Manastir Sanahin
Manastir Hagpat i Sanahin Սանահինի վանական համալիր | |
---|---|
Svetska baština Uneska | |
Mesto | Jermenija |
Koordinate | 41° 05′ 14″ S; 44° 39′ 58″ I / 41.087222° S; 44.666111° I |
Površina | 265 ha (28.500.000 sq ft) |
Uključuje |
|
Kriterijumi | Kulturno dobro: ii, iv |
Referenca | 777 |
Upis | 1996 (-1976. sednica) |
Manastir Sanahin (jerm. Սանահին վանք) manastir je Jermenske apostolske crkve iz 10. veka u današnjoj jermenskoj provinciji Lori. Sanahin na jermenskom jeziku znači ovaj je stariji od onog, verovatno aludirajući kako je stariji od obližnjeg manastira Hagpat. Ova dva manastira imaju mnogo zajedničkih odlika, poput činjenice da su oba smeštena na visoravni ispresecanoj kanjonima bivših reka, poput onog na današnjoj reci Debed, te da su njihove građevine skladno uklopljene u planinski krajolik.
On je, zajedno sa manastirom Hagpat, uvršten na UNESKO-v spisak Svetske baštine u Aziji i Australaziji 1996. godine, kao "remek-delo verske arhitekture i važno obrazovano središte u srednjem veku".[1]
Ova dva manastirska kompleksa predstavljanju najveći procvat jermenske verske arhitekture čiji je jedinstveni stil nastao spajanjem elemenata vizantijske crkvene arhitekture s tradicionalnom narodnom arhitekturom sa kavkaskog područja[2]
Manastir je više puta oštećen: zemljotresom 1130. godine (nakon čega je obnovljen pedesetak godina kasnije), više puta u osvajačkim pohodima raznih vojski (Seldžuci 1105. i Mongoli 1241. godine), i velikim zemljotresom 1988. godine. Međutim, veći deo manastira još uvek stoji bez velikih promena od izvornog oblika, zbog čega postaje sve posećenije turističko mesto.
Odlike
[uredi | uredi izvor]Građevine su organizovane u dve kvadratične ose s fasadama okrenutim prema zapadu. Katedrala iz 10. veka je posvećena Isusu Hristu i ima osnovu u obliku upisanog krsta sa središnjom kupolom polukružne osnove na kvadratičnim nosačima. Kupola je okružena dvospratnim kapelama. Na zapadu se nalazi gavit sa četiri stuba iz 1181. godine koji ima osnovu krsta upisanog u kvadrat. Ovo je najraniji primer ovakvog tipa građevine koja se zasniva na narodnoj jermenskoj kući koja je imala kvadratnu osnovu sa četiri stuba unutra koji su nosili uzdignuti krov, pa je prolaz između višeg i nižeg krova služio kao dimnjak središnjeg ognjišta.
Crkva Bogorodice (Astvacacin) nalazi se na severu kompleksa i povezana je sa katedralno nadsvođenim prolazom i ona je najstarija građevina kompleksa. Izgradili su je 934. godine monasi koji su pobegli iz Vizantije.
Velika biblioteka (skriptorijum) iz 1063. godine ima kvadratičan plan i svodove u obliku krsta i deset niša različitih veličina u kojima su spremne knjige. Na jugoistočnom spratu biblioteke nalazi se mala crkva posvećena Svetom Grguru Prosvetitelju.
Akademija Gregorijanskih magistara iz 11. veka se nalazi između dve velike crkve. Ona ima duboke niše na zidovima i veoma je osvetljena neobičnim svetlom.
Na groblju koje se nalazi jugoistočno nalazi se, između ostalih, i grobnica Zakarijanskih krstova. Oko manastira se nalazi i veliki broj sjajnih hačkara (kamenih krstova) iz oko 11. i 13. veka, ali i biskupskih grobnica.
Galerija
[uredi | uredi izvor]-
Pogled na manastir
-
Unutrašnjost manastira
-
Unutrašnjost manastira
-
Unutrašnjost manastira
-
Unutrašnjost gospine crkve
-
Manastirska biblioteka
-
Stranica iluminiranog rukopisa "Brevijar himni" iz 16. veka
-
Karta oblasti u kojoj se nalaze manastiri Hagpat i Sanahin
-
Unutrašnjost manastira
-
Unutrašnjost manastira
-
Kapela Svetog Grgura
-
Kačkar ispred manastira
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ UNESCO, "Monasteries of Haghpat and Sanahin"
- ^ "The monastery of Haghpat" (Elisabeth Baudourian, UNESCO Courier) maj 1998. Posećeno 4. marta 2011.