MG 15

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
MG 15
PorijekloNacistička Njemačka
Upotreba
Upotreba uNacistička Njemačka, Japansko carstvo
Bojno djelovanjeDrugi svjetski rat
Proizvodnja
ProizvođačRajnmetal
VarijanteJapanski Type 99[1]
Specifikacije
Masa27 kg
Dužina1078 mm
Dužina cijevi690 mm
Kalibar7,92h57 Mauser mm
Vrsta operacijepovratna akcija
Način dejstvaautomatski
Brzina paljbe1050 met/min
Brzina zrna756 m/s
Magacin75 metaka
Nišanželjezni

MG 15 služio je njemačkom Luftvafeu tokom Drugog svjetskog rata. Nastao je iz inicijative iz 1932. godine i rođena je iz postojećeg, ranijeg modela MG 30 koji je nastao u Švajcarskoj.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Mitraljezi MG 15 razvijeni su od dizajna MG 30. Bregmanovi mitraljezi iz vremena Prvog svjetskog rata imali su oznaku MG 15nA i to se oružje ranije često nazivalo MG 15 kratki; ova dva dizajna nisu bila povezana. Puškomitraljezi MG 15 bili su vrlo često korišćeni na njemačkim vojnim avionima na početku Drugog svjetskog rata.[2] Razvoj MG 15 dogodio se tokom međuratnog perioda poslije Prvog svjetskog rata i Drugog svjetskog rata. Tokom tog vremena, njemačka ratna mašina bila je pod kontrolom zbog ograničenja po Versajskom sporazumu potpisanog poslije Prvog svjetskog rata. Međutim, pojavila su se mnoga zaobilazna rješenja, a jedan je bio ulog kompanije Rajnmetal u susednoj Soloturn Vafenbrik AG iz Švajcarske početkom 1929. - što je omogućilo kompaniji da nastavi proizvodnju oružja koje Sporazum smatra nezakonitim. To je omogućilo da nastane MG 30 i postavi temelje za MG 15, MG 17, MG 34 i MG 42.[1]

Karakteristike[uredi | uredi izvor]

Dizajn je standardizovan kao avionski mitraljez preko proizvoda MG 15 (fleksibilan) i MG 17 (fiksni), a takođe je uticao na čuvene kopnene mitraljeze MG 34 i MG 42 mitraljeza opšte namjene koje je njemačka vojska slijedila. Kao vazduhoplovno oružje, mitraljez je dizajniran za postavljanje na sistem koji će vazduhoplovci koristiti za angažovanje ciljeva oko aviona. Te oružane stanice bile su postavljene u datom avionu bombarderskog tipa koji je zahtijevao više položaja posade (kao u Heinkel He 111). Oružje je bilo vazdušno hlađeno, potpuno automatizovano i upravljalo se povratnom akcijom, dok je napravljen za njemački kalibar Mauser 7,92k57 mm. Brzina paljbe bila je do 1.050 metaka u minuti, uz brzinu metka od 756 metara u sekundi. Nišan je bio željezni, dok je hranjenje bilo preko 75-okruglog dvostrukog bubnja, kasetskog sistema. Oružje je težilo 27 kilograma kada je bilo opterećeno i imala je ukupnu dužinu od 1078 mm sa 690 centimetara dugom cijevi. Jedinica okidača bila je gurnuta ispod prijemnika na uobičajeni način, velikim duguljastim okidačkim prstenom pogodnim za ruke u rukavicama (dva utora okidača). Ručica mitraljeza bila je čvrsta i ergonomskog oblika iako nije bilo rame za dodatnu podršku. Na njemačkim bombarderima, doboši municije bili su skladišteni na dohvat ruke stanice mitraljeza i mogli su se brzo mijenjati kako ratna situacija zahtijeva. U praksi, mitraljezi su pokazali svoju vrijednost i njihov dugački dizajn omogućio je da se veliki deo akcije povlačenja apsorbuje, što ih čini pogodnim automatskim oružjem protiv nadolazećih neprijateljskih letjelica.[1]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v „Maschinengewehr Modell 15 (MG15) Aircraft Machine Gun / General Purpose Machine Gun - Imperial Germany”. www.militaryfactory.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2019-11-21. 
  2. ^ „MG 15 Machine Gun”. WW2DB. Pristupljeno 2019-12-01.