Krst na Trgu kralja Petra u Pančevu

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Krst na Trgu kralja Petra
Spomenik velikog krsta na Trgu kralja Petra
Opšte informacije
MestoPančevo
Država Srbija
Vrsta spomenikaspomenik
Vreme nastanka1. septembar 1804.
Tip kulturnog dobraspomenik kulture od velikog značaja

Krst u gradskom parku u Pančevu posvećen je sv. Trojici, a podigli su ga 1. septembra 1804. godine pančevački Srbi u čast Prvog srpskog ustanka i Karađorđeve pobede nad Turcima. Kako je za vreme ustanka dosta Srba prelazilo u Banat, i druge delove današnje Vojvodine, Srbi iz ovih krajeva slušali su o ustanku i sa simpatijama gledali na Karađorđa i ostale ustanike. Česta međusobna pomoć u danima ustanka, simbolično je predstavljena podizanjem krsta, koji se i dan danas nalazi na istom mestu. Međutim, burna istorija ovih krajeva uticala je i na sam spomenik. Tako 1941. spomenik bio sklonjen sa trga, po naređenju nemačkih vlasti. Dnevnik profesora Đorđa Živanovića govori nam puno, kako o podizanju krsta, tako i o njegovom uklanjanju, jer je i sam bio očevidac tog događaja.[1]

Podizanje krsta[uredi | uredi izvor]

Po legendi, krst je podignut noću i noću osveštan.[1] Na tom mestu i rimokatolici, koji su živeli u Pančevu, želeli su da podignu krst, pa je vojna vlast bila u nedoumici kojoj veri da da prvenstvo. Rimokatločka vera je bila državna, a pravoslavno stanovništvo je bilo u većini. Taj spor oko prvenstva rešio je tadašnji brigadni general Petar Terzić, i sam pravoslavac, savetovao je proti Andreji Arsenijeviću da preko noći nekako slože delove u Krst i da ga osveštaju, pa kad mu tužba stigne, narediće da se Krst odnese. Na licu mesta će saznati da je osvećen, a u osvećenu stvar se ne dira.[1] Srpska crkvena opština je o svom trošku podigla krst od crvenog mermera, u znak zahvalnosti prema Isusu Hristu. Ovo spomen delo je visoko 48 stopa (15,84 m), donesen je iz Budima i velike je umetničke i materijalne vrednosti. Meseca januara 1805. na Božić, sa velikom svečanošću osveštao ga je vršački arhimandrit. Nalazio se na mestu Velike pijace u Pančevu, današnjem Trgu Kralja Petra.

Uklanjanje Krsta[uredi | uredi izvor]

Gradska uprava - folksdojčeri izdala je naređenje Crkvenoj opštini da demontira i odnese krst sa trga. Opštini je to mesto trebalo za grobnicu 10 streljanih folksdojčera, a koje je streljala Jugoslovenska vojska. Crkvena opština se branila i u sednici svojoj, na koju je bio pozvan i profesor Živanović da iznese istoriju ovoga krsta, da je krst izuzetne umetničko-istorijske vrednosti, da su ispod njega primane posete austrijskih careva, da su se pod njim zaklinjali vojnici i polazili u boj za Lombardiju, na Rajnu, Kustocu, Veronu, Konigrec itd. Da je zemljište na kome je krst svojina Crkvene opštine, a po zakonu Opština nije ovlašćena da ga otuđi bez kraljeve rezolucije. Šta se sve nije iznosilo samo da se spase.[1] Pismeno je obaveštena i Patrijaršija o ovoj naredbi, ali je episkop Valerijan odgovorio da je dobro da ne ruše i samu crkvu. Kada su gradske vlasti zapretile da će Krst razrušiti bombom, krenulo se sa demontiranjem spomenika. Demontirao ga je kamenorezac Marinković po molbi Crkvene opštine, a platio je Grad. Krst je bio trošan i masivan, sastojao se iz 108 delova i kamenorezac Marinković se trudio da ga neoštećenog sačuva. Delovi krsta su preneseni u Uspensku portu, sam krst unesen je u crkvu gde ga Srbi celivaju.[1] U isto vreme, demontiran je i spomenik Kralju Petru Prvom i prenesen u dvorište zarazne bolnice.

Reči profesora Živanovića, koje je zabeležio u svom dnevniku, oslikavaju mišljenje ondašnjih Srba o uklanjanju krsta: I tako su naši sugrađani Nemci sa uklanjanjem ove drevne svetinje srpskog naroda pokazali dva značajna uspeha; jedan je što su pred celim svetom pokazali stepen svoje trpeljivosti i kako se ljubav za ljubav vraća, drugi uspeh je što je mesto jednog materijalnog krsta podignuto 15-16 000 i više miliona krstova u srcima svih Srba, a ti krstovi odolevaju svakoj sili.[1]

Proslavljajući 200 godina od početka Prvog srpskog ustanka, stanovnici Pančeva su ovaj spomenik i jedan od simbola njihovog grada, obnovili 2004. godine i vratili na isto mesto gde se prvobitno i nalazio.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d đ Tomandl, Mihovil (2004). Pančevo i Prvi srpski ustanak/ iz Dnevnika Đorđa Živanovića. Pančevo: Istorijski arhiv Pančevo/Zavod za zaštitu spomenika kulture Pančevo. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Dr M. Tomandl, Dnevnik profesora Đorđa Živanovića o događajima vezanim za uklanjanje krsta sa Velike pijace 1941. godine u: Pančevo i Prvi srpski ustanak, Istorijski arhiv Pančevo/Zavod za zaštitu spomenika kulture Pančevo, Pančevo, 2004.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]