Pređi na sadržaj

Manojlo Laskaris (brat cara Teodora I)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Manojlo Laskaris je bio vizantijski vojni zvaničnik iz dinastije Laskarisa.

Manojlo je bio sin Manojla i Jovane Kerace, a braća su mu bili Mihailo, Đorđe, Konstantin (Car), Teodor I (Car), Aleksije i Isak. Manojlo je imao vojni položaj, Akropolit ga pominje kao generala, prognan je zajedno sa porodicom od strane cara Jovana III Duke Vataca ali se vratio 1254. godine, nakon dolaska na tron unuka-nećaka cara Teodora II Laskarisa.[1]

Po povratku iz izgnanstva zamonašio se i sledeće godine je poslat u Didimotiku kao vođa tamošnje vojske, vršeći istovremeno i status monaha i vojnika.[2] Godine 1265. učestvovao je u neuspelom pohodu na Cepaini gde je, uprkos porazu vojske, uzeo titule prvog poštovaoca i vladara Didimotike.[3] Godine 1266. učestvovao je u Teodorovom novom pohodu protiv Kumana koji je završen porazom i uspeo je da pobegne u Adrijanopolj.[4] Ovo je bio poslednji put da se pominje njegovo ime, a zna se da je umro u dubokoj starosti.[5]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Ζαφειρίου 2000, σελ. 126-127.
  2. ^ Ζαφειρίου 2000, σελ. 126-127.
  3. ^ Ζαφειρίου 2000, σελ. 126-127.
  4. ^ Ζαφειρίου 2000, σελ. 126-127.
  5. ^ Ζαφειρίου 2000, σελ. 126-127.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Ζαφειρίου, Γερακίνα (2000). „Η νοτιοδυτική Θράκη κατά τους 13ο και 14ο αιώνες”. doi:10.12681/eadd/13542. .