Krst na Trgu kralja Petra u Pančevu
Krst na Trgu kralja Petra | |
---|---|
Opšte informacije | |
Mesto | Pančevo |
Država | Srbija |
Vrsta spomenika | spomenik |
Vreme nastanka | 1. septembar 1804. |
Tip kulturnog dobra | spomenik kulture od velikog značaja |
Krst u gradskom parku u Pančevu posvećen je sv. Trojici, a podigli su ga 1. septembra 1804. godine pančevački Srbi u čast Prvog srpskog ustanka i Karađorđeve pobede nad Turcima. Kako je za vreme ustanka dosta Srba prelazilo u Banat, i druge delove današnje Vojvodine, Srbi iz ovih krajeva slušali su o ustanku i sa simpatijama gledali na Karađorđa i ostale ustanike. Česta međusobna pomoć u danima ustanka, simbolično je predstavljena podizanjem krsta, koji se i dan danas nalazi na istom mestu. Međutim, burna istorija ovih krajeva uticala je i na sam spomenik. Tako 1941. spomenik bio sklonjen sa trga, po naređenju nemačkih vlasti. Dnevnik profesora Đorđa Živanovića govori nam puno, kako o podizanju krsta, tako i o njegovom uklanjanju, jer je i sam bio očevidac tog događaja.[1]
Podizanje krsta[uredi | uredi izvor]
Po legendi, krst je podignut noću i noću osveštan.[1] Na tom mestu i rimokatolici, koji su živeli u Pančevu, želeli su da podignu krst, pa je vojna vlast bila u nedoumici kojoj veri da da prvenstvo. Rimokatločka vera je bila državna, a pravoslavno stanovništvo je bilo u većini. Taj spor oko prvenstva rešio je tadašnji brigadni general Petar Terzić, i sam pravoslavac, savetovao je proti Andreji Arsenijeviću da preko noći nekako slože delove u Krst i da ga osveštaju, pa kad mu tužba stigne, narediće da se Krst odnese. Na licu mesta će saznati da je osvećen, a u osvećenu stvar se ne dira.[1] Srpska crkvena opština je o svom trošku podigla krst od crvenog mermera, u znak zahvalnosti prema Isusu Hristu. Ovo spomen delo je visoko 48 stopa (15,84 m), donesen je iz Budima i velike je umetničke i materijalne vrednosti. Meseca januara 1805. na Božić, sa velikom svečanošću osveštao ga je vršački arhimandrit. Nalazio se na mestu Velike pijace u Pančevu, današnjem Trgu Kralja Petra.
Uklanjanje Krsta[uredi | uredi izvor]
Gradska uprava - folksdojčeri izdala je naređenje Crkvenoj opštini da demontira i odnese krst sa trga. Opštini je to mesto trebalo za grobnicu 10 streljanih folksdojčera, a koje je streljala Jugoslovenska vojska. Crkvena opština se branila i u sednici svojoj, na koju je bio pozvan i profesor Živanović da iznese istoriju ovoga krsta, da je krst izuzetne umetničko-istorijske vrednosti, da su ispod njega primane posete austrijskih careva, da su se pod njim zaklinjali vojnici i polazili u boj za Lombardiju, na Rajnu, Kustocu, Veronu, Konigrec itd. Da je zemljište na kome je krst svojina Crkvene opštine, a po zakonu Opština nije ovlašćena da ga otuđi bez kraljeve rezolucije. Šta se sve nije iznosilo samo da se spase.[1] Pismeno je obaveštena i Patrijaršija o ovoj naredbi, ali je episkop Valerijan odgovorio da je dobro da ne ruše i samu crkvu. Kada su gradske vlasti zapretile da će Krst razrušiti bombom, krenulo se sa demontiranjem spomenika. Demontirao ga je kamenorezac Marinković po molbi Crkvene opštine, a platio je Grad. Krst je bio trošan i masivan, sastojao se iz 108 delova i kamenorezac Marinković se trudio da ga neoštećenog sačuva. Delovi krsta su preneseni u Uspensku portu, sam krst unesen je u crkvu gde ga Srbi celivaju.[1] U isto vreme, demontiran je i spomenik Kralju Petru Prvom i prenesen u dvorište zarazne bolnice.
Reči profesora Živanovića, koje je zabeležio u svom dnevniku, oslikavaju mišljenje ondašnjih Srba o uklanjanju krsta: I tako su naši sugrađani Nemci sa uklanjanjem ove drevne svetinje srpskog naroda pokazali dva značajna uspeha; jedan je što su pred celim svetom pokazali stepen svoje trpeljivosti i kako se ljubav za ljubav vraća, drugi uspeh je što je mesto jednog materijalnog krsta podignuto 15-16 000 i više miliona krstova u srcima svih Srba, a ti krstovi odolevaju svakoj sili.[1]
Proslavljajući 200 godina od početka Prvog srpskog ustanka, stanovnici Pančeva su ovaj spomenik i jedan od simbola njihovog grada, obnovili 2004. godine i vratili na isto mesto gde se prvobitno i nalazio.
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Galerija[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Dr M. Tomandl, Dnevnik profesora Đorđa Živanovića o događajima vezanim za uklanjanje krsta sa Velike pijace 1941. godine u: Pančevo i Prvi srpski ustanak, Istorijski arhiv Pančevo/Zavod za zaštitu spomenika kulture Pančevo, Pančevo, 2004.