Leonid Pitamic

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Leonid Pitamic

Leonid Pitamic (Postojna, 15. decembar 1885Ljubljana 30. jun 1971) bio je slovenački pravnik, profesor prava, rektor Ljubljanskog univerziteta i diplomata.

Studirao je pravo i filologiju na više evropskih univerziteta, prava je doktorirao u Beču gde je radio kao docent za međunarodno i austrijsko državno pravo. Bio je vanredni profesor na Univerzitetu u Černovcima 1918. Po formiranju Univerziteta u Ljubljani 1919. izabran je za redovnog profesora Pravnog fakulteta, čiji će biti i rektor. Kao pravni ekspert bio je član Delegacije Kraljevine SHS na Mirovnoj konferenciji u Parizu i zatim član Komisije za razgraničenje sa Austrijom. Godine 1920/21. nalazio se na čelu Pokrajinske vlade Slovenije. Dvadesetih godina povremeno je bio zamenik delegata Jugoslavije na Skupštini Lige naroda u Ženevi. Izabran je za jugoslovenskog predstavnika pri Stalnom međunarodnom sudu u Hagu. Kao poslanik bio je na dužnosti samo u SAD od maja 1929. do maja 1934. U vreme službovanja u SAD postao je počasni doktor i član nekoliko američkih univerziteta i udruženja. Izabran je i za člana Panevropskog komiteta. Po završetku diplomatske službe vratio se univerzitetskoj karijeri. Posle Drugog svetskog rata smatran je za jednog od najvećih stručnjaka za međunarodno pravo u Evropi. Objavio je brojne radove iz međunarodnog prava i filozofije prava.[1]

Izvor[uredi | uredi izvor]