgošču, poljskom gradu sa velikom nemačkom manjinom, između 3. i 4. septembra 1939, tokom nemačke invazije na Poljsku.

Nakon što su nemački snajperisti Zelpšuca pucali na poljske trupe, usledila je poljska reakcija protiv nemačke manjine, a potom i odmazde pogubljenja poljskih talaca od strane Vermahta i Zelpšuca, nakon pada grada. Svi ovi događaji rezultirali su smrću i nemačkih i poljskih civila. Poljski institut narodnog sećanja pronašao je i potvrdio 254 luteranske žrtve, za koje se pretpostavlja da su nemački civili, i 86 katoličkih žrtava, za koje se pretpostavlja da su poljski civili, kao i 20 poljskih vojnika. Otprilike 600 – 800 poljskih talaca streljano je u masovnom pogubljenju posle pada grada kao „osveta“.

Nakon što su Nemci zauzeli grad, ubili su 1.200 – 3.000 poljskih civila u znak odmazde, u okviru operacije Tanenberg. Događaj i mesto pogubljenja postali su poznati kao Dolina smrti. Među ubijenima je bio i predsednik Bidgošča Leon Barciszevski. Pedesetak poljskih ratnih zarobljenika iz Bidgošča optužili su kasnije nacistički sudovi za učešće u „Krvavoj nedelji“ i streljali.

Izraz „Krvava nedelja“ stvorili su i podržali nacistički zvaničnici propagande. U uputstvu izdatom za štampu se kaže, „... mora da prikazuje vesti o varvarstvu Poljaka protiv Nemaca u Bidgošču. Izraz „Krvava nedelja“ mora da uđe kao trajni pojam u rečnik i da oplovi svet. Iz tog razloga ovaj pojam mora biti neprekidno podvlačen. “ [3]

Pozadina[uredi | uredi izvor]

Bidgošč (Bromberg) je bio deo Poljsko-litvanskog komonvelta do 1772. godine, kada ga je Kraljevina Pruska pripojila tokom Prve podele Poljske. Kao deo Pruske, grad je pogođen ujedinjenjem Nemačke 1871. godine i postao je deo Nemačkog carstva.  Ostaje deo Nemačkog carstva do kraja Prvog svetskog rata. U februaru 1920. Versajskim ugovorom dodeljen je grad i okolna regija Drugoj poljskoj republici (administrativna oblast Pomeranskog vojvodstva). To je rezultiralo izvesnim brojem etničkih Nemaca koji su iz regiona otišli u Nemačku. Tokom međuratnog perioda nemačko stanovništvo se još više smanjilo. Pojava nacističke stranke u Nemačkoj imala je važan uticaj na grad. Adolf Hitler revitalizovao je pokret Volkisch, uputivši apel nemačkoj manjini koja živi van granica Nemačke posle Prvog svetskog rata i regrutujući njegove članove za nacističke obaveštajne podatke. Hitlerov izričiti cilj bio je stvoriti Veliku Nemačku državu pripajanjem teritorija drugih zemalja naseljenih nemačkim manjinama. Do marta 1939. godine, te ambicije, optužbe za zločine sa obe strane nemačko-poljske granice, nepoverenje i porast nacionalističkih osećanja u nacističkoj Nemačkoj dovele su do potpunog pogoršanja poljsko-nemačkih odnosa. Hitlerovi zahtevi za poljski naseljeni koridor i poljski otpor nacističkoj aneksiji podstakli su etničke tenzije. Mesecima pre invazije Nemačke na Poljsku 1939. godine, nemačke novine i političari poput Adolfa Hitlera sprovodili su nacionalnu i međunarodnu propagandnu kampanju optužujući poljske vlasti za organizovanje ili tolerisanje nasilnog etničkog čišćenja etničkih Nemaca koji žive u Poljskoj.

Nakon izbijanja oružanog sukoba 1. septembra 1939, u nacističkoj štampi i dalje se pojavljuju izjave da su se u Poljskoj, posebno u Bidgošću, dogodili progoni etničkih Nemaca.

Incident[uredi | uredi izvor]

Počevši od početka septembra, nacistička obaveštajna organizacija Abver izvestila je u dokumentima koje je pripremio general Ervin Lahousen da su nemački naoružani diverzanti koji su izvodili operacije iza linije fronta u Bidgošću pretrpeli velike gubitke. [4]   Njihove operacije koje koordiniraju stanovnici Abvehra dokumentovani su u operativnim izveštajima i planovima u arhivama Abvehra. Među zadacima dodeljenim naoružanim diverzantskim grupama dokumentovanim u nemačkim arhivima bili su: dizanje u vazduh glavne kancelarije nemačke organizacije (Deutsche Vereinigung), kancelarije za izdavanje pasoša (Deutsche Paßstelle), nemačke privatne škole i paljenje nemačkog pozorišta i kancelarija Jungdeutsche Partei[5]

Leševi etničkih Nemaca u Brombergu

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Bundesarchiv description: nem. Polen.- Deutsche Soldaten und internationale Journalisten vor Leichen getöteter Volksdeutscher (Opfer des "Bromberger Blutsonntag"
    engl. Poland.- German soldiers and international journalists in front of the bodies of killed Volksdeutsche (victims of the "Bromberg Bloody Sunday").
  2. ^ Bundesarchiv (image source) also cites the original caption, which is written in a propagandistic style: nem. Herr Chamberlein! Sie haben Polen die Blanko-Vollmacht für diese Schandtaten erteilt! Auf Ihr Haupt kommt das Blut dieser Opfer! Wenn Sie noch einen Funken Gefühl für Menschlichkeit, Wahrheitsliebe und Fairneß im Leibe hätten, müßte Sie das Grausen packen beim Anblick der Bilddokumente über die Bromberger Blutopfer. UBz: Ausländische Journalisten überzeugen sich an Ort und Stelle von den furchtbaren Mordtaten der Polen in Bromberg.
    engl. Bromberg, corpses of slain ethnic Germans. Mr. Chamberlain! You gave Poland a blank cheque for this atrocity! On your head the blood of these victims comes! If you had any spark of feeling left, for humanity, truthfulness and fairness, you would have been filled with horror at the sight of the visual evidence of the Bromberg blood victims. For example: foreign journalists bear witness at the scene of Poland's terrible acts of murder in Bromberg. 9.9.39 photo Weltbild Fremke 212-39
  3. ^ A. K. Kunert, Z. Walkowski, Kronika kampanii wrześniowej 1939, Wydawnictwo Edipresse Polska, Warszawa 2005, ISBN 83-60160-99-6, p. 35.
  4. ^ "Niemiecka dywersja w Polsce w 1939 r. w świetle dokumentów policyjnych i wojskowych II Rzeczpospolitej oraz służb specjalnych III Rzeszy" Tomasz Chińciński, page 181 Pamięć i Sprawiedliwość 4/2 (8), 159-195. 2005
  5. ^ "Niemiecka dywersja w Polsce w 1939 r. w świetle dokumentów policyjnych i wojskowych II Rzeczpospolitej oraz służb specjalnych III Rzeszy" Tomasz Chińciński, page 181 Pamięć i Sprawiedliwość 4/2 (8), 159-195. 2005