Pređi na sadržaj

Lustracija u Ukrajini

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Logo ukrajinskog komiteta za lustraciju

U Ukrajini lustracija (ukr. люстрація, liustratsiia) odnosi se na uklanjanje sa javnih funkcija državnih službenika koji su služili pod ukrajinskim predsednikom Viktorom Janukovičem. Ova mera je pokrenuta pod predsednikom Petrom Porošenkom, nakon što je Janukovič svrgnut u Revoluciji dostojanstva. Ova lustracija se odnosi i na državne službenike koji su bili aktivni u Komunističkoj partiji Sovjetskog Saveza pre 1991. godine. U predlogu novoizabranog predsednika Vladimira Zelenskog iz 2019. godine predloženo je proširenje lustracije na zvaničnike koji su služili pod Porošenkom, navodeći nezadovoljstvo koje su mnogi Ukrajinci osećali zbog uglavnom neefikasne ukrajinske birokratije do kraja Porošenkovog predsedničkog mandata.[1] Predlog je izazvao mnogo više kritika, uključujući i međunarodnu kritiku, nego prva runda lustracije (2014), kako zbog toga što je Porošenko mirno predao vlast Zelenskom, tako i zbog verovanja mnogih Ukrajinaca da je Porošenkovo predsedništvo mnogo manje korumpirano od Janukovičevog.[2] Bez obzira na to, presuda Evropskog suda za ljudska prava ima važne implikacije za buduće takve programe.[3][4] Nedelju dana nakon predloga, član Zelenskog stranke Sluga naroda predložio je da se prekine politika lustracije.[5] Do 2020. se za lustraciju tvrdilo da je relativno uspešna u čišćenju većeg dela prethodne korumpirane birokratije u Ukrajini, kao i u uklanjanju proruskih zvaničnika koji su služili pod predsednikom Janukovičem. Međutim, takođe se tvrdilo da je to donekle neuspeh u tome što su mnogi predstavnici Janukovičeve Partije regiona ostali sa političkim uticajem, iako kao politička opozicija u Ukrajini, i umesto toga sada nazvani „Opozicioni blok“.[6] Usred rusko-ukrajinskog rata, 2022. godine, Opozicioni blok je, zajedno sa drugim proruskim partijama, zabranjen, što je dovelo do toga da je lustracija bila pri kraju.

Naziv lustracija aludira na slične čistke državnih službenika koje su se desile u istočnoj Evropi nakon raspada Sovjetskog Saveza. Isključenje iz službe određuje se na period od pet do deset godina.

Pregled[uredi | uredi izvor]

Cilj lustracijske kampanje je da se sa javnih funkcija „na deset godina, a drugi na pet godina“ uklone državni službenici koji su radili pod ukrajinskim predsednikom Viktorom Janukovičem više od godinu dana „i nisu sami dali ostavku“ između 25. februara 2010. i 22. februara 2014. i državni službenici „koji su birani i radili na visokim pozicijama u sovjetskoj komunističkoj partiji, bili stalni radnici ili tajni agenti sovjetskog KGB -a, Glavnog obaveštajnog odeljenja sovjetskog ministarstva odbrane, završili su visoko obrazovanje ustanove sovjetskog KGB-a (osim tehničkih specijalizacija), radile sa specijalnim službama stranih zemalja kao tajni doušnici ili su sprovodile događaje u cilju sabotiranja temelja nacionalne bezbednosti, odbrane ili teritorijalnog integriteta Ukrajine svojim delovanjem ili nedostatkom, objavljivali poziva na kršenje teritorijalnog integriteta i suvereniteta Ukrajine, ili raspiruje etničku svađu“.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Spomenik „Mač pravde“ u Brovarima simbolizovao je lustraciju i borbu protiv korupcije u jednom gradu

Lustracija je bila jedan od zahteva evromajdanskih demonstranata. Protesti na Evromajdanu počeli su u novembru 2013. i završili se smenom predsednika Viktora Janukoviča 22. februara 2014. godine. Jehor Soboljev je 26. februara 2014. nominovan da vodi „Komitet za lustraciju“ u novoj vladi Jacenjuka. Ukrajinski parlament usvojio je 14. avgusta 2014. godine predlog zakona o lustraciji vlade kojim su uvedene „procedure za provođenje provera državnih službenika i ljudi koji su nominovani za vladine funkcije u cilju odlučivanja da li ispunjavaju određene kriterijume za zauzimanje odgovarajućeg položaja“. Predlog zakona je usvojen uz podršku 252 od 450 poslanika. Ukrajinski parlament je 16. septembra 2014. u trećem čitanju usvojio zakon o lustraciji i tako konačno usvojio zakon koji je stupio na snagu 16. oktobra 2014. Šef radne grupe koja je finalizirala predlog zakona o lustraciji Jurij Derevjanko rekao je da se usvojeni dokument razlikuje od zakona koji je parlament razmatrao u prvom čitanju.

Prvi talas lustracije, u oktobru 2014, rezultirao je smenom 39 visokih funkcionera. Do sredine septembra 2015. lustrirano/otpušteno je 700 zvaničnika.[7]

Kritika[uredi | uredi izvor]

Prema rečima generalnog tužioca Ukrajine Vitalija Jareme, zakon o lustraciji koji je usvojio ukrajinski parlament nije u skladu ni sa ukrajinskim ustavom ni međunarodnim pravom, i upozorio je da će „njegovo donošenje imati negativne posledice“.

Volodimir Javorski iz Harkovske grupe za zaštitu ljudskih prava opisao je predlog zakona o lustraciji od 14. avgusta 2014. kao „nerazuman“. On je upozorio da bi njegova primena podrazumevala "ozbiljna sistematska kršenja ljudskih prava", jer će, između ostalog, biti pogođeno previše ljudi, uključujući i posledice smenjivanja zvaničnika koji se ne mogu lako zameniti.

Venecijanska komisija Saveta Evrope odlučila je 12. decembra 2014. da zakon o lustraciji sadrži neke ozbiljne nedostatke; tražila je reviziju kriterijuma za lustraciju, odlaganje administrativnih odluka o lustraciji i objavljivanje informacija o tome ko je predmet lustracije tek nakon donošenja pravosnažne sudske presude.[8]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Developments in Ukrainian Lustration”. Columbia Journal of Transnational Law (na jeziku: engleski). 9. 12. 2019. Pristupljeno 2022-10-25. 
  2. ^ „Developments in Ukrainian Lustration”. Columbia Journal of Transnational Law (na jeziku: engleski). 9. 12. 2019. Pristupljeno 2022-10-25. 
  3. ^ Olearchyk, Roman (12. 7. 2019). „Zelensky's plan to purge Ukraine officials draws criticism”. Financial Times. 
  4. ^ Edwards, Maxim (24. 7. 2019). „Welcome to Ukraine's Post-Post-Maidan Era”. Foreign Policy (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2019-08-19. 
  5. ^ Petrenko, Victoria (2019-10-20). „Servant of the People party member planning to stop ongoing lustration - Oct. 20, 2019”. Kyiv Post. Pristupljeno 2022-10-25. 
  6. ^ „Lustration preventing comeback of Ukraine's ancien regime challenged after five years”. 10. 3. 2020. 
  7. ^ Week in numbers, UNIAN (20 October 2015)
  8. ^ Council of Europe Venice Commission: some provisions of Ukrainian lustration law should be revised, Interfax-Ukraine (12 December 2014)