Kurziv

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Primer klasičnog kurziva iz 1884. godine

Kurziv (nem. kursiv, lat. cursus) u tipografiji predstavlja tip slova koja su udesno nakošena, i koja izgledaju gotovo kao da su pisana rukom. Ovakav tip slova služi za isticanje pojedinih reči, navoda ili u druge stilske svrhe.

Istorija pisma[uredi | uredi izvor]

Kurziv je kao pismo nastao početkom 16. veka u Italiji. Italijanski slovorezač Francesko Grifo da Bolonga izradio je kurzivni font Antikvu za Alda Manzurija, koji je 1501. godine tim fontom štampao Vergilija.

Paleografi Stare Grčke su svoje rukopise delili na dve osnovne kategorije - književno pismo i kurzivno pismo. Književno pismo je bilo lepo ukrašeno pismo, kojim su se pisali svi službeni dokumenti i razna književna dela. Za razliku od književnog pisma, kurzivno pismo se koristilo prilikom pisanja u svakodnevnom životu.

Kurzivno pismo, takođe nalazimo u najstarijem slovenačkom pismu - glagoljici. Glagoljicu je sastavio Ćirilo 863. godine, a naziv je dobila po staroslovenskoj reči ,,glagoljati", što znači govoriti. Glagoljica je sastavljena kao nalik na grčko kurzivno pismo.

Upotreba[uredi | uredi izvor]

Naslovi se u knjigama obično pišu većim fontom, ili velikim slovima (ili oboje). Kada se knjiga sastoji iz delova koji sadrže naslove, poglavlja i podnaslove, često u pomoć uskače i kurziv.

Osim pisanja naslova, kurzivom se neretko pišu i navodi (citati), a ponekad i predgovori knjiga. Kurziv se takođe upotrebljava prilikom isticanja stranih reči u tekstu, gde se korišćena strana reč postavlja u zagradu, a kao font se koristi kurziv.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]