Leo Frank
Leo Frank | |
---|---|
Datum rođenja | 17. april 1884. |
Mesto rođenja | Kvero, SAD |
Datum smrti | 17. avgust 1915.31 god.) ( |
Mesto smrti | Marijeta, SAD |
Leo Maks Frank (engl. Leo Frank; Kuero, 17. april 1884 — Marijeta, 17. avgust 1915) je bio jevrejsko-američki biznismen koji je linčovan 1915. godine u gradu Marijeta u američkoj saveznoj državi Džordžija. U njegovom linču je učestvovalo nekoliko najuglednijih ljudi u gradu. Događaj je skrenuo pažnju javnosti na antisemitizam u Sjedinjenim Američkim Državama i doveo do osnivanja Antidefaminacione lige.
Linč Lea franka i senzacionalističko i antisemitsko pisanje novina o ovom slučaju bili su jedan od ključnih faktora koji su doprineli oživljavanju Kju-Kluks-Klana 1915. godine.
Ubistvo i suđenje[uredi | uredi izvor]
Upravnik kompanije za proizvodnju olovki iz Atlante, Leo Maks Frank, osuđen je 26. avgusta 1913. za ubistvo fabričke radnice, trinaestogodišnje Meri Fejgan. Fejganova je zadavljena 26. aprila, a pronađena je sledećeg dana u podrumu fabrike. Frank je bio poslednji koji ju je video živu, a bilo je i tvrdnji da je „flertovao s njom u prošlosti“.
Frank je odrastao u Njujorku, i smatran je predstavnikom „jenki kapitalizma“. Bivši član Predstavničkog doma SAD Tomas E. Votson iskoristio je ovaj slučaj te je kroz senzacionalističko pisanje u svojim novinama zagovarao oživljavanje Kju-Kluks-Klana, nazivajući Franka članom jevrejske aristokratije koji je odveo „našu malu devojčicu“ u odvratnu smrt. Frank i njegovi advokati takođe su pribegli stereotipima, optužujući drugog osumnjičenog, Džima Konlija, crnog radnika koji je svedočio protiv Franka, da je naročito sklon laganju i ubijanju zbog njegove rase.
Linč[uredi | uredi izvor]
Frank je proglašen krivim i osuđen na smrt što je dovelo do slavlja na ulicama. Do juna 1915. njegove žalbe nisu uvažene ali je guverner Džon M. Slejton verovao da pravda nije ostvarena i preinačio kaznu na doživotnu robiju izazvavši time veliki bes lokalnog stanovništva, delom i zbog toga što je Slejton bio partner u advokatskoj firmi koja je branila Franka.[1][2] Masa od 5.000 ljudi marširala je do Slejtonove kuće u znak protesta, a dva meseca kasnije Franka je iz zatvora kidnapovala grupa od 25 naoružanih ljudi koji su se nazivali „Vitezovi Meri Fejgan“. Odveli su ga blizu kuće u kojoj je živela Fejganova i tamo ga obesili. Okupljena masa je fotografisala Frankovo telo, uzimali su komade njegove noćne košulje i delove konopca kako bi ih prodavali kao suvenire.[3]
Kasniji događaji[uredi | uredi izvor]
Ubrzo nakon Frankovog linča polovina od oko 3.000 Jevreja koji su živeli u Džordžiji je napustila državu. Mnogi američki Jevreji videli su u Franku američkog Alfreda Drajfusa. Lokalno odeljenje Bnai Brit u Atlanti, čiji je Frank bio predsednik odlučilo je da formira Antidefaminacionu ligu.
Dana 25. novembra 1915, „Vitezovi Meri Fejgan“, koji su kidnapovali Franka iz zatvora i zatim ga linčovali, zapalili su gigantski krst na vrhu Planine Stoun, označavajući na taj način ponovno rađanje Kju-Kluks-Klana.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Dinnerstein, Leonard (1987). The Leo Frank Case (PDF). University of Georgia Press. str. 123—134.
- ^ GEORGIA: A Political Suicide Arhivirano na sajtu Wayback Machine (24. maj 2011), Time, 24. januar 1955
- ^ Alphin 2010, str. 122.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Dinnerstein, Leonard (1987). The Leo Frank Case (PDF). University of Georgia Press. str. 123—134.
- Alphin, Elaine Marie (2010). An Unspeakable Crime: The Prosecution and Persecution of Leo Frank. Carolrhoda Books. ISBN 978-0-8225-8944-0.