Lov na veštice

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Spaljivanje tri veštice u Badenu u Švajcarskoj (1585); Johan Jakob Vik

Lov na veštice je izraz koji označava potragu za osobama koje se bave vračanjem, odnosno dokazima o takvoj aktivnosti u društvima u kojima se čaranje smatra protivzakonitim i/ili suprotnim običajem. U užem smislu se pod time podrazumevaju društveni fenomeni koji sadrže elemente moralne panike[1], masovne histerije[2] i linča, a ponekad uključuju službenu, odnosno državnu sankciju kroz suđenja vešticama ili čarobnjacima.

U još užem smislu, pod time se podrazumeva klasični period progona veštica, kada su se od 15. do 18. veka veštice progonile u tadašnjoj Evropi i Severnoj Americi. To je dovelo do pogubljenja između 40.000 i 60.000 ljudi, najčešće žena. Taj period se završio kada su u evropskim zemljama zavladale ideje racionalizma i prosvetiteljstva, pa su odredbe o zabrani i kažnjavanju čarobnjaštva izbačene iz zakona. Lov na veštice se od tada uglavnom praktikuje u neevropskim zemljama, a danas je prisutan u podsaharskoj Africi, Indiji i Papui Novoj Gvineji, dok zakonske kazne postoje u Saudijskoj Arabiji i Kamerunu.

U Poljskoj je prva veštica osuđena i spaljena na lomači u Poznanju 1511. godine, a praksa se nastavila do 1776. godine kada je paralemnt u Varšavi to zabranio.[3]

U savremenom smislu, izraz se koristi za svako histerično proganjanje navodnih subverzora, državnih neprijatelja ili zlostavljača. Kao primeri obično služe makartistički lov na veštice u SAD pedesetih godina dvadesetog veka i histerija zbog zlostavljanja dece u vrtićima osamdesetih i devedesetih godina istog veka.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]