Pređi na sadržaj

Leticija Li Sijan

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Leticija Li Sijan
Datum rođenja(1964-08-17)17. avgust 1964.
Mesto rođenjaBritanski Hong Kong
Datum smrti16. decembar 2020.
Mesto smrtiJuen Lung, Hong Kong

Leticija Li Sijan bila je otvorena pro - pekinška figura u Hong Kongu. Bila je na nekoliko funkcija u raznim političkim i aktivističkim organizacijama u Hong Kongu. Otvoreno je komentarisala obrazovanje u Hong Kongu i moralne probleme često izazivajući kontraverznost.

Aktivizam[uredi | uredi izvor]

Li je zauzimala nekoliko pozicija, uključujući i poziciju predsedavajuće  na Savezu  udruženja roditelja nastavnika, portparolka anti – homoseksualne organizacije Liga protiv reverzne diskriminacije[1], kao i glavni urednik hrišćanske publikacije Ljubav Porodica Nedeljno i članica ženskog odbora pro – Pekinške  Federacije Kovlon  udruženja, koje pružaju savete o planu delovanja obrazovanja.[traži se izvor]  Prethodno bila je zaposlena kod članice Legka Prisile Leung kao honorarni konsultant[2].

Nacionalno obrazovanje[uredi | uredi izvor]

Li je bila nesalomiv govornik izuzetno kontraverznog programa moralnog i nacionalnog obrazovanja u Hong Kongu, koji je predložen  2011. ali kasnije odložen zbog žestokih  javnih kritika. „Ako odustanemo od morala i predmeta  nacionalnog obrazovanja , ne znam kako će naše društvo, naša deca videti sebe u budućnosti“ rekla je na mitingu o  pronacionalnom obrazovanju u oktobru. „Mi smo uvek Kinezi. Naš koren je uvek Kina“[3]. Na specijalnom sastanku Zakonodavnog odbora 27. juna 2011, Li je predložila da vlada razmotri primenjivanje MNO kao srž vannastavnih aktivnosti ili mesečnu aktivnost učenja male grupe , studenti ne bi trebalo da se ispituju o tim temama[4].

Kao dodatak sa aspekta studenta, Li je naglasila je važnost obezbeđivanja adekvatnih uslova nastavnicima kako bi obezbedili kvalitet predavanja. Takođe dodala je da bi vlada trebala da pridaje važnost moralnom vaspitanju koje bi se trebalo učiti u školama počevši od nižeg osnovnog nivoa[5].

Protivljenje Zakonu o zabrani diskriminacije LGBT osoba[uredi | uredi izvor]

Li je bila optužena za izradu homofobnih razmišljanja. Trvrdila je da zakon protiv diskriminacije na osnovu seksualne orijentacije može učiniti ilegalnim da škole – posebno one religiozne – uče o tome da je homoseksualnost pogrešna[6]. Li je zahtevala razgovore sa Udruženjem za planiranje porodice za koje je rekla da objavljeni pamfleti podržavaju istopolne brakove. Smatrala je da će ti pamfleti isprati mozak dojmljivoj deci[7]. Li ja takođe napisala puno članaka na sajtu anti- homoseksualne hrišćanske desničarke grupe Društvo za istinu i svetlost. Na koncertu u januaru 2013. rekla je da je primila puno poziva nakon protivljenja zahtevu za poziv na javne konsultacije na predloženom novom zakonu[3].

Anti – okupacioni central[uredi | uredi izvor]

Kao pro – aktivista , Li je organizovala brojne pokrete u podršku vladi Hong Konga i policiji i protestu pokretu Okupacionom centralu.

Pravosudni savez[uredi | uredi izvor]

Li, kao sazivač Pravosudnog saveza (osnovan 27. oktobra 2013, koji je organizovan da podrži policiju Hong Konga), počeo je „neodređeni štrajk glađu“ 22. juna 2014 u komleksu centralne vlade u Tamaru, da iznese svoje protivljenje Okupacionom centalu i da apeluje na oštriji odgovor vlade njemu i protest organizovan od stane pan – demokrata ranije tog meseca unutar Zakonodavnog odbora.[traži se izvor] Rekla je tokom štrajka glađu , „Protestanti ne misle da su nasilni kad već imaju da kažu nešto. Da li to znači da mogu opljačkati kada nemaju novca, urade slične stvari u ime pravde?“ Štrajk glađu trajao je tri dana; Li je hospitalizovana 25. juna[8].

2. marta 2016 Pravosudni savez  objavio je isključenje Li, svog predsednika, na osnovu pronevere[9].

Savez za podršku našim policijskim snagama[uredi | uredi izvor]

Postojao je povećan nivo nezadovoljstva u društvu zbog hongkonških policijskih snaga zbog metoda koje je policija koristila protiv pan – demokrata protestanata i kontraverznosti da li je policija prekršila pravilo korišćenja minimalne sile. Kao odgovor podizanju socijalnog nezadovoljstva usmerenog na Policijsku silu nakon upotrebe sile protiv demokratskih protestanata, Li je osnovala Savez za podršku policijskim snagama u julu 2014[10]. Njihov početni cilj bio je da podrži policiju u primenjivanju zakona. Ona je bila jedan od osnivača. Demonstarcija je održana  3. avgusta 2014. uz podršku policije i organizacije osnovane 4. avgusta kao „Podršku danu policijskih snaga“. Na prvu godišnjicu , savez se nije pokazao kao podrška policiji da se suoči sa 200 protestanata pobesnelih osuđujućom presudom za ženu demonstrantkinju zbog napada grudima na policajca[11].

Nakon građanskih nemira u Mong Kok - u 2016. godine Savez za podršku našim policijskim snagama organizovao je propolicijski skup u Mong Kok – u tokom kojeg je Li prethodne sedmice nazvala „planiranim, terorističkim napadom koji stvara nerede“. Tokom demonstacija došlo je do nesuglasica dok je nekoliko njenih kolega demonstranata optuživalo da je na prevaru rukovala donacijama grupi. Li je negirala optužbe[12].

Pokret plave trake[uredi | uredi izvor]

Li je takođe bila i osnivač Pokreta plave trake. Ovaj pokret nastao je kao odgovor na nošenje žutih traka od strane pristalica Okupacionog Centrala. Nošenje plave trake u Hong Kongu simbolizovalo je protivljenje pokretu za okupaciju centralne demokratije i podršku Hong Konškim policijskim snagama. Prijavljen je veći broj incidenata u koje su uključene pristalice pokreta Plave trake koje su napadale demonstrante koji su učestvovali u Ocupi Centralu, kao i izveštači vesti[13].

25. oktobra 2014. održano je okupljanje protiv organizacija Okupi Centrala, dok su izveštaji tvrdili da su izveštači sa Radio Televizije Hong Kong  i Televizije ograničenog prenosa bili  napadani od strane onih koji su podržavali anti –Okupaciju Central. Odgovor na incident, Li, koja je pomagala u organizaciji događaja Tsim Ša Tsui , osudio je napadače ali napade opisao kao izolovane incidente[14].

Propala politička karijera i optužbe za korupciju[uredi | uredi izvor]

Li se 2016. Neuspešno kanditovala na izborima za zakonodavni deo Hong Konga. Kandidaturu je potvrdila u izbornoj jedinici Novih Teritorija istoka 24. jula 2016. Izbori su održani 4. septembra[15]. Li je dobila 2988 glasova (0,5 posto glasova datih u izbornoj jedinici) i nije izabrana[16].

Tokom izbora Li je optužena za korupciju. U oktobru 2018. Nezavisna komisija protiv korupcije optužila ju je da nije raspolagala u skladu sa izbornim zakonima[17]. Li se složila sa činjenicama slučaja protiv nje. Dobila je obavezujući postupak[15][18].

Lični život[uredi | uredi izvor]

Li se udala za Garija Tse Šing – čun, člana osoblja hongkonškog tehnološkog fakulteta, 2018. godine[19] Imala je sina iz prethodnog braka.

Li je umrla 16. decembra 2020. U bolnici Pok Oi[20][21]. Pre smrti imala je pozitivan test na Kovid – 19[20].

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Page, Jason S. (2013-06-04). „Boildown Study on Supernatant Liquid Retrieved from AW-106 in December 2012”. 
  2. ^ Bentham, Jeremy (1981-01-01), 674 From The Marquis Of Lansdowne C. 16 August 1789, Athlone Press, str. 86—86, ISBN 978-0-485-13204-5, Pristupljeno 2020-12-19 
  3. ^ a b Page, Jason S. (2013-06-04). „Boildown Study on Supernatant Liquid Retrieved from AW-106 in December 2012”. 
  4. ^ Strachan, D.M.; Morgan, L.G. (1991-02-01). „Minutes of the Tank Waste Science Panel meeting, June 26-27, 1990”. 
  5. ^ Stein, Alexandra (2016-11-03), From the inside out, Routledge, str. 160—179, ISBN 978-1-315-55922-3, Pristupljeno 2020-12-19 
  6. ^ Rafferty, Kevin Robert, (born 5 Nov. 1944), Editor in Chief, PlainWords Media, London, Hong Kong and Osaka, since 2003; Columnist, South China Morning Post, Hong Kong, The Japan Times, Tokyo, since 2006, Oxford University Press, 2007-12-01, Pristupljeno 2020-12-19 
  7. ^ Tang, Pui-hang. A study of the Boys' and Girls' Clubs Association of Hong Kong, 1935-1960 = 1935 zhi 1960 nian jian Xianggang xiao tong qun yi hui zhi yan jiu (Teza). The University of Hong Kong Libraries. 
  8. ^ Ito, Joichi (2003-02-06). „Draft of op-ed for the South China Morning Post”. Joi Ito's Web. doi:10.31859/20030206.1914. 
  9. ^ Macdougall, Neil, (born 13 March 1932), Justice of Appeal, 1989–95, and Vice-President of the Court of Appeal, 1993–95, Supreme Court of Hong Kong, Oxford University Press, 2007-12-01, Pristupljeno 2020-12-19 
  10. ^ From James Madison, 15 September – From James Monroe, 12 November, Princeton University Press, 2012-12-31, str. 400—678, ISBN 978-1-4008-4003-8, Pristupljeno 2020-12-19 
  11. ^ Chan, Evans (2015-07-03), Postmodernity, Han Normativity, and Hong Kong Cinema, John Wiley & Sons, Inc, str. 207—224, ISBN 978-1-118-88359-4, Pristupljeno 2020-12-19 
  12. ^ „Hong Kong protests: police response is public health crisis, doctors say”. BMJ: l6671. 2019-11-25. ISSN 1756-1833. doi:10.1136/bmj.l6671. 
  13. ^ The Hong Kong Occupy Central Protests Phase II, IMPERIAL COLLEGE PRESS, 2015-03-24, str. 61—73, ISBN 978-1-78326-756-9, Pristupljeno 2020-12-19 
  14. ^ Mattoni, Alice (2018-12-07), I post, you rally, she tweets…and we all occupy, Routledge, str. 17—27, ISBN 978-1-315-10706-6, Pristupljeno 2020-12-19 
  15. ^ a b „Hospital manager denies ‘Pink had to go’ charge”. Nursing Standard. 7 (28): 6—6. 1993-03-31. ISSN 0029-6570. doi:10.7748/ns.7.28.6.s5. 
  16. ^ The Electoral Framework and Election Administration, Commonwealth, 2014-01-22, str. 5—10, ISBN 978-1-84859-903-1, Pristupljeno 2020-12-19 
  17. ^ Wang, Wai-hong, Kenny. Comparative studies of anti-corruption law between Hong Kong and China (Teza). The University of Hong Kong Libraries. 
  18. ^ Cheng, Mina; Lee, KY (2019-10-16). „Type A aortic dissection involving the superior mesenteric artery with peripheral malperfusion managed with a hybrid approach: a case report”. Hong Kong Medical Journal. 25 (5): 403—405. doi:10.12809/hkmj177127. 
  19. ^ Wooldridge, MD (2017-06-07). „Two-way learning”. Nursing Standard. 31 (41): 30—30. ISSN 0029-6570. doi:10.7748/ns.31.41.30.s30. 
  20. ^ a b 90. Reading Notes, the Week of December 16, ’16, Duke University Press, 2020-12-31, str. 121—122, ISBN 978-1-4780-0333-5, Pristupljeno 2020-12-19 
  21. ^ Lee, TH; Ho, HK; Leung, TF (2017-10-10). „Can Hong Kong take advantage of recent advances in allergy prevention?”. Hong Kong Medical Journal: 539—540. ISSN 1024-2708. doi:10.12809/hkmj175069.