Pređi na sadržaj

Laslo Nađ

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Laslo Nađ
(Nagy László)
Lični podaci
Datum rođenja (1949-10-21)21. oktobar 1949.(74 god.)
Mesto rođenja Bužak, NR Mađarska
Visina 173 cm
Pozicija Napad
Juniorska karijera
1962 — 1965. FK Fonjod
1965 — 1968. Ujpešt Doža
Seniorska karijera*
Godine Klub Nast. (Gol)
1968 — 1983. Ujpešt Doža 355 94
1983 — 1984. FK Lokarno
Reprezentativna karijera
1970 — 1980.  Mađarska 25 7
Trenerska karijera
1986 — 1990.
1990.
Ujpešt Doža (pomoćni)
FK Eržebet ŠMTK
1992 — 1994. BKV Elere
1994. FK Bičke
1995 — 1996. MTK (pomoćni)
1996 — 1997. Ujpešt Bp.
1997 — 1998. FK Šiofok
1999 — 2001. Kečkemet
2002. FK Marcal
2003. FK Erci Kiniži
2003 — 2005. Felčut
2006. DAK 1912.
2007. FK Bičke
2009 — 2012. FK Tekel KŠK
2012 — 2013. FK Šalgotarjan
Nagrade
Osvojene medalje
Predstavljajući  Mađarska
fudbal
Zlatna medalja — prvo mesto Meksiko siti 1968. Ekipno
* Datum aktuelizovanja: 31. mart 2024.

Laslo Nađ (mađ. Nagy László; Bužak, 21. oktobar 1949) je mađarski fudbaler u penziji koji je igrao za Ujpešti Dožu. Nađ je najpoznatiji po učešću u mađarskom timu koji je osvojio zlatnu medalju na Letnjim olimpijskim igrama 1968.[1] i po igranju na Svetskom prvenstvu u fudbalu 1978. godine. Za reprezentaciju Mađarske odigrao je 25 utakmica i postigao 7 golova. Takođe je igrao sezonu za FK Lokarno.

Nakon igračke karijere, Nađ je postao trener, upravljajući FK Ujpešt od 1996. do 1997. godine.

Karijera[uredi | uredi izvor]

Klub[uredi | uredi izvor]

Godine 1962. počeo je da igra fudbal u fudbalskom timu Fonjod, da bi 1965. godine prešao u Ujpešt Dožu, gde je doživeo najveći uspeh u karijeri. Njegov prvi uspeh u seniorskoj konkurenciji bila je zlatna medalja osvojena na Olimpijskim igrama 1968. u Meksiko Sitiju. Prvi put je postao šampion Mađarske 1969. godine, koji je sa Dožom osvojio šest puta uzastopno, a ukupno devet puta je vlasnik šampionske titule Mađarske. Pored toga, petostruki pobednik MNK [1969, 1970, 1975, 1982. i 1983.]. Igrao je na 355 mečeva u prvoj mađarskoj ligi. Posle manjih neuspeha 1978. i 1979. ponovo je bio šampion Mađarske sa Dožom, odn. 1982. postala je pobeda MNK. Napustio je Ujpeštu 1983. godine, a zatim je godinu dana proveo u švajcarskom timu Lokarno.[2]

Reprezentacija[uredi | uredi izvor]

Za fudbalsku reprezentaciju Mađarske je prvi put zaigrao 1968. godine, za Olimpijski tim a za A reprezentaciju 1970. godine. Godine 1974. bio je član omladinskog tima šampiona Evrope. U reprezentaciji Mađarske nastupio je dvadeset pet puta.[3]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „László Nagy Biography and Statistics”. Sports Reference. Arhivirano iz originala 18. 4. 2020. g. Pristupljeno 27. 10. 2009. 
  2. ^ Statistika na magyarfutball.hu
  3. ^ Podaci na eu-football.info

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

  • Stats at MOB (p. 10.)
  • Rejtő László – Lukács László – Szepesi György: Felejthetetlen 90 percek. Budapest: Sportkiadó. 1977. ISBN 963-253-501-4
  • Dénes Tamás – Rochy Zoltán: A kupagyőztesek Európa-kupája története. Budapest: Aréna 2000. 2000. ISBN 963-859-673-2